Marija Barbarić (31), supermama poduzetnica, nije ljubitelj pričanja o sebi, kreativnost je njezina terapija, savršena protuteža perfekcionizmu koji je prati u svemu, od posla do kuhanja, od čišćenja kuće do zamatanja poklona. Pokretačica brenda Mademoiselle, kojeg najbolje opisuje moto «trajan trag ljubavi» – kao velikom emotivcu najveća joj je želja sačuvati najljepše i najemotivnije trenutke koji se više nikada ne mogu ponoviti. Zato ih želi uloviti i trajno sačuvati u premium, jedinstvenim, patentiranim te srebrom ili zlatom personaliziranim knjigama, jedinstvenim na širem tržištu. Iako je ekonomistica, nikada nije razmišljala «ekonomski» – Mademoiselle je nastala iz ljubavi prema djeci, prvo vlastitoj, a zatim i prema svakom djetetu za koje je namijenjena. Marija kaže kako se skoro svake knjige sjeća jer je svaku radila sa srcem.
Kako je nastala Mademoiselle? Koliko god nisam ljubitelj pričanja o sebi, o Mademoiselle bih mogla nadugo i naširoko pričati. Mademoiselle često u šali nazivam «mojom trećom bebom», koja je proizašla iz ljubavi prema mojoj djeci, a ime je dobila po nadimku moje kćeri. Kada se Laura rodila, jako malo nam je trebalo da ju prozovemo Mademoiselle. Sve je radila nekako odmjereno i elegantno, čak je i bljuckala damski. No, to se sada djelomično promijenilo, pa često u baletnoj haljinici visi sa stropa, traži da joj napravimo frizuru pa radi salto, ili sa bratom igra nogomet kao Elsa i pjeva Let it go dok radi živi zid. Petogodišnji sin je njena potpuna suprotnost, potpuno miran, jako bistar i blag, tih, ponosno mogu reći – bečka škola. A moj muž bi zasigurno dodao – puno je truda iza toga već sada. Oboje su dobili hrpu poklona koje su brzo prerasli, koje nisu doživjeli, ili koji nisu bili odgovarajući njihovoj dobi. Tada sam pomislila kako jako malo stvari im zapravo ostaje kao trajna uspomena, upravo u tim trenutcima koji su najdragocjeniji, kada doživljavaju puno prvih puta – od prvih riječi, prvih zagrljaja, prvih putovanja, prvih maškara, prvih strahova i veselja. Htjela sam sve te trenutke i emocije sačuvati, zapamtiti da «poti mama, netu beto beto vite» mom tada dvogodišnjaku je značilo «oprosti mama, neću nikad nikad više» uz onaj ulizivački pogled i najčvršći zagrljaj oko vrata , i da sam mu tako opraštala sve nestašluke. Takve stvari čovjek zaboravi ako ih ne zapiše, jer se puno toga dogodi, i jednostavno nas vrijeme odnese dalje. Sada, kada takvo nešto pročitam, u sekundi se vratim u taj trenutak i uživam. Ponovno proživljavam. Mogu samo zamisliti koju će to vrijednost imati kada budem sijeda,a oni to čitali sa svojom djecom.
Odakle crpiš inspiraciju? Inspiracija je došla isključivo iz moje djece. Moji bookovi su napisani već 2009.godine, počevši od wedding planera i LoveBooka, nakon njih su uslijedile radosnice. No, kad sam ih krenula ispunjavati, nešto mi je nedostajalo. Kada sam rodila drugo dijete, dok sam ležala u bolnici, sinulo mi je to «nešto». Sin je ušao u sobu, sav sretan iako potpuno prehlađen, doletio u moj krevet i sa svoje 2 godine rekao «evo moje mameeeee, vojim tebe!» i zagrlio me jače nego one stare tetke na godišnjim obiteljskim okupljanjima. I to je bio trenutak koji sam htjela zapamtiti. Njegov prvi pokušaj plivanja s bakom u moru, dok se ona jadna muči i pokazuje mu kako da pliva, a on se potpuno opustio i uživajući pjevao mamu kukunku iz petnih žila. Prvi crtež iz vrtića, prvo srce koje mi je nacrtao za Valentinovo, prvo dovlačenje bora s tatom za njegov 3. Božić. To su uspomene koje želim sačuvati, i na kraju balade bilo mi je sasvim svejedno jesu li u dohrani prvo krenuli s jabukom ili tikvicom, te je li prvo spavanje doma trajalo 3 ili 3,5 sata. Naravno, postoji prostor i za takve stvari, no još je više prostora za prave emocije, uspomene, događaje, crteže, prve maškare ili odlazak stomatologu, graf rasta gdje na jednom mjestu vidite 6 godina rasta vašeg djeteta, doslovce od rođenja do polaska u školu. Svaki put kada se sjetim bogatstva koje ta radosnica sadrži, prođu me trnci. I mislim da je čak i nepravedno zvati ju radosnicom, ona je puno više od toga. Te osjećaje sam pretočila u našu premium radosnicu koja prati dijete do šeste godine života, i kao takva je jedina koja je prava knjiga o djetetu. S razlogom ih personaliziramo u zlatu ili srebru (iako se mi zezamo da to nije srebro, već bijelo zlato, ako ne i platina!:D ), jer daje naznaku neprocjenjive vrijednosti koju te knjige čuvaju unutra, prati priču o vječnosti, jer boje blijede, jednako i uspomene ako ih ne zapišemo i ne uslikamo.
Što ti je u tvome poslu najbolje? Bez konkurencije – komunikacija sa mojim klijenticama! Sa ogromnim ponosom mogu reći da nam se javljaju fantastične žene, sa toliko stila,emocija i ukusa da mi jako laska što su odabrale baš nas.
Kako je i koliko majčinstvo utjecalo na tvoj posao ili tvoj pristup poslu? Jako, zapravo majčinstvo je i razlog ovoga, motiviralo me da se realiziram kao working mom, budem uzor djeci, a istovremeno me kroz moju djecu i inspiriralo za naš najtraženiji proizvod – premium radosnicu. No bez muža, ne bih imala hrabrosti. Njegovo motiviranje, ohrabrivanje, njegova pomoć, to me podignulo i ohrabrilo, u svakom trenutku je bio uz mene. Sada se mogu zahvaliti dvjema osobama – mužu na pomoći i potpori, te mami koja mi cijelo vrijeme pomaže i oko posla (iako je zaposlena) i oko djece. Ona je pravi primjer supermame, koja je uvijek imala ispeglan veš, skuhan ručak, uvijek zaposlena, a uvijek je s nama gradila uspomene, pa makar to bile šetnje Gornjim gradom, odlasci na jezero Jarun ili najbolja pizza ikad u malom restoranu na Trešnjevci. Uz takav životni primjer, morala sam ispasti i ja borac koji u svakom aspektu daje 110% od sebe. Uvijek se sjetim filma All about a boy, i da čovjek zaista nije otok. Majčinstvo me neopisivo ispunjava i usrećuje, posao mi je neugodno zvati poslom, jer je nemoguće toliko uživati radeći, no bez tako divne djece, savršenog muža, mame iz snova, pa nadalje i cijele muževe i moje obitelji, ne bih mogla ništa. Ne bih imala niti inspiraciju, niti hrabrosti.
Je li posao od doma zaista posao iz snova, pogotovo za majke? Objektivno govoreći, ne znam. Subjektivno govoreći, da. Ja sam se u tome pronašla i savršeno mi odgovara, jer mogu raditi i doma i na putu (jako često putujemo, nikada ne provedemo 3-4 tjedna na istom mjestu), često odgovaram na upite iza ponoći dok mi se kuha sutrašnji ručak, ili nedjeljom kad je muž doma, jer su klinci imali temperaturu danima prije. Za mene su to ogromne prednosti, puno više se mogu posvetiti obitelji, i djeca ne osjete da me nema, a opet su svjesni da radim čak ih često uključim da mi pomognu oko stavljanja pečata na kutije, slaganja mašni.
Što možemo očekivati od tvojih kreacija u budućnosti? Jako puno, jer ne pristajemo na manje od savršenog. Upravo radimo mali redizajn naših postojećih bookova, te redizajniramo Wedding Planer da je savršeno usklađen sa LoveBookom. Sreća mi je što sam našla srodnu dušu u jednoj mladoj, divnoj dami Lani, koja mi pomaže u širenju tržišta, kao i u mojoj neodlučnosti oko izgleda pojedinih proizvoda. Upravo sve naše proizvode plasiramo na vanjsko tržište zbog velikog interesa, i zato što nema ovakvog proizvoda u ponudi, pa da pokažemo ljudima nešto novo, posebno, i vječno – pravi trajan trag ljubavi.
Blic pitanja
Kakvu kavu piješ? Veliku!
Večera u restoranu ili pizza i dobar film kod kuće? Kombinacija – finu večeru sama kuham, uz bocu dobrog vina, za muža i mene dok klinci spavaju.
Štikle ili tenisice? Između – dobre gležnjače sa srednjom petom, ili kitten heel cipele. Balans mi je sve, jer volim izgledati ženstveno dok jurim obavljajući hrpu obaveza.
Godišnji odmor zimi ili ljeti? Ljeto! More, sunce, sladoled, Hugo ili Mojito…. Snijeg volim samo gledati iz auta ili stana!
Tvoja obitelj jednom rječju? VeseloPovezanoŽivahnoGlasnoNezaustavljiva!
Svoj trajan trag ljubavi možete naručiti na Facebook i Instagram profilu Mademoiselle.
