BEBA VOĐA DOHRANE. ILI NEREDA.

Kad sam rodila i držala još svoju bebicu zmaja na rukama (ili u nosiljci jer drukčije nismo ni postojali), k meni je došla prijateljica. U rukama je držala knjigu Beba vođa dohrane, a meni su oči zasjajile. To je bio svemir. Naime, još u trudnoći sam gledala video Ane Bučević, u kojem je pričala o toj knjizi, i znala sam da će metoda dohrane opisana u njoj biti naša metoda. Znala sam i da želim dojiti barem godinu dana a to je pošlo po zlu. No to je neka druga priča. U ovoj smo odluci uspjeli. Bar mislim.

Za početak, važno mi je istaknuti da nisam stručnjak, nego samo mama, koja je pročitala knjigu i odvažila se u avanturu jer kad ti je beba vođa dohrane – svaki dan je avantura. Ima puno više u toj knjizi nego ću uspjeti ispričati u svojih par rečenica, ali počiva na tome da su naše bebe sisavci kojima je primarna hrana mlijeko (majčino ili adaptirano, za ovaj tekst nije bitno) i da je kruta hrana to što i jest po svom nazivu – Dohrana. Dakle, bebama je ona istraživanje, učenje i upoznavanje s odraslim načinom dobivanja nutrijenata. Druga stvar koja mi je odmah sjela, jest to da bebe mogu žvakati desnima i da im za to nisu potrebni zubići. Vito mi je to potvrdio prvim svojim zalogajem. I, ono s čime sam najviše rezonirala bilo je to da za zdravu dohranu i prehranu djece koja nemaju već poznate predispozicije za alergije nisu potrebne tablice već zdrav razum, a dijete gotovo od samih početaka, uz neka minimalna ograničenja, može obroke dijeliti s obitelji.

Sad da me pitate zbog čega sam se točno odlučila krenuti putem nereda i vježbanja živaca, nemam pojma, djelomično mi je intuicija rekla da je to to, a djelomično zato jer se nisam mogla zamisliti da uz sve obaveze koje imam kuham posebno za sebe i muža, posebno za Zmaja i da onda sve njemu to još miksam i hranim ga. Nisam tada znala koliko vremena ću provesti u čišćenju nakon njegovih obroka. Hahahahaha! No, bilo kako bilo, krenuli smo u ljeto prošle godine, kad je Vito imao malo više od 6 mjeseci i mogao sjediti samostalno. Krenulo je spontano. Jela sam povrće s kvinojom i držala ga u krilu a gospodin je rukama počeo grabiti s mog tanjura i halapljivo trpati u usta. Ne moram ni reći da sam kvinoju imala tamo gdje nitko ne bi trebao imati prehrambene namirnice, ali to je bilo toliko slatko da sam bila oduševljena.

Tada sam znala da je spreman, ali i da sam spremna ja. Uz meso ili ribu, spremala sam povrće narezano na štapiće – kuhala, pekla u vrećici zajedno s mesom ili dinstala na maslinovom ulju. Od samih početaka jeo je sezonsko povrće, ribu i meso, voće i sve drugo što sam smatrala dobrom, zdravom i lako probavljivom namirnicom. Iako sam gledala videe, čitala o tome i već znala što očekivati, Vito me kao vođa oduševljavao iz dana u dan. Nisam se opterećivala s gramima, s tablicama, s uvođenjem namirnica niti s miksanjem i to je maknulo težinu s mene kao majke, težinu koja se često osjeti u mamama kad pričaju o uvođenju krute hrane. Njemu, a i meni, obroci su postali druženje, istraživanje i igra u kojoj smo svi uživali. I, iako nisam neka kućanica u pravom smislu te riječi, čišćenje nakon jela nije mi bio problem.

No da ne bi sve ispalo med i mlijeko, bilo je tu i nekih pogrešaka. Nabrijan i živ kakav jest (da ne kažem tvrdoglav i nagao, ne ne ne moje dijete, hahahhaa), bio bi ljut ako gladan ne bi uspio ubaciti dovoljno hrane u svoja mala usta. Tako da smo jednom imali i pravi ispad bijesa. No moja krivica, nisam poštivala pravila knjige i metode i prije obroka mu ponudila mlijeko. Maj bed. Ne ponovilo se.
Druga „drama“ bila je kad se zagrcnuo jer je utrpao pola kuhane tikvice u usta. Izgledalo je stravično i gotovo sam mogla vidjeti taj dugački štapić kako mu stoji u grlu do želuca (vizualni sam tip 😊). No sjetila sam se svega pročitanog, stala sam s reakcijom i prepoznala da u ovom slučaju nije pitanje gušenja već zagrcavanja i osjetila povjerenje da moj Zmaj to može rješiti sam. I jest, bez problema, izbacio tikvicu, prepolovio je na pola i vratio manji komad u usta. Ajme, savršeno!

Dani su tekli, a vođa je jeo sve što sam mu ponudila i sve više toga je ekšli završilo u trbuščiću. Dok nije počelo i to famozno biranje hrane. Vođa nije htio više bilo što, a puno mojih delicija zavšilo je u smeću ili u mojim ustima (otuda sam i nakupila kile, nego kaj). Sva lakoća dohrane i veselje njegovih obroka, prestala je jer je sad i mene počelo mučiti jede li dovoljno hranjivo i hoće li i dalje dobro napredovati. U glavi mi je zvonila panika, ali i riječi iz knjige – on zna što i koliko mu treba. I tako sam jedan dan pripremala unaprijed zamrznute okruglice od mesa u crvenom umaku koje inače obožava jer sam htjela miran ručak, žurilo mi se na posao. No, vođa im nije htio niti blizu. Samo ih je pogledao i počeo izvoditi dobro poznat zvuk usnama kad mu se nešto ne sviđa. Ok, evo ti jogurt i svježi sir, pojest ću ja. Nekoliko sati kasnije, postalo mi je jasno zašto je vođa odbio omiljeni obrok. Večer sam provela na wc-u – kuglice su bile pokvarene. Moj očaj zbog toga što sam ih trpala u hrpama u usta bio je isprekidan srećom što je on znao da ne valjaju. Od sad sve prvo dam njemu da provjeri. Šalim se naravno 😊!

Mogla bi sada tipkati i tipkati o prednostima ove metode, o ljepoti uživanja u obrocima s djetetom bez opterećenja i o svim stvarima na koje treba obratiti pozornost, ali ne bi mogla ni zagrepsti u cijelu filozofiju koji neki zovu pomodarstvom, a zapravo je samo povratak nekim starim načinima hranjenja djece. Preporučujem svim mamama koje imaju volje za čišćenjem i hrabrosti za ovu metodu da pročitaju knjigu Beba vođa dohrane, ali i uključe se u istoimenu grupu na Facebooku koja je meni olakšala sve izazovne dane i odgovorila na sva dodatna pitanja koja sam imala. Lakše je kad izazovne trenutke dijeliš s drugim mamama koje prolaze isto. Danas mi ne treba potvrda da sam odabrala nešto dobro za našu obitelji jer dovoljna mi je potvrda Vitina samostalnost u hranjenju, napredovanje, a osobito činjenica da skupa možemo harati restoranima u Zagrebu i šire.

 

*ovaj tekst samo je moje iskustvo, nisam pedijatar, nutricionist niti stručnjak pa zato iskreno preporučujem da sve stručnije informacije potražite u knjizi, osobito ako u obitelji ima alergičara ;- )


Ivka Armanda Todorović

Sretna i ponosna suvlasnica i suosnivačica studia Angels, koji je postao svojevrsan pokret među ženama, spajajući fizičku aktivnost s radošću druženja, upoznavanja sebe i avanturom proživljavanja vlastitih emocija. Novinarka po struci, svoj je poziv otkrila  vodeći Body and Emotions satove u Angelsu, te spajajući ljubav prema ženama, psihologiji, plesu i samospoznaji u fitness koji to zapravo nije. Oduvijek je voljela pisati, a njezine misli i poruke često inspiriraju druge. Upravo ta inspiracija i strast u svakom djeliću života, njezina su misija i svrha. Ivka je odnedavno pokrenula i modni brend Mamasita and Son za modno usklađene mame i sinove.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *