obiteljska dokumentarna fotografija – novi pogled na obiteljski život

INSPIRACIJA

najčešće pogreške koje roditelji rade kada je dijete preplavljeno emocijama

O odnosu, granicama, emocijama i roditeljskom osjećaju da nisu dovoljno dobri razgovarali smo s dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom Nikolinom Đurić. Roditeljstvo danas nikada nije bilo informiranije, ali i nikada nesigurnije. Roditelji su okruženi savjetima, metodama i pravilima, a usput se često pitaju rade li nešto pogrešno i hoće li njihovo dijete zbog neke njihove reakcije imati posljedice. O tome što djeci zaista treba za zdrav emocionalni razvoj, zašto je odnos važniji od metode, trebaju li djeci granice i što zapravo znači biti „dovoljno dobar roditelj“, razgovarali smo s Nikolinom Đurić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom u edukaciji. “Djeca i mladi rijetko skrivaju da im je teško” Nikolina Đurić po struci je socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom rada s djecom, mladima i njihovim obiteljima. U svom radu bavi se emocionalnim…

anksioznost kod žena koje “drže sve pod kontrolom”

Postoje ljudi koji ne izgledaju anksiozno. Odgovorni su, pouzdani i funkcionalni. To su oni na koje se uvijek može računati. Oni koji sve drže pod kontrolom – posao, obitelj, obaveze, rokove. Izvana djeluju stabilno, sabrano i sposobno. Ispod te funkcionalnosti često postoji napetost koja ne prestaje. Misli koje se vrte kao na “ringišpilu”, uz osjećaj da nikad nije dovoljno što god su napravili. Čak i kada sve ide dobro, u njima postoji tihi glas koji govori da su mogli bolje, više, brže. Mnogi od njih osjećaju krivnju kada odmaraju. Kao da je odmor luksuz koji nisu zaslužili. Kao da moraju prvo sve riješiti, svima pomoći, sve dovršiti pa tek onda možda smiju stati. Riječ “ne” gotovo da i ne postoji u njihovom rječniku. Oni su generacija koja je odrasla uz…

zašto smo naučene šutjeti o vlastitom tijelu? Ivana Gabre pokrenula je brend koji mijenja tu priču

Intimna njega i dalje je jedna od onih tema o kojima žene često govore tiho – ili uopće ne govore. O promjenama, nelagodi, suhoći ili iscjetku rijetko se razgovara otvoreno, čak i među prijateljicama. Ivana Gabre, magistra farmacije i mama troje djece, odlučila je to promijeniti. Nakon godina rada u ljekarni i osobnog iskustva majčinstva pokrenula je Mariene, brend intimne njege koji spaja farmaceutsko znanje, fitoterapiju i nježan pristup ženskom tijelu. „Kada sam radila u ljekarni često sam ženama trebala preporučiti proizvode za intimnu njegu, ali rijetko sam bila potpuno zadovoljna onime što je dostupno na tržištu. Tada je zapravo počela ideja o vlastitom brendu“, govori Ivana. Od ljekarne do vlastitog brenda Ivanin profesionalni put započeo je prilično “klasično” – studij farmacije, rad u ljekarni i svakodnevni kontakt s pacijentima….

kad ti kažu da će tvoje dijete cijeli život živjeti s dijabetesom

Nitko te ne pripremi na taj trenutak. Nema priručnika, nema „check liste“, nema rečenice koja ublaži težinu dijagnoze kad saznaš da tvoje dijete ima dijabetes. Alisija Lacko Mavrek taj trenutak pamti zauvijek. Kao i većina roditelja koji su se našli u istoj situaciji – prvo je došao šok. Onda strah. Onda tisuću pitanja. I ono najteže: kako prihvatiti da ćeš od sada za svoje dijete morati misliti i dok spavaš? Dijabetes tip 1 nije bolest „od previše slatkog“. Nije nešto što se moglo spriječiti. I nije rezerviran za starije. To je autoimuna bolest koja najčešće pogađa djecu i u trenu promijeni život cijele obitelji.   Pogledajte ovu objavu na Instagramu.   Objavu dijeli Supermame (@supermame.hr) Roditelj djeteta s dijabetesom odjednom mora znati sve: o prehrani, inzulinu, šećeru, sportu, noćima, senzorima,…

odgovornost se ne uči u tinejdžerskoj dobi – ona se gradi odmalena

Roditelji starije djece vrlo često mi se  javljaju s istim pitanjem: „Kako da naučim svoje dijete odgovornosti?“ Zanimljivo je da se to pitanje rijetko postavlja dok je dijete još malo. Najčešće se pojavi onda kada dijete krene u školu ili uđe u tinejdžersku dob, u trenutku kada problemi već postanu vidljivi, učestali i svakodnevni. Kada dijete više ne želi pospremati za sobom. Kada se protivi svakoj obavezi. Kada izbjegava odgovornost i očekuje da netko drugi stalno „uskače“ umjesto njega. Tada roditelji postaju iscrpljeni, frustrirani i često puni osjećaja krivnje. Počinju se pitati gdje su pogriješili i zašto se odnos s djetetom pretvorio u stalnu borbu. Roditelji često žele zaštititi dijete od frustracije, pogrešaka i neuspjeha. No dugoročno, takva zaštita može imati upravo suprotan učinak. Dijete koje nikada nije imalo priliku…

nitko ti ne kaže koliko je ovo teško: majčinstvo, autizam i tišina o kojoj se ne govori

Nova epizoda podcasta Iskreno o majčinstvu donosi razgovor u kojem će se mnogi roditelji prepoznati. Postoji dio majčinstva o kojem se rijetko govori naglas. Ne zato što nije važan, nego zato što je pretežak. Dio u kojem majka voli svoje dijete, ali je istovremeno iscrpljena, sama i izgubljena. Dio u kojem nema jednostavnih odgovora, a još manje podrške. U novoj epizodi podcasta Iskreno o majčinstvu gošća Petra Božić otvoreno govori o životu s djetetom iz spektra autizma – bez uljepšavanja, bez velikih poruka i bez potrebe da se bude “jaka” za druge. “Najgore nije dijagnoza. Najgore je što te nitko ne vodi kroz to.” Autizam se često spominje kroz stručne termine, terapije i protokole. Rijetko se govori o onome što se događa roditeljima “kad kamere nestanu”: o umoru koji se…

nisam bila važna

Kad godinama dišeš tiho, hodaš na prstima, jedeš kad je zgodno, spavaš kad sve napraviš i radiš ono što te jako veseli ponekad u mjesecu, živiš – ali ne živiš. Kad te strah na glas reći istinu jer ne želiš da tvoje dijete i tvoji roditelji znaju da ti je teško. Prvih si mjeseci jedva disala dok  nisi ojačala ramena, a onda si naučila s vremenom ne slušati ono što dijete u tebi vrišti nego znaš hodati i trčati sa svojom kućom na svojim leđima. I onda godinama kasnije shvatiš da s tobom nešto ne valja jer se nigdje ne osjećaš dobro, jer si umorna od ljudi, situacija, odnosa, iznenađenja, od jutra koje te sutra čeka. Preumorna. Onda shvatiš da već dugo dugo nisi bila važna. Onaj mali čovjek bio…

promocija kuharice “Što ako…” pretvorila se u iskren razgovor koji je svima trebao

Promocija kuharice “Što ako…” autorice Zrinke Janković u Maloj Sceni okupila mame i otvorila važan razgovor U čarobnoj, intimnoj atmosferi zagrebačkog kazališta Mala Scena, 15. prosinca, održana je promocija kuharice “Što ako…” autorice Zrinke Janković s bloga Mamin ručak, koja je nadrasla klasično predstavljanje knjige i pretvorila se u večer otvorenog razgovora, dijeljenja iskustava i stvaranja zajednice među mamama. Umjesto uobičajenog promotivnog formata, večer je bila posvećena onome što se često skriva iza svakodnevnih obroka – emocijama, pritiscima i potrebom da majčinstvo učinimo barem malo nježnijim prema sebi. Razgovor su vodile autorica kuharice Zrinka i psihologinja Maja Vujčić Vračević, uz sigurnu i toplu moderaciju Sonje Švajhler, koja je vješto usmjeravala panel prema temama u kojima se prepoznala svaka mama u publici. Od samog početka naglasak nije bio na receptima, već na…

koliko porod formira ženu?

Koliko porod promijeni i formira ženu, često ne možemo ni zamisliti. Često, godinama nakon poroda dođemo do nekih odgovora na pitanja koja smo si same postavljale dok smo se tuširale pa su kapljice vode iz mlaza toplog tuša prigušavale život koji se odvijao oko nas. U tom trenutku ostajemo sa svojim najintimnijim pitanjima. Prije nego što vam ih napišem, ispričati ću vam svoju priču… Bio je kraj siječnja, kada sam išla na svoj prvi pregled na koji žene redovno idu 6 tjedana od poroda. Sjećam se da sam bila blago uzbuđena. Dijelom što sam se nadala da ću čuti kako je sve u redu, a dijelom i što ću se ponovo moći vratiti intimnim odnosima. Naš je dogovor bio da pričekamo taj prvi pregled. Onako, za svaki slučaj. Barem smo…

razvod: o krivnji, rastanku i hrabrosti da ostanem ja

Kao da je ovaj puta nešto drugačije, nekako je teže. Već dan prije njegova (djetetova) odlaska tati, ja sam anksiozna. Radim sve po planu i rasporedu, ali primjećujem tu mračnu jamu koja me ovaj puta već dan prije doziva. On piše zadaću, ja krećem čistiti stan. Nisam dobro, osjećam. Tuga se šulja, lukavo ali stabilno, malo po malo prekriva mi komade tijela. Odlučim uzeti pauzu prije usisavanja stana, da malo osjetim gdje sam. Sipam čašu vina, iako mi se ne pije. Baš mi krivo što mi ne paše ta hvarska Bogdanjuša. Palim cigaretu, iako mi se ne puši. Pokušavam osjetiti šta se događa. Je li tuga ovaj puta uranila ili me je još nešto okinulo danas? Možda sam (samo) tužna jer sam bila na groblju roditeljima? Jesam li (opet i…