AMELIEINA I ZARINA SOBICA IZ BAJKE

Instagram profil mame Ines @more_less_ines osvojit će vas na prvu, baš kao i njezin stan uređen s puno ljubavi, mašte i stila. No ipak nam je jedna soba zapela za oko i posebno nam je draga, a to je sobica njezinih preslatkih djevojčica, Amelie i Zare. Ines nam je otkrila gdje je pronašla inspiraciju i dala nam je par korisnih savjeta.

1. Gdje si pronašla inspiraciju za uređenje Zarine i Amelijine sobe? Inspiracija je dolazila u hodu, u procesu selidbe u naš novi stan. Bili smo dosta ograničeni s budžetom kad smo se useljavali prije nešto više od godinu dana tako da su detalji nastajali polako, kroz moje instagram inspiracije, Hrelić obilaske, DIY uratke… Bila sam jako uzbuđena oko našeg stana jer je to 13-i stan u kojem živim i noćima nisam spavala. Samo sam slagala i vrtila ideje u svojoj glavi. Tada sam se zaljubila u skandinavski stil; njihovu jednostavnost, praktičnost i minimalizam. Uređenje sobice je naginjalo skandinavskom stilu s tim da se svakog dana po malo mijenjala, ne samo mojim neprestanim razmještavanjem stvari, već i rastom mojih djevojčica. Sobica je prvo pripadala samo Amelie, a kad je Zara navršila godinu dana postale su cimerice pa je opet došlo do promjene. Popularna drvena dječja kuhinjica iz Ikee jedno je vrijeme bila na jednoj strani sobe pa na drugoj, a kad smo ubacili Zarin krevet dobila je mjesto u hodniku blizu mamine kuhinje. Zara je dobila planine, dok je Amelie uz svoj krevetić već imala oblake. Oboje sam crtala sama; oblake iz glave, a planine slične  svojima sam pronašla na instagramu, što je i za očekivati jer su trenutno popularne u dječjim sobicama. Zara još nije toliko svjesna promjena koje povremeno nastanu, dok kod Amelie uvijek vidim pozitivna oduševljenja. A mene posebno jako veseli kad uspijem odvojiti slobodno vrijeme posvećivanju pažnje svim tim sitnim detaljima. To me vraća u djetinjstvo i pomisao da im mogu stvoriti ugodno okruženje i sobicu u kojoj će se osjećati posebno, čini me sretnom i ispunjenom, pa makar to ponekad bila obična grana iz šume s obješenim lampicama, baldahin iznad kreveta ili ocrtane planine na zidu. Sve su to sitni detalji zbog kojih se vrijedi malo potruditi i pokazati kreativnost. 

2. Što po tebi svaka dječja soba mora imati? To je sigurno kutak za igračke. Neka lijepa velika kutija, ili nekoliko manjih, tako da dijete zna da igračke imaju svoje mjesto. Oduševile su me minimalističke papirnate vreće koje se savršeno uklapaju u dječje sobice. Uljepšavaju kutak sobe i daju joj poseban štih, a u njih smo smjestili sve plišane igračke kojih se nikako riješiti (kod mojih curica su i dalje hit, pogotovo za maženje). Druga stvar su definitivno knjige. Knjige na policama, knjige na ormaru, knjige na stoliću, nije bitno, samo da su knjige i da su djetetu pri ruci. I rekla bih još detalji na zidovima ili zidu. Čine sobu posebnom, a ako se radi o nekom DIY projektu, soba dobiva personalizirani touch i to je ono što zapravo sobi daje dušu. Ili polica puna detalja, ili uokvireni posteri koji su trenutno trend, ili neka zanimljiva lampa. Imam osjećaj da je soba s praznim zidovima siromašna soba. Opet, ne treba pretjerivati, manje je više, i nekad je samo jedan detalj dovoljan. 

3. Koliko su tvoje cure sudjelovale u uređenju te divne sobice? Da li ih moraš pitati za odobrenje kad želiš nešto kupiti ili ipak sve prepuštaju tebi? Nekako su mi još bile male kad smo počeli s uređenjem. Zara samo tri mjeseca starosti, a Amelie dvije godine i devet mjeseci. Sad im ponekad naravno volim dati izbor kad su već malo starije ili to odradim na mudar način dajući im iluziju izbora. Ponudim im dvije stvari koje se meni obje sviđaju tako da je win win kombinacija. Za fotografije pazim da sve bude koliko toliko usklađeno i da se meni osobno sviđa, ali inače nam je sobica kao i svaka dječja, puna igračaka i razbacanih stvari. Detalji na zidu su uvijek na mjestu, ali ostatak, nekad je neizvedivo samo zakoračiti! Pratim trendove i predivne su mi instagram monochrome dječje sobice, ali ne mogu zamisliti da je soba mojih djevojčica samo crno bijela, osjećala bih se da nam je premonotono. Pastelne su mi boje hit, a posebno volim toplinu drva. Da se pita moju Amelie mislim da bi sve bilo u Frozen stilu kao što se može vidjeti u većini dječjih dućana. Jer da se nju pita sve bi bilo rozo i ona bi bila Elsa. I upravo zato potrudila sam joj prezentirati njene zlatne oblake kao najljepše oblake na svijetu koje po noći puštaju prekrasne kapi što padaju na njenu kosu od kojih će joj kosa biti prekrasna i sjajna poput Elsine. Ili joj kažem nešto slično poput toga da baš ovakvu istu crnu haljinu nosi Elsa kad ide na poseban bal sa Christofom; i kad to prođe kao dobra priča, a ona na kraju i obuče tu haljinu, onda sam stvarno sretna mama što ju je tako lako nadmudriti i što “pada” na takve mamine fore. 

4. U sobi Zare i Amelie možemo pronaći puno divnih dekorativnih detalja. Koji su tvoji najdraži brendovi? Što se tiče dekorativnih detalja posebno mi je drag jelen kojeg sam kupila od jedne bake na Hreliću te sam ga prefarbala u pastelno rozu boju, okrunila ga tijarom od cvijeća, i već skoro dvije godine stoji na zidu iznad polica. Amelie je njime bila baš ushićena jer smo ga zajedno farbale. A vezano za spomenute brendove najviše sam se oduševila Dilemma Posters-ima, našim hrvatskim brendom s kojim imam prekrasnu suradnju i uvijek bih ih prve izdvojila jer su im dječji posteri divni, a i asortiman inspirativnih postera je također za poželiti. Mislim da su lijepo uokvireni motivacijski posteri pravi hit i da su idealni za uljepšavanje omiljenog kutka u kući, bilo kutka gdje se jede, spava, kuha, uči ili u našem slučaju, igra. 🙂 Također moram napomenuti Rory And The Bean, britanski brend čija je spomenuta papirnata vreća za igračke, kao i Ponge Toys, također hrvatski brend od kojih imamo prekrasne drvene kockice retro izdanja uz pomoć kojih učimo abecedu.

5. Tko na kraju dana posprema razbacane igračke? Primjetila sam kod svoje Amelie da voli organiziranost. Iako te igračke većim dijelom dana budu razbacane po sobi, svaka od njih bi trebala imati svoje mjesto. Na taj način dobiva dojam da svoje igračke treba cijeniti i čuvati (nažalost nismo izbjegli “šminkanje” flomasterima jedne Barbike i bebe), ali barem na kraju dana završe svaka u svojoj kutiji. Kad sam joj lijepo objasnila; vidiš, ova je kutija za bebe, ova kutija za legiće, ova za drvene kockice, ova za doktoricu, njoj je to bilo otkriće. Od tada je aktivnija pri spremanju sobe, prije tog smo svaku večer vodili borbe. U plastičnim kutijicama koje smo kupili u Ikei sve se vidi što se pokazalo kao idealno riješenje odlaganja igračaka jer ne rezultiraju tako često bacanjem svih stvari iz kutije, već se točno zna u kojoj se što nalazi, vizualnije je. Sve je kako djetetu prezentiraš, sad se čak nekad pravda, ako nešto po njenoj procijeni ubacim u krivu kutiju krene me učiti. Tako četka za bebu ne može ići u kutijicu od doktorice Pliško. Opet, s druge strane, rijetko će se dogoditi da baš sama krene pospremati sobu i da to bude završena radnja. Uvijek ju moram s nečim motivirati, a na kraju to uvijek bude najlakše kroz igru. 

Ines možete pratiti na Instagramu @more_less_ines

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *