PRVA TRUDNOĆA U USPOREDBI S TRUDNOĆOM UZ DVOGODIŠNJAKA

I trudnoća – Sjećam se tog jutra kao da je jučer bilo. Navečer sam pripremila test u kupaonici, na dovoljno vidljivo mjesto kako ujutro ne bih slučajno zaboravila (kao da je to uopće moguće kada sumnjate na trudnoću) napraviti isti. I tako, probudila sam se rano (čitaj: osam i trideset), napravila test i ugledala crticu. Kakav val emocija, to je nešto nevjerojatno. Otrčala sam dragom i razbudila ga urlajući “dobit ćemo bebu!” Iduća scena – već zovem mamu i telefonski joj “vrištim” novost (jer ne bih izdržala do ručka kada ćemo se vidjeti). 

II trudnoća – Isti ritual – navečer pirpemam test na dovoljno vidljivo mjesto, ali nedostupno prstićima mog dvogodišnjaka koji bi isti mogao “pospremiti” zauvijek negdje u dubinama našeg stana. Budim se rano ujutro (čitaj: šest i trideset) – ne od uzbuđenja, nisam stigla biti uzbuđena, već uz piskutavi glasić mojeg mezimca. Odlazim u kupaonicu i pokazuje se crtica. I opet ista priča – val emocija, suze radosnice, trk dragom u krevet priopčiti da nas čeka još jedno putovanje i da vjerojatno u kino nećemo otići do 2020. godine. Nakon 15 minuta zaboravljam da sam napravila test jer L traži svoje, red maženja, red igranja, doručak, vodicu i našu 100%-tnu pažnju! Roditeljima smo rekli vijest nakon par dana – jer nismo stigli prije.

 

I trudnoća – prvi pregled – obzirom na svoje dotadašnje neiskustvo i znanje o trudnoći iz sapunica kada Esmeralda nakon strastvene večeri sa Alejandrom već sutradan ima mučnine i odlazi doktoru i na ultrazvuku vidi konkretno dijete, htjela sam i ja, već to jutro otrčati ginekologu i upoznati se sa svojim graškom sreće. Ipak je bio vikend, pa sam malo pričekala. Otišli smo na pregled, kojeg se ne prisjećam rado, jer smo doživjeli šok kada nam je doktor rekao kako se najvjerojatnije radi o “slijepoj trudnoći” i da dođemo za 10 dana za svaki slučaj još jednom na pregled. Neću vas zamarati što i kako smo se ponašali tih 10 dana, kakve misli su nam prolazile glavom, i koliko smo se isključili od svijeta i prepustili vjeri da će ipak sve biti ok. I bilo je. Trudnoća je bila mlađa, a zbog mojeg nestrpljenja, prerano smo otišli na pregled i proživjeli čitav horor. Na tom pregledu, srce je kucalo kao veliko.

II trudnoća – prvi pregled – poučena iskustvom, odgađala sam jako dugo pregled, ipak, da prođe dovoljno vremena da srce počne raditi. U tom periodu čekanja nisam stigla niti brojati dane/tjedne, čitati bespuća knjiga o razvoju djeteta i skinuti aplikacije na mobitelu koje mi svakodnevno javljaju što moja beba u trbuhu danas radi. I dalje je sva pažnja oko L, i njegovih svakodnevnih potreba.

 

I trudnoća – sam tijek trudnoće, a pogotovo prvo tromjesečje koje mi je i u prvoj, a i sada u drugoj trudnoći bilo naporno, ipak sada vidim koliko sam “uživala” u slobodi i opravdanju za spavanja satima, biranju jela sa suzama jednoroga i vilinskog praha (jer jedino mi to nije stvaralo mučnine), imala sam vremena posvetiti se razmišljanju o zdravoj prehrani i svemu što jedna trudnica smije ili ne smije konzumirati kroz tih čarobno napornih 9 mjeseci. Moram priznati da sam se ponašala kao kraljica. Nervoza je bila prisutna, mučnine su bile svakodnevne, ali imala sam slobodno vrijeme za skupiti snage da dođem k sebi, odspavati 3-4 sata, za šetnje koje su mi godile, za ispijanje zdravih sokova na terasama kafića, za maženje trbuha i razmišljanje gotovo svake sekunde o tom malom čovjeku u mojoj utrobi.

II trudnoća – prvo tromjesečje – mučnine i umor su na vrhuncu. Umor što zbog trudničkih hormona, što zbog nespavanja jer L prolazi kroz “temper tantrum”. Mučnine i slabost, bezvoljnost i nikakve ideje što jesti. O vilinskom prahu i suzama jednoroga da ne govorim. Jedem što stignem i to su najčešće ostaci doručka/ručka/večere malog princa koji ne zna da je njegov tron u opasnosti. Spava mi se čitav dan, a obaveza imam više nego ikada u životu, podočnjaci su glavni modni dodatak za ovu trudnicu. Vremena za maženje trbuha imam jedino navečer kada mladunac zaspe, ako ne zaspem i ja uz njega (što je najčešći slučaj).

Vjerujete li mi da ne stignem pratiti tjedne trudnoće?? Mislila sam, obzirom da sam teški “kontrol frik”, da je to nemoguće. Hoću reći, sada razumijem da je prvo dijete ipak prvo. Prvi put sve s njim prolazimo, prvi put osjećamo sve te promjene, prvi put naše tijelo prolazi kroz promjene. Prvi put si osvještavamo da ćemo postati roditelji, da će me taj mali čovjek u trbuhu zvati “mama”. U drugoj trudnoći ipak je drugačije. Otprilike znamo što nas očekuje, i nemamo vremena za toliko razmišljanja. Ali je jednako jako uzbuđenje, jednako jaka ljubav prema toj bebi, pogotovo kada vam mahne na ultrazvuku, kada vidite male ruke i noge, kada vidite otkucaje srca. Čarobno i jednako jako. Pa, krenimo u tu avanturu…


SONJA

Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *