SVE ONO ŠTO NISMO ZNALE O DOJENJU

Složit ćete se kad kažemo da kad je prva trudnoća u pitanju tema o kojoj se najviše priča je porod. Sve ono što dolazi nakon njega, kao što je dojenje, čini nam se poprilično lako i jednostavno. Nedavna anketa na instagramu portala @supermame.hr pokazala je da je čak 72% mama bilo nedovoljno informirano o dojenju tijekom trudnoće. Njih 60% imalo je probleme s dojenjem te su koristile proizvode koje su im olakšale dojenje.

Nataša, Sonja i Martina zajedno imaju 56 mjeseci dojilačkog staža, dojenje im nije krenulo onako kako su one to zamišljale i kako piše u raznim priručnicima o majčinstvu. Za portal su podijelile svoja iskustva i savjete.

Što si znala o dojenju prije nego što si postala majka i jesi li poduzela neke korake tijekom trudnoće kako bi se pripremila na dojenje?

Sonja: Kada sam ostala trudna najveće opterećenje bio mi je sam porod, kako ću to izdržati, hoće li sve biti dobro s bebom, kako ću se snaći nakon poroda. O dojenju nisam toliko razmišljala. Doduše, kako sam sa šogoricom prošla njene početke dojenja, znala sam da je početak bolan i da moram paziti da ne dođe do mastitisa. I to je to. Nikakve druge pripreme, od proizvoda potrebnih kako bi dojenje išlo čim jednostavnije i zgodnije, nisam imala pojma.

Martina: O dojenju nisam previše razmišljala. Znala sam da može doći do nekih problema, ali bila sam sigurna da se to meni neće dogoditi. Kupila sam jastučiće za dojenje i kremu za bradavice. Više sam se informirala o porodu i o prvim danima s bebom nakon poroda. Nisam ni pomišljala da će mi dojenje biti gore od poroda!

Nataša: Tokom trudnoće sam bila donijela čvrstu odluku da želim dojiti. Informirala sam se gledajući različita videa o tome kako staviti dijete na dojku, kako dolazi do otpuštanja mlijeka, kako i zašto se izdaja mlijeko i slično. Čula sam od dvije prijateljice oko sebe da im je prva faza dojenja bilo gore iskustvo nego porod, ali mislila sam da ću se ja bolje pripremiti pa će sve biti super.

Kako je izgledao tvoj početak dojenja? Je li ti dojenje bilo stresno ili je sve teklo prirodno?

Nataša: Početak dojenja u rodilištu mi je bio neočekivano težak, osobito emocionalno, jer sam rodila manju bebu i pospanu. Ne znam zašto sam ja bila uvjerena da sve bebe znaju dojiti i jako otvaraju usta čim se rode. Možda nije prirodno da početak dojenja bude lagan, jer ipak to je vještina koju žene ne znaju i trebamo je naučiti. 

Martina: Dojenje mi je bilo jako stresno. Imala sam velike ragade kojima je trebalo skoro dva mjeseca da prođu. Sjećam se da nisam mogla ni majicu na sebe staviti, niti hodati uspravno. Doslovno sam plakala i vrištala od boli svaki put kad je Stefan dojio. Pala sam u depresiju. Ne znam kako sam izdržala, ali jesam. Bila sam uporna. I prošlo je.

Sonja: Rodila sam carski. Mlijeko mi nije odmah krenulo, jer nitko me nije upozorio da to ne ide samo tako i da tijelu treba malo vremena. Očekivala sam navalu mlijeka u potocima i bajkovite fotografije moje bebe na prsima koja uživa i sve je jako idilično. Dočekao me šok jer mlijeka nije bilo, krenula sam si predbacivati da se ne trudim dovoljno, puno sam plakala i sve to zajedno u kombinaciji rezultiralo je stresom i još težim dojenjem.

Jesi li imala podršku bolničkog osoblja tijekom boravka u bolnici?

Sonja: Jesam. Često sam i bez ustručavanja zvala sestre da mi pokažu. Pritom su imale strpljenja, ali sam ja stalno imala osjećaj da dosađujem, pa bi od svih savjeta jedva par onih osnovnih ostalo u glavi. Kaotično je u bolnici i u pravilu, sve krene prirodnim tokom kada dođete u svoje okruženje i mir.

Nataša: Mom osjećaju nesposobnosti pridonijeli su i komentari medicinskih sestara da mi bradavice „nisu dobre“ za dojenje, da će trebati vremena dok malac izvuče bradavicu kako treba. Gubio je na težini, ja sam isprobavala sve kako su mi rekli, prva dva dana skoro ništa nismo uspjeli, a ja sam dosta plakala i osjećala se poraženo kada su mi rekli da će ga oni nahraniti.

Martina: I ne baš. No nisam niti tražila pomoć jer sam tada mislila da mi nije potrebna.

 

Koji ti je bio najteži dio dojenja i kako si se snašla?

Sonja: Najteži mi je bio taj početak. Prvih par dana dok nije došlo mlijeko, a kada je krenulo i beba se “prikačila”, period dok se bradavice nisu priviknule, bio mi je užasno bolan. Iskustvo s Lukom mi je ostalo u pozitivnom sjećanju, relativno brzo smo se uhodali. Međutim, sa Šimunom je čitava priča s dojenjem bila potpuno drugačija. Brzo smo se uhodali s dojenjem, ali njegov hvat nije bio dobar, pa su vrlo brzo nastale ragade, koje se nisu povukle sve do trenutka kada sam prestala dojiti – s njegovih 8 mjeseci života. Tada mi je jedina pomoć bila Philips Avent ručna izdajalica i kremica za bradavice.

Nataša: Najteži dio dojenja mi se neočekivano dogodio nakon tri tjedna uspješnog dojenja. Kako je beba rasla i skokovi u razvoju činili svoje, a kumulativni umor svoje, tako sam ušla u začarani krug dojenja na zahtjev/ izdajanja/lošeg imuniteta/ iscrpljenosti. Počela sam osjećati jaku sijevajuću i probadajuću bol koja nije prolazila tokom podoja. Prvo sam tražila pomoć od patronažne sestre i savjete drugih mama i na internetu. Prolazili su dani, a bol bila sve jača unatoč isprobavanju raznih krema i pomagala. Nakon više od deset dana mučenja i borbe sa sobom da ne odustanem, otišla sam u bolnicu gdje su konačno ustanovili da imam bakterijsku upalu dojki i nakon liječenja moj svijet se okrenuo. Tek tada sam zavoljela dojenje.

Jesi li imala podršku okoline i svojih najbližih?

Martina: Jesam. Svi su mi bili u blizini i spremni pomoći. Iako neki nisu razumijeli da me baš toliko dojenje može boliti. Podrška su mi bile mame koje su bile u istoj situaciji. One su mi davale snagu da nastavim dalje. I muž naravno, jedan dan me iznenadio sa šeširićima za bradavice. 🙂 Ali najveća podrška mi je bila privatna babica koja mi je pomogla što se tiče dojenja i postporođajne depresije.

Sonja: Imala sam podršku svojih najbližih. Ali najveća podrška su mi bile prijateljice mame koje su prolazile kroz iste “muke po dojenju” kao i ja. Podrška druge mame, koja prolazi kroz isto je najvažnija.

Koji savjet od drugih ti je možda dodatno otežao dojenje?

Nataša: Bilo je jako puno različitih, ali mislim da mi je kroz razdoblje boli i mastitisa najviše otežalo to što sam unatoč svom instinktu povjerovala da nije dobro da beba doji i koristi dudu varalicu. Primjenom toga sam si bila jako otežala stanje i upalu. Također, kada je beba imala grčeve, razni savjeti o tome da moja prehrana utječe na to su me deprimirali.

Martina: Ne bih ih baš zvala savjetima. Ali rečenice poput “Gladan je, sigurno nemaš dovoljno mlijeka” ili “Daj mu malo adaptiranog, bolje će spavati” samo su mi bili dodatan izvor stresa. Mi novopečene majke tako i tako uvijek sumnjamo u sebe i svoje odluke, ponekad okolina to samo dodatno pogoršava.

Koji su bili tvoji must-have proizvodi koji su ti olakšali dojenje?

Sonja: Ručna izdajalica Philips Avent. I to na savjet šogorice i drugih mama. Kremica za bradavice, prsni jastučići i to Philips Avent iz razloga što sam imala puno mlijeka i vrlo često bi curilo i promočilo preko grudnjaka i majica. Ovi prsni jastučići imaju popriličan kapacitet, što mi je bilo jako važno.

Nataša: Must-have je za mene bio jastuk za dojenje kako bi se ugodno smjestili, zatim Philips Avent izdajalica, a kasnije i njihovi štitnici za zaštitu bradavica, te školjke za grudi.  Kremu za njegu bradavica sam koristila od samog početka, a tokom mastitisa spašavali su me i toplo/hladni gel oblozi za grudi.

Martina: Također sam kao Nataša i Sonja koristila ručnu izdajalicu od Philipsa. Jastučići za prsa, krema za bradavice, probala sam čak i šeširiće jedan period. A koristila sam i kapice od srebra koje pomažu pri zacijeljivanju bradavica. I da, jastuk za dojenje, obavezno.

Koliko si dugo dojila svoju djecu?

Martina: 13 mjeseci.

Sonja: Luku sam dojila 1 godinu i 10 mjeseci, a Šimuna 8 mjeseci.

Nataša: Dojila sam ukupno 13 mjeseci.

Koji ti je najljepši dio kad je dojenje u pitanju?

Nataša: Najljepši dio dojenja je onaj osjećaj povezanosti koji dolazi preko sisanja. Za mene je uspješno dojenje bilo jedno od najvećih postignuća, jer ipak nije išlo glatko. Kada sam to savladala osjećala sam se jako ponosno znajući da beba dobiva najbolji početak hranjenja.

Sonja: Povezanost s bebom. Osjećaj kada me gleda dok papa i lupkanje rukicom za vrijeme hranjenja. Predivan i nezaboravan osjećaj.

Martina: Maženje, ljubav…divan osjećaj. Svjesnost da daješ ono najbolje svom djetetu i praktičnost, naravno.

Što bi savjetovala svim budućim majkama koje će se prvi put susresti s dojenjem?

Martina: Budite spremne na sve, informirajte se o dojenju na vrijeme i ne odustajte! I ono najvažnije, vjerujete svom instinktu!

Sonja: Samo hrabro. Jednostavnije je, zdravije je i poseban osjećaj kada kada vidiš kako ti dijete napreduje od nečega što je tvoje tijelo proizvelo.

Nataša: Svima bih savjetovala da se informiraju što više o dojenju prije poroda, te da potraže pomoć stručnjaka ili mama u grupama za potporu dojenju čim osjete da je bol prejaka i da ne prestaje na početku podoja. Isto vrijedi i ako osjećaju stalan strah da nema mlijeka i da je beba gladna.