kvalitetno vrijeme s djecom kroz razvojne igre: povratak u prirodu

Tijekom četverogodišnjeg roditeljskog iskustva i puno čitanja i istraživanja, shvatila sam, između ostaloga, da je za dječji razvoj strukturirana igra jednako važna kao i ona slobodna. I pritom ne mislim na onu igru u vrtiću ili s vršnjacima koja svakako ima veliku ulogu, već na onu koja se odvija s roditeljima. Djeci je vrlo važno ostvariti tu posebnu vezu s mamom i tatom koja se ostvaruje kroz igru. Ulažući vrijeme na taj način, doprinijet ćemo djetetovu kognitivnom, sociološkom i emocionalnom razvoju. Intuitivno je roditeljima jasno da je igra i kvalitetno vrijeme koje će provesti s djetetom jako važno, međutim, čini mi se da se rijetko angažiraju u razvojnim igrama te odabiru neke lakše, neobavezne, kratkotrajne opcije. Sigurna sam da je u pitanju manjak vremena i lošija organizacija, ali postoje aktivnosti…

slučajnosti ili sudbina?

Koliko se puta u životu može dogoditi da se velike stvari ostvaruju istovremeno, ne iste godine, već isti tjedan u godini? Kao recimo početak novog važnog posla, prvi spoj s mužem i rođenje nećaka u razmaku od tri dana. Zatim nekoliko godina kasnije rođenje djeteta, mužev rođendan i preseljenje u novi stan, kasnije i datum vjenčanja, u skoro istom tjednu. Većina naših važnih datuma poredani su u dva tjedna u godini. Neću reći da je to sudbina, ali zanimljive su podudarnosti. Ali što kada nakon par godina opet krene na svim poljima istovremeno, ali zatim sve nestane istovremeno? Što kada nakon godinu dana premišljanja konačno sazrije odluka da je otvaranje biznisa sljedeći važni korak u životu, pa u toku postupka otvaranja dođe najljepša vijest koja se čekala više od dvije…

začeto dijete začinje majku

Doživjeti iskustvo začeća i trudnoće na putovanju kojim se korača, umjesto prolazi, znači uvidjeti razliku između mehaničkog poimanja stvaranja i svih doživljaja unutar takvog procesa i između stvaranja svjesnog, intuitivnog i opuštenog ciklusa unutar nas. Samo začeće jest mehaničke prirode i duboko je integrirano u našoj biologiji. Objašnjivo je i poznato svakom tko započinje takvo putovanje i gotovo da nema nepoznanica u tom vrlo složenom mehanizmu koji se događa na razini naših fizičkih tijela. Ali začeće kao unutrašnja, intuitivna i osjetilna stvar, suptilno se gura u stranu jer se interpretira kao praznovjerje ili naporna struktura “vjerovanja” i “ne vjerovanja” u neku izmišljenu moć. Začeti, roditi se ili umrijeti ne možemo teoretski. U tom logičnom svijetu spajanja i raspadanja, formiranja tkiva i razvoja ipak je mnogo unutrašnjih stvari koje djeluju kao koagulator…

halloween nam kvari djecu?

Kreće moje najdraže doba godine. Taman nekako od sredine listopada, kada se ne može više zanemariti jesen, tamo negdje do kraja veljače. U tom periodu obavim šetnje u kojima ti se ruke smrzavaju, nošenje kaputa, pokrivanje dekicom pred tv-om, mirise toplih kava, čokolada, čajeva, kestenja, pečenke pa nadalje. Krene s Halloweenom, nastavlja se sv. Nikolom, Božićem, proslavom Nove, nekim kraćim putovanjem i neizbježnim snijegom. Mir, tišina, hladno i mrak. Dekica i tv. Debljanje. U listopadu polako krenem sa svojom tradicijom gledanja klasika u rane večernje sate – Casper, Obitelj Addams, Hocus Pocus, Nightmare before Christmas, Dracula, Corpse Bride, Hotel Transilvanija… Da, volim tzv. Noć vještica i sve što ona donosi sa sobom. Zaljubljena sam u nju od djetinjstva. Znate tko nije zaljubljen? Mnogi nanovo pronađeni katolici i licemjerni new-age roditelji….

nešto sasvim osobno ili o čemu maštate?

Još dok sam bila mala, govorili su za mene da sam jako maštovita. Stalno sam nešto izmišljala, uvijek o nečemu  maštala. O ljudima, svijetu, o likovima iz knjiga, o sebi u različitim situacijama i to još uvijek radim. Stalno nešto zamišljam, kako privatno tako i poslovno. Jedna od glavnih stvari koje te uče na glumi jest da zamisliš sebe u određenoj okolnosti. I to mi ide lagano. Od svih tih silnih zamišljanja i maštanja, nisam uopće maštala o obitelji (ili možda jesam, ali jako kratko, usputno, i to bih više pomislila na to kako bi bilo da jednog dana stvorim svoju obitelj, ali bih tu zamisao vrlo brzo otpustila u prazan prostor). Moja su se maštanja pretežno vrtjela oko kazališta, filmova, knjiga. Dosta rano sam osjetila potrebu za kreativnim izražavanjem….

postoji igraonica koja potiče emocionalni, društveni, kognitivni i fizički razvoj djece – i upravo je otvorena u Zagrebu

Plavi svijet naziv je kreativne igraonice koja je ovog vikenda otvorila svoja vrata u Zagrebu, a njezin koncept će vas oduševiti. Naime, radi se o nestrukturiranoj igri s elementima različitih oblika i veličina koji potiču djecu na slaganje, kombiniranje i isprobavanje, stimulirajući kreativno i strateško razmišljanje. Drugim riječima, od elemenata koji zasebno nemaju definiranu funkciju, djeca u igri mogu napraviti – baš sve. Ovaj inovativni sustav za igru zove se Imagination Playground®. Plavi svijet prvi ga je doveo u Hrvatsku, a koliko je cijenjen i uspješan govori i činjenica da je projekt u našoj državi sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Ovakav tip igre, koji nije ograničen unaprijed definiranim ulogama i funkcijama elemenata s kojima se djeca igraju, potiče razvoj na više razina: brojanje, klasificiranje i…

jesenska juha od crvene leće i timjana

Jesen je stigla, temperature su sve niže, organizam nam traži toplije obroke. Zdrava i okusom bogata juha od crvene leće idealan je jesenski obrok, pun proteina, vlakana i željeza, koji se brzo priprema. Za svega pola sata spremiti ćete cjelovit i ukusan obrok.   sastojci 2 žlice maslinovog ulja 4 mlada luka 4 stabljike timjana 4 manje mrkve 2 korijena peršina 200 g crvene leće sol ½ žličice sušene papričice šaka badema   U većem loncu zagrijte maslinovo ulje. Luk narežite na sitno i bacite na ulje sa grančicama timjana, dinstajte dok ne omekša. Mrkvu i korijen peršina narežite na kockice, dodajte luku i sve kratko kuhajte dok se ne prožme. Leću isperite pod mlazom hladne vode i ubacite u lonac. Posolite. Lagano miješajući kuhajte sve 2-3 minute prije nego…

Andrea Tintor ispričala nam je kako je u jeku globalne pandemije odlučila pokrenuti posao i zašto je osmislila program #budidiopriče

Početkom ožujka globalna pandemija koronavirusa natjerala nas je da u kratkom roku mijenjamo svoje ustaljene životne i radne navike ostavljajući nas u neizvjesnosti o tome što nas čeka u budućnosti. Ono što je bilo sigurno, naši životi te percepcija o planiranju morala se promijeniti. Shvativši da je vrijeme za životne promjene, kolumnistica te konzultantica za PR i branding Andrea Tintor nakon višegodišnjeg rada u novinarstvu i stečenog agencijskog iskustva odlučila je pokrenuti vlastiti posao. Ubrzo nakon pokretanja biznisa odlučila je kreirati posebni program #budidiopriče koji pomaže malim poduzetnicama, freelancericama i svim kreativcima da populariziraju svoj brend te da isti dobije medijsku pažnju koju zaslužuje. Program se sastoji od tri modula usluga od kojih je najpopularniji modul STRATEGIJA kojim svaki poduzetnik za tvrtku ili osobni brend u suradnji s Andreom kreira…

kako je biti mama x2? nije lakše, ali je ljepše

U posljednje vrijeme često čujem ovo pitanje, što je sasvim normalno, jer sam tek uplovila u ove vode.  Znaju me i pitati kako mi sad izgleda majčinstvo u odnosu na to kad sam imala SAMO jedno dijete, je li lakše ili teže? Iskreno, uopće ne razmišljam o tome kako je bilo nekada, a kako je sada. Ali ako ćemo biti skroz iskreni – nije lakše, nikako. Tko god vam je to rekao laže. Kako može biti lakše? Sad imaš dvostruko više brige, dvostruko više obaveza, dvostruko više svega. Sjećate se kad ste imali samo jedno dijete i bili ste umorni, i niste znali od kuda početi od pospremanja do kuhanja, itd. Sad je sve isto, samo puta dva. Pranje djeteta x 2, pranje veša x 2, igranje s djecom x…

supermama Ines istestirala je više od 250 kolica! evo što nam je otkrila

Strollerica Ines je, kako sama sebe opisuje, samo još jedna mama istraživačkog duha, sa sve 3 smjene (tri dječaka!), bezbroj zanimanja, dvaput toliko hobija, bez dana odmora…i sa adresom u Stuttgartu. Njezin glavni hobi je, kao što ste već mogli zaključiti, testiranje i recenziranje dječjih kolica. Kako se rodila ljubav prema tom nesvakidašnjem zanimanju ispričala nam je u intervjuu. Za početak, reci nam tko je Ines?  To se često i ja sama pitam, ali da pojednostavimo – domaćica, liječnica, ekonom, babysitterica, animatorica, učiteljica, čistačica, administratorica i sve popratno za moja 4 dečka. Što si radila prije nego što si postala, kako te mi od milja zovemo, profesionalna šaptačica kolicima? Je li te recenziranje proizvoda oduvijek privlačilo?  Ovo spada u kategoriju „Da mi je netko rekao…“. Najveća ljubav su mi bili…