jesmo li outsourcali djetinjstvo svoje djece?

Najobičnije svakodnevne aktivnosti u krugu obitelji, u kojima je dijete uključeno, viđeno, prihvaćeno i uvaženo vrijede puno više nego ijedna outsourcana aktivnost za vrijeme koje ćemo ga čekati u autu odgovarajući na mailove van radnog vremena. U udobnoj fotelji, sjedila sam prekriženih nogu, a u krilu mi je stajala velika crna kožna torba. Čekala sam trenutak u kojem ću diskretno zavući ruku u torbu i izvući mobitel kako bi scrollala sasvim nebitne informacije jer mi je to ugodnije nego biti za stolom s potpunim strancima. Ti potpuni stranci, roditelji su djece s kojom se moj sin upravo ludo zabavlja u igraonici. I ne, nisam ni socially akward, niti sam introvert, znam voditi razgovor i sa sigurnošću mogu reći da sam zanimljiv sugovornik, ali situacija u kojoj se tako često nađem…

kako sam preživjela prilagodbu na vrtić s drugim djetetom?

Već duže vrijeme razmišljam o pisanju svoje prilagodbe na vrtić s drugim djetetom, ali kako to već biva – sad ću, sad ću, i evo – kao da je pred početak ovog rujna došao baš idealan trenutak da napišem svoje misli, i da svojim iskustvom ohrabrim, i prije svega podržim sve majke koje će se naći u sličnoj situaciji kao ja. I prije nego sam počela pisati za supermame razmišljala sam o podršci, suosjećanju i empatiji koju sam osjetila čitajući tekstove, objave i razgovarajući sa ženama koje su dio Supermama, te sam nakon nekih svojih teških životnih trenutaka shvatila da moja priča može biti ‘nekoj tamo’ supermami podrška, i možda smjer kojim će krenuti, olakšanje, empatija ili samo suosjećanje koje će osjetiti čitajući moje tekstove. I upravo ta „podrška jedna drugoj“…

mama u jaslicama

Kuća u neredu. Kaos svud. Frižider prazan.  Hrpa odjeće čeka pranje. Oboje u temperaturi. I ja i on! Nisam to ovako zamišljala! Jaslice su trebale biti moj spas! Nakon 2.5 godine full time majčinstva napokon malo vremena za mene; “Napokon ću moći u miru sjesti za stol i raditi BEZ PREKIDA” mislila sam. Također sam zamišljala sebe u točkastoj haljini sa šeširom (za dramatičniji efekt) kako prebirem voće i povrće na tržnici za ručak. Nitko me ništa ne pita, nikoga ne moram imati na oku, ni tegliti bicikl bez pedala u jedinoj slobodnoj ruci. Ok, znam da je ova slika bila nerealna jer 1. tako rijetko idem na tržnicu i 2. mrzim šešire,  ali vrijedilo je bar nakratko sanjariti o neopterećenoj slobodi iz prošlog života. Onog u kojem me nitko…

hrvatski brend ima hit proizvod koji treba svakom roditelju

Vaše dijete stalno se otkriva, razmiče pokrivače i skida sa sebe sve što imalo podsjeća na pokrivač? Većina roditelja susrela se s ovim problemom i s njim se bori na razne načine, ali što kada roditelj nije prisutna? Što kada dijete ode od kuće i spava u vrtiću, kod bake, u kamperu, hotelu itd.? Kako osigurati djetetu miran, udoban i neometan san baš uvijek? Hrvatski brend Mamino iz Vinkovaca ima rješenje za sve ove situacije. Nakon inovativne 3u1 dekice, vreće za spavanje s nogavicama kao i brojnih drugih proizvoda, iz Mamino radionice sada dolazi HIT proizvod koji će vas oduševiti svojom funkcionalnošću i dizajnom. Riječ je o vrtićkoj vreći za spavanje za djecu od 1 do 6 godina. 100% pamučna vreća s antialergijskim, vatelinskim punjenjem dolazi s jastukom, kojeg možete…

naša prilagodba na vrtić

Prilagodba na vrtić i savjeti jedne mame kako pripremiti dijete na polazak u vrtić. Prvi dan vrtića uzbudljiv je i emotivan dan i za vas i za vaše dijete. To je kraj jednog, ali i početak novog, jednako uzbudljivog razdoblja. Normalna je i tuga i briga, ali dok su tako mali, dosta sumnjamo u njih, a oni su jači nego što mislimo! Uvijek će biti naše male maze, mora da je to razlog. Kao što znamo, važno je razgovarati s djetetom o tome kako se osjeća. A kao i uvijek, vaše će dijete uzeti u obzir ono što osjećate i ono što govorite, pa će vam usredotočenost na pozitivne aspekte vrtića – nove prijatelje, učenje i mogućnosti zabave – olakšati njegove strahove i pomoći vašem djetetu da se osjeća više…

tri zagrebačka vrtića stradala u potresu dobila multifunkcionalni i ekološki namještaj

Humanitarni projekt tvrtke Iverpan okupio je dizajnere, stolare i projektante iz cijele Hrvatske! Sa željom da djeci zagrebačkih vrtića koji su stradali u potresu uljepšaju svakodnevicu, domaća tvrtka Iverpan pokrenula je humanitarni projekt izrade kreativnih interijerskih rješenja u koji su uključili tri tima hrvatskih dizajnera, projektanata i stolara. Rezultati njihovog zajedničkog rada predstavljeni su jučer u Iverpanovoj poslovnici u Zagrebu u prisustvu ravnatelja vrtića i cijelog tima koji je zaslužan za njegovu realizaciju. Ni u najluđim snovima nisam sanjao da će naš vrtić dobiti ovakve komade namještaja i ovaj projekt potvrđuje kako kreativnost hrvatskog gospodarstva postoji i izvan IT sektora. Pametni dizajn elemenata omogućit će nam da ih maksimalno iskoristimo i kreativno rasporedimo po prostoru, a ekološki materijal od kojih su izrađeni bit će lak za održavanje i neće narušavati dječje zdravlje – nije jučer skrivao oduševljenje ravnatelj dječjeg vrtića Izvor Krešo Tomljenović. U projektu…

prvi odlazak u vrtić

Vrata su se zatvorila, a jecaj “MAMA!!”, iako prigušen, ušao je u moje tijelo poput hladne jeze. Kolao je mojim krvnim žilama stvarajući hladnoću na koži. Zatvorila sam vrata auta, glazba je zabrujala u zvučnicima, ali taj tužni povik još uvijek je odzvanjao oko mene. Prvo ostavljanje djeteta u vrtiću etapa je odrastanja kako bebe, tako i majke, ali kao da još nisam bila spremna na to. Plač djeteta koje nešto želi, a ne dobije je zvuk koji čovjek jako teško može ignorirati. (Kaže mi prijateljica da su neke zatvorenike mučili puštajući im neprekidno neutješni plač bebe?!??). Plač tužnog djeteta je poput grmljavinskog pljuska popraćen tučom – koliko god trajalo, ostavlja u maminom tijelu posljedice koje se teško mogu obrisati. Lijek je jedino glasni smijeh tog istog djeteta. Dolazim na…