POTUŽI SE ŽUŽI

Sjećate li se one prekrasne, humoristične dame Žuži Jelinek? U vrijeme kada je dijelila ljubavne savjete u Gloriji bila je apsolutni hit među nama, tada neudatim, djevojkama. Čak je postojao izraz: “Potuži se Žuži” kojim smo se služile za sva sr… koja su nam se događala u svakodnevnom životu. Zašto ja vama sada pričam o dotičnoj (nedavno preminuloj) gospođi? Zato jer je ovo jedan baš “potuži se Žuži” tekst.

Dakle, prošli tjedan uhvati mene ona opuštena majka prijatelja mog prvorođenca (o kojoj sam već pisala) nakon vrtića i pozove me kod nje na kavu da se klinci malo poigraju. S obzirom da sam ja jedna od onih optimističnih osoba koje uvijek biraju fokusirati se na dobre osobine u ljudima, odgovorih: “naravno, vidimo se sutra oko 3”. Kratka digresija za one koji nemaju vremena vratiti se na prijašnji tekst o ovoj “besramnici”- radi se o gospođi koja mi je nakon jednog “hello” uvalila svojeg sina na 8 sati, bez ijednog javljanja. Ok, ovo pomaže- već sam se malo ispuhala…

No dobro, možda je to normalno ovdje. Djelomično je i moja krivica jer sam trebala specificirati od kada do kada ga može ostaviti. Da, tako je… Ovaj puta idemo mi kod nje, popiti ćemo kavicu zajedno, malo se bolje upoznati dok se klinci igraju autićima i nakon 2 sata smo kući. Svi sretni.

NOOOOOT!!!

Došli smo mi kod Sebastiana, čak sam ispekla i kolač jer ne mogu ja protiv svoje balkanske pristojnosti i eto zvonimo na vrata. Dočekuje nas Ona, sva usplahirena nas ispraća ravno u sobu gdje se već igraju Sebastian i njegova sestra i hladno mi kaže: “Gle, ja imam još par mailova za obaviti, jel ti problem da ostaneš s klincima i kratko ih pričuvaš?”. “Hmmmm…. neeeee… sigurno se radi o desetak minuta… Pa neće me valjda opet preveslati”, mislim se naivno…

“Ok, no problem” kažem ja ravnog tona i već osjećam kako mi temperatura raste…

2 SATA NAKON ja još uvijek slažem puzzle s četvero djece, mislim se sve redom od: “kakav si ti idiot? Pa ona te vidi samo kao još jednu od svojih pomoćnica! Dal ona zna da ti imaš master i karijeru iza sebe?! Žao mi je sine, ali nećeš se više družiti sa Sebastianom, itd…

I onda se sjetim jedne divne uzrečice: “Nitko te ne može učiniti inferiornim, bez tvog dopuštenja” (Eleonor Roosevelt). Klik!

Uzmem lijepo svoj mobitel, hop na Instagram i sve 4 u zrak. Deset minuta nakon što sam prestala biti grupni animator, medijator i dadilja, klinci se posvađadoše i moji hoće kući. Divno, obukošmo se i viknuh onako “opušteno” :

“Mi ideeeemooo, hvala na igranju!” i adio.

Cijelim putem natrag razmišljala sam u kojem svijetu je to u redu; pozvati nekog u goste i onda ga zatvoriti u sobu da ti čuva klince dok ti frajerica radiš?

Iskreno, i dalje odgovora nemam ali barem mi je lakše jer sam vam se malo potužila, sad kad više nema Žuži…


NADA

Ponosna supermama dvaju lavića. Posljednje su joj godine obilježene opasnim nedostatkom sna, previsokim unosom šećera, konstantnim kaosom i neredom te neopisivom radošću, ljubavlju, satima maženja u četvero i uvijek spremnim koferima. Rođena u Rijeci prije 35 godina, započela je svoju sudbinu svjetskog putnika sa nepunih 18 godina odlaskom na studij u Italiju. Nakon diplome uslijedio je posao u SAD-u, povratak u Zagreb, dugogodišnja karijera u multinacionalnoj kompaniji, brak, djeca i hop… opet pakiranje za Amsterdam gdje je započela svoj blog my2to4.com.

@my2to4

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *