pa ti si znala što te čeka!

Postoje one klasične, tradicionalne obitelji koje čine roditelji i djeca. One kojima svi težimo. Postoje i razne varijacije, koje uključuju jednog roditelja s djecom, supružnike bez djece sve do onih „modernijih“ obitelji kod kojih je jedan partner već bio u braku/vezi pa ima i dijete. A postojimo i MI. Pod mi mislim na svog supruga i mene, njegove dvije kćeri iz prvog braka, moju kćer iz prvog braka te naše dvoje djece… Toliko smo moderni da u hrvatskom rječniku niti ne postoji adekvatan naziv za naš „tip“ obitelji! Šalu na stranu. Razvod je ozbiljna i teška stvar. Razvod s djecom još teža. Pretpostavljate onda da ni upuštanje u vezu kada već imate djecu nije baš najjednostavnije. U startu preskačete onu fazu dečko-cura i prelazite na obiteljski dio. Sve one čari…

kako otići na spoj s mužem?

Nedavno sam pročitala jednu jednostavnu rečenicu: “Prije nego što smo postali roditelji, bili smo ljubavnici”… Tako istinito, no kada vam se svakodnevica sastoji od mijenjanja pelena, igranja s legićima, trčanja za toddlerima, kuhanja, čišćenja i još stotinu drugih potpuno neseksi stvari, ponekad na to zaboravimo. Kad Mister dođe doma sve što želiš je staviti djecu u krevet i uživati u tišini, zavaliti se na kauč i gledati  Netflix. On je naravno dobrodošao, ali što manje interakcije to bolje! NOT GOOD! Srećom, oboje shvaćate da je vrijeme za spoj. Ali zbog toga što su vas vaša djeca istrenirala da pojedete večeru u 5 minuta prije nego što završi na podu te zbog toga što jedva držite oči otvorene u 21.00, dolazite do spoznaje da ste zaboravili kako je to imati spoj…

brak nije nimalo instagramičan

Nedavno smo proslavili 5 godina braka. Proslavili. Čestitali smo si godišnjicu poljupcem jer za darove i slavlje nismo imali vremena. Nije 5 godina malo. Nekima nije ni puno, tipa mojim i njegovim starcima koji su preko 30 godina u braku. Ali pustimo dinosaure i vratimo se temi… Dragi i ja, iza nas, imamo uspona i padova, jedno remekdjelo (Lavicu), četveronožnog (četveronoškog?) ljubimca, posao i krov nad glavom. U 5 godina smo puno toga ostvarili. Sami. I ponosna sam na nas. Ranije sam brak zamišljala puno drugačije. Mislim da su za to krivi romani koje sam čitala i romantične komedije koje sam gledala. Ove zadnje su zasigurno i česti razlog rastava braka, život kao u američkim ljubavnim filmovima nitko ne vodi. Nisu ni Englezi bolji, onaj Hugh Grant je puno toga…

množi li se ljubav kad se dijeli?

Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako. Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama. I nije tu bitno imaš li jedno, dvoje ili petero, iako postoje velike razlike, bitno je da si promijenila svoj identitet i svoje ja, a s time i svoje odnose. Prijateljice više ne mogu računati na spontanost, duge izlaske zamijenile su kratke usputne kave i kava za van u parku uz trčanje za toddlerom. U tvoje priče ubacile su se i priče…

valentinovo prije vs. valentinovo poslije djece

Spadate li među one koji slave Valentinovo? Ili ste teški realist i taj dan smatrate komercijalnim trikom? A možda ste utopist koji Valentinovo slavi svaki dan? Kako provodite taj dan? I još slađe pitanje, kako izgleda Valentinovo prije i poslije djece? Oduvijek sam spadala u prvu skupinu. Valentinovo sam morala obilježiti, pa makar i na onaj najtipičniji način – s crvenom ružom i crvenim srcima na sve strane. Ljubav na steroidima. Ma zašto ne? Ali, danas mi je draže vratiti se u srednjoškolske dane i baš tako proslaviti Valentinovo – iščekivanjem komadića papira s ispisanim ljubavnim riječima… Valentinovo prije djece. Zar je to ikada postojalo? Ne mogu se sjetiti kako sam vrijeme uopće „trošila“ u tom periodu, a kamoli kako sam slavila Valentinovo. Možda se ne sjećam poklona, ali se…

samo ljubav

Razmišljala sam o tome da napišem neki super romantični post povodom dana zaljubljenih… na Antinu sreću, neću. Dok ležerno uz prvu (i jedinu) jutarnju kavu skrolam fejs i čitam komentare na postovima o istospolnim parovima i pravu udomljavanja djece, diže mi se želudac. Znači, doslovno mi se riga. Toliko negative i mržnje i gramatičkih grešaka na jednom mjestu. Prestrašno. Neee Elena pec pec… ne čitati komentare… i onda mi uleti u vidno polje neka baba i njen ”to nije prirodno”. Na tu rečenicu obolim. Momentalno. Pa j…. led, što su oni, svemirci? Pogodili ste temu, istospolni parovi i udomljavanje djece. Najiskrenije me boli briga (da ne budem prosta) za sve one ljude koji će prestati čitati moje kolumne jer je meni skroz ok da istospolni parovi udomljavaju (pa i posvajaju),…

seks nakon poroda

Mišljena sam da mnoge žene nakon poroda nisu previše zainteresirane za intimne odnose s partnerom. I tu ne mislim tjedan-dva nakon poroda, već nakon šest tjedana kad ginekolog ustanovi da se sve vratilo u normalu (naravno da ne misli na psihu jer ona se rijetko kad vraća u normalu, misli na organe ženskog spolnog sustava). Zašto nisu zainteresirane? Dobro možda ne sve, ali većina, a onima koje jesu divim se! Reći ću vam zašto JA nisam bila zainteresirana, a vjerujem da će se mnoge prepoznati u mojim riječima. Nakon prvog poroda ispočetka se nisam snašla u ulozi majke, odnosno nervozirala sam zbog manjka sna te mi je prvih par mjeseci prošlo u navikavanju na tu novu nimalo laku ulogu. Takva živčana, neispavana, iscrpljena ne da nisam pomišljala na sex, već…

kome budućnost pripada

„Jer možda smo supermame, ali vjerujte mi, nikad nisam upoznala muško da je sposobno napraviti u tjednu ono što je žensko sposobno u minuti. Iz povrijeđenog ega, ničeg više.“ Riječi su ovo Supermame, blogerice Maje Marić, koje su me danas bacile u novi trans. One su samo novi okidač, lako ih pronalazim u sitnicama koje me okružuju, a sposobne su pokrenuti lavinu emocija koje slamaju svu snagu duha koji je preostao.

brak na četiri strane svijeta

On je živio u Londonu i nisam to uopće shvaćala kao vezu na daljinu. Čak naprotiv, rekla bih da smo se viđali više nego neki parovi koji su živjeli na relaciji Zagreb – Hercegovina, primjerice. Niti nam je taj London ikad bio daleko. Sve što nas je moglo spojiti za par sati nije bilo daleko u našim glavama. Zato sam se uvijek čudila onima koji su kilometre i udaljenosti smatrali problemom, ne shvaćajući da su oni samo poput utrke s preponama. Moraš ih malo više preskočiti i malo je napornije od obične utrke, ali cilj je tamo negdje gdje i onima bez prepreke. Nebitno je ideš li ravno ili preskačeš barijere, ne gubiš cilj iz vida.

pismo mome mužu

Dragi moj, tužna sam. Imam toliko toga ti za reći, ali nisam dovoljno pametna da bih pronašla način koji bi ti razumio. Kada i pokušam, to uvijek završi potpuno pogrešno. Možda zato što dva Ovna ne bi trebala voditi nikakve rasprave? Ili možda zato što „njemu jednostavno nije stalo“, a njoj je previše stalo!?