7 STVARI KOJE RODITELJI NE ŽELE ČUTI OD NE-RODITELJA

Kada uđeš u svijet odraslih, bilo stupanjem u brak ili činjenicom da si postao roditelj, saznaš kako u tom svijetu postoje određene tabu teme. Ne mislim na vjeru, niti na politiku. To danas više nisu tabu teme. Mislim na puno ozbiljnije teme. Nedavno je Ivana progovorila o – svekrvama, Nada o – seksu, a danas ćemo o 7 stvari koje će izbaciti iz takta svakog roditelja.

1.davanje savjeta o odgoju dok nisi roditelj

“Svojem djetetu neću dozvoliti…” Ne. Odmah se zaustavite. Been there, done that. Iz osobnog iskustva tvrdim – ne znate i jednostavno ne možete pojmiti kakva će osoba vaše hipotetsko dijete biti, sukladno tome nemate pojma kako ćete odgajati svoje dijete. Ne znači da baš apsolutno nemate pojma, ali realno… ne znate. Niti jedna knjiga, a pogotovo jedan pročitani članak o odgoju ne može prizvati niti sekudnu onoga što roditelj jednog, a kamoli više djece prolazi sa svojim potomstvom. Sve što sam sebi zacrtala da “neću dozvoliti/dozvolit ću” svojem djetetu – 90% je palo u vodu. Sada preživljavamo iz dana u dan.

2. zbog financijskih razloga ne želimo još djecu, ipak želimo biti odgovorni

Apsolutno se slažem, ovo je zapravo jedna zrela odluka. Onda na društvenim mrežama tih istih ljudi vidim kako su bili na 17 koncerata, pogledali 6 filmova u kinu i bili na otvorenju 4 nova restorana u gradu – u zadnja 2 tjedna.

3. radimo roštilj, ali nije “kids friendly”

Iako se ovakve situacije događaju najčešće nimalo zlonamjerno, svejedno su vrlo nezgodne (da ne kažem uvredljive) za one koji imaju djecu i nemaju “baka-teta-susjeda” servis, čak i da imaju, izraz da nekakav događaj nije “kids friendly” može samo izazvati gnijev. Odgovor na ovakav poziv, najčešće će biti – “na žalost, baš taj vikend već imamo dogovor. Inače bi zaista došli.” (Not)

4.razmišljamo o djetetu, pa smo za početak nabavili psa da vidimo kako ćemo se snaći

Osobno obožavam životinje, i tko me poznaje, zna da sam imala i hrčke i mačke i kanarince i pse i čak jednom prilikom i pile. Ali zaista ne možemo uspoređivati ljudsko biće i kućnog ljubimca. Koliko god bili jednako umiljati. Puno puta sam doživjela da prijatelji gledajući moje dijete iskomentiraju “tako se isto i moj Floki ponaša”. Izraz mog lica tada postane kiseo, ali imam dovoljno obzira da znam kako isti ne znaju što čine takvom usporedbom, jer eto, nemaju svoje dijete. Imaju Flokija i vole ga do neba, kao i ja svog L.

5. što radiš po cijele dane doma s djetetom? Mora da ti je divno.

Ovog sam se naslušala poprilično puta. Većini biti doma s djetetom zvuči idilično. Budimo se u 11 (čitaj:6), onda doručkujemo i pričamo (čitaj: hvatamo klinca i stavljamo ga u sjedalicu, uz puno zabavljanja, pojede četiri komadića 6og doručka koji sam pripremila), igramo se (jeste li se ikada igrali sa djetetom više od pola sata? Ako niste, pokušajte), onda opet malo odspavamo (tom spavanju prethodi mijenjanje pelena, presvlačenje u pidžamicu – a čim kažete da idemo promijeniti pelenu, ono divno dijete postaje noćna mora) za vrijeme dok dijete spava, pokušavamo obaviti što više kućanskih poslova+poslovnih razgovora+biti rame za plakanje frendici, i tako do navečer (spremanje za večernje spavanje se sastoji od osmišljavanja večere, hranjenja punih 45 minuta, kupanja i vrištanja kada je gotovo kupanje, bježanje po stanu kada se treba obući nova pelena i pidžama, pranje zubića i onda 201 priča za laku noć, bočica, cica,poljupci itd itd). Upravo tako, biti doma s djetetom čitav dan je divno. Samo se izležavam. Tko mi ne vjeruje, apeliram na Petrin tekst o 47 minuta!

6. umorna sam. spavala sam samo 5 sati sinoć.

5 sati sna u komadu zvuči bajkovito. Već godinu i 10 mjeseci nisam spavala duže od 2 sata u komadu. But who’s counting?!

7. kada se vidimo pričamo samo o tvom djetetu.

Društveni život mame je poprilično oskudan. Najčešće se okružimo s drugim mamama koje imaju iste priče i iste brige. Volim poslušati o životnoj idili svojih prijateljica koje nemaju djece, kako im je bilo super sinoć na koncertu i poštujem da je njihov život takav, pa hej, i moj je bio prije nego sam postala mama. I točno tako, postala sam mama. Moje dijete je meni centar svijeta. I sve teme se vrte oko njega.

 


SONJA

Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.