obiteljska dokumentarna fotografija – novi pogled na obiteljski život

INSPIRACIJA

zaboravi raščišćavanje stvari koje posjeduješ – od danas ih “deklataš”

“Kaj se ovdje uporno dešava? Raščišćavam stvari zadnjih 10 godina i one se samo vraćaju, vraćaju, vraćaju i vraćaju. Imam osjećaj da svaki put kad nekaj raščistim nova tura stvari “izađe iz poda van”. Jer realno, ak sam u zadnjih 10 godina raščistila 83837448494 (čitaj bezbroj) stvari, ja bi po svemu sudeći trebala živeti ili ko amiš ili potpuni minimalist kojem sav život stane u jedan ceker. A ja nisam ni blizu. Dom mi je opet u đumbusu i osjećam k’o da se cijeli dan bavim samo sa stvarima. No mi poveć, u čemu je problem? Pitam samu sebe dok se opet nalazim ispred zatrpane prostorije koju sam nedugo RAS-ČI-ŠĆA-VA-LA. I nakon 10 godina učenja, traženja, isprobavanja i fejlanja shvatim “Emina napokon znam kaj tu fali!”.   View this post…

generacija smo roditelja koja želi pričati o svemu. ali neke razgovore još uvijek učimo voditi

Želimo da nam djeca jednog dana kažu istinu. Da nam se povjere kada pogriješe. Da dođu nama kada ih nešto zbuni, uplaši ili zanima. Želimo biti generacija roditelja koja sluša. Koja ne okreće glavu kada tema postane neugodna. Koja ne govori: “O tome ćemo kad budeš stariji ili starija.” Ali odnos u kojem se razgovara o svemu ne počinje preko noći. Ne počinje jednim velikim razgovorom u tinejdžerskim godinama. Gradi se puno ranije – kroz male svakodnevne razgovore. Želimo biti otvoreni roditelji. Ali neke razgovore još učimo voditi. Današnji roditelji puno toga rade drugačije. Otvorenije pričamo o emocijama, učimo djecu da prepoznaju svoje granice i pokušavamo stvoriti odnos u kojem znaju da nam uvijek mogu doći. No, čak i kada imamo najbolju namjeru, ponekad se pojavi ono pitanje: kako ovo…

o ovome ljeti rijetko pričamo, a muči puno žena

Ne znam za vas, ali meni je trebalo nekoliko ljeta da povežem neke stvari. Prvo bih primijetila da mi je intimno područje osjetljivije nego inače. Onda bih to pripisala vrućinama. Pa depilaciji. Pa kupaćem kostimu. Pa bih jednostavno nastavila dalje jer sam mislila da je to nešto što dolazi u paketu s ljetom. Tek kasnije sam shvatila da nisam jedina. Koliko nas bez razmišljanja provedemo sate u mokrom badiću? Koliko nas se tijekom ljeta češće depilira ili brije? Koliko puta dnevno se tuširamo jer želimo osjećaj svježine? Koliko vremena provedemo u uskoj odjeći, sportskim tajicama ili na putovanjima? Sve su to sitnice koje same po sebi možda ne znače puno, ali zajedno mogu utjecati na osjećaj ugode i zdravlje intimnog područja. I ono što mi je posebno zanimljivo – o…

znaš da joj je “rupa” velika čim ima dijete

To je bio komentar vođe bauštelskog čopora dok su postavljali skelu na susjedovu kuću. Priča ide ovako: izašla sam s djetetom van baciti kruh pticama u šumu. Nasuprot nas bila je grupica…ne znam ni sama kako bih ih nazvala, jer muškarci nisu, a za neandertalce bi to bila uvreda kad bih se poslužila tim izrazom. Zato ostavljam svojim čitateljicama na volju da ih nazovu kako misle da je primjereno. Da se vratim. Jedan od njih, gledajući prema meni, baca komentar kako mi je “rupa” prevelika. Drugi mu kaže: “Hej, pa nemoj o rupama.” A ovaj odgovara: “Kako ne, pa ne vidiš s kim je?” — misleći pritom na moje jednogodišnje dijete — “odmah ti je jasno da je RUPA velika.” Rupa. Doslovno taj izraz. Ne preneseno. Ne izvučeno iz konteksta….

zašto nova generacija djece više ne vjeruje u čaroliju?

Svi smo kao djeca vjerovali u zubić vilu, Djeda Božićnjaka, uskršnjeg zeku koji skriva jaja po dvorištu. Dugo smo bili uvjereni da postoje, bez imalo sumnje. A onda su nam, kad smo dovoljno narasli, ipak priznali istinu. Sjećam se tog osjećaja: zbunjenost, razočaranje, ali i jedno veliko pitanje – gdje je nestala čarolija? Danas, promatrajući novu generaciju djece, primjećujem nešto drugačije. Djeca vrlo rano shvate da ništa od toga nije “stvarno”. Znaju da su to mama, tata, bake i djedovi koji ostavljaju poklone i skrivaju jaja. I ne samo da shvate, nego to prihvate gotovo bez imalo emocije. Kada je u svijet mašte ušla stvarnost? I zašto? Prva stvar koja mi pada na pamet je tehnologija. Djeca su od najranije dobi izložena ogromnoj količini raznovrsnog sadržaja. Informacije su im dostupne…

štetne prakse kreiranja sadržaja na društvenim mrežama koje ciljaju – mame

Kad jednom otvoriš oči za formule kreiranja sadržaja na društvenim mrežama, ne možeš ih ne vidjeti. Na svakom koraku. Kreatori sadržaja na društvenim mrežama koriste se suptilnim, ali učinkovitim tehnikama koje su često neetične, štetne, ali i teško uočljive jer aktiviraju naš živčani sustav na vrlo predvidljiv način koji rezultira – engagementom. Ajmo razbiti iluziju “korisnog” i “edukativnog” sadržaja koji to nije! Kao netko tko je aktivno stvarao sadržaj na društvenim mrežama 3 godine te netko tko se obraćao upravo roditeljima, točnije majkama, možda najranjivijoj skupini odraslih na internetu želim biti jasna i transparentna jer u praksama koje ću navesti možda sam i sama sudjelovala prije nego sam odlučila prestati stvarati sadržaj za Instagram. Jer doista, sadržaj koji se kreira više je za Instagram nego za čitatelja/ konzumenta. Kad god…

prvi Supermame Klub donio je upravo ono što mamama najviše nedostaje

Postoje događaji na koje dođeš. I postoje oni s kojih odlaziš puna – emocija, snage, povezanosti i onog rijetkog osjećaja da si, barem na nekoliko sati, ponovno bila i žena, a ne samo sve ono što svakodnevno moraš biti. Upravo takav bio je prvi Supermame Klub, održan 10. svibnja povodom Majčinog dana u prekrasnom zagrebačkom Salonu 6 – intimno, emotivno i snažno druženje osmišljeno kao prostor iskrenog razgovora, podrške i povezivanja žena kroz iskustvo majčinstva, ali i njih samih. U svijetu u kojem majke često nose sve, brinu o svima i rijetko staju, Supermame Klub stvoren je s jednom jasnom idejom: da mama također zaslužuje prostor za sebe. Prostor u kojem neće morati objašnjavati, opravdavati se ni biti “dovoljno dobra”. Prostor u kojem može samo biti. Već pri dolasku bilo…

što djeca zapravo jedu između obroka (i zašto je to važnije nego što mislimo)

Svi se trudimo oko glavnih obroka. Razmišljamo što će dijete doručkovati, što kuhati za ručak, je li večera dovoljno “zdrava”. Ali ono što često prolazi ispod radara su međuobroci – ono što djeca jedu između obroka. A upravo tu, češće nego mislimo, nastaju prehrambene navike. Djeca ne jedu dovoljno voća – i to nije samo dojam Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čak dvije trećine djece u Hrvatskoj ne konzumira voće svakodnevno. Zašto? Kako objašnjava Nastasja Chiara Petrić, profesionalna kuharica, mama i blogerica @chiarin.tanjuric, problem često nije u samom voću, nego u navikama koje djeca razvijaju: “Voće im više nije dovoljno slatko i zadovoljavajuće u odnosu na sve silne sokove i slatkiše koje svakodnevno jedu. Vrlo se lako naviknuti na izrazito slatko kao što se vrlo lako odviknuti od…

neurorazvojna terapeutkinja otkriva: ne treba svaka beba vježbe – ali to se ne prodaje

U moru savjeta, tablica i “must-do” pravila o razvoju beba, roditelji se danas često osjećaju izgubljeno i, iskreno, preplašeno. Što je stvarno važno, a što je samo još jedan trend s društvenih mreža? Upravo zato razgovarali smo s neurorazvojnom terapeutkinjom Anamarijom Majcenović, poznatijom kao Teta Physio, koja iza svog rada stoji osobno, bez tima i bez “generičkog” pristupa. U njezinom centru svako dijete prolazi kroz kombinaciju metoda poput Bobath koncepta, DMI-ja, CST-a, Emmett tehnike i NISE-stim terapije – pristup koji je, kako sama kaže, jedinstven u Hrvatskoj. Kroz svakodnevni rad s roditeljima, jasno vidi jednu stvar: informacija nikad nije bilo više, ali sigurnosti – sve manje. Zato smo s njom otvoreno razgovarali o mitovima, strahovima i stvarnim potrebama beba, bez uljepšavanja i bez pritiska da sve mora biti savršeno. U…

ups, moje dijete je u pubertetu!

Mnogi roditelji s dozom straha govore o razdoblju puberteta. Na rano roditeljstvo spremaju nas mnogi, a za pubertet – to je tema koja često pobjegne iz fokusa. “Vidjet ćeš ti kad dođe pubertet”, “Tada sve kreće nizbrdo”, “Tinejdžeri su nemogući” – rečenice su koje savjetnica za odgoj Martina Sokač često čuje, a osobito u 20 godina dugoj karijeri odgojiteljice u vrtiću i edukatorice za roditelje. Martina je i sama mama tinejdžera koja na vlastitoj koži dobro poznaje prednosti i posljedice odnosa s djecom u tom osjetljivom razdoblju. “Pubertet ne uništava odnos. Pubertet samo pokazuje kakav je odnos već izgrađen.”, ističe Martina Sokač. A dva su temelja “sretnog puberteta. Odnos se gradi puno prije puberteta Ako želite dobar odnos s tinejdžerom, ne počinjete ga graditi kada dijete navrši 13 godina. “Počinje…