život s trogodišnjakom

Napokon je ona “terrible two” faza iza nas, iako i trogodišnjaci imaju svoje mušice, vjerujte mi sve je ipak puno lakše. Ne mogu reći da su tantrumi prošlost, ali zaista vrlo su se prorijedili i imaju kratak rok trajanja. Više nemam strah čekati u redu na blagajni iako se redovito raspravljamo zašto ne može dobiti kinder jaje ili smarties-e. Postala sam ekspert u preusmjeravanju dječje pažnje na nešto drugo, iako mu ponekad popustim, osobito ako mi je neki loš dan i već vidim da ću izgubiti bitku u startu. Nitko nije tako dobar u pregovorima kao jedan trogodišnjak koji želi kinder jaje istog trena, sad, sad, sad. Kažu da trogodišnjaci poprime tipično ponašanje jednog tinejdžera. Točno. S tri godine već odlično pričaju pa vam tako i odlično odgovaraju. “Neću”, “Makni…

ljudi s djecom na plaži vs. ljudi bez djece na plaži

Kad bih trebala dati jedan savjet budućim roditeljima rekla bih im da uživaju na plaži dok mogu. U tišini. Nema više izležavanja i gledanja zalazaka sunca, čitanja bestsellera, sunčanja ili bezbrižnog plivanja, ispijanja koktela, osamljenih uvalica. Ljude s djecom na plaži ćete vrlo lako prepoznati, čak i kada njihova djeca nisu u njihovoj blizini. 1. Ljudi s djecom sa sobom na plažu nose gomilu stvari…pretežno nepotrebnih. Luftići, leptirići, šlaufi, čamci na napuhavanje, maske za ronjenje, dihalice, naočale za plivanje, lopte, loptice, kantice, lopatice i ostale plastične gluparije, ležaljke, šatore, suncobrane, kišobrane, ručnike za plažu, ručnike za poslije plaže, 10 vrsta krema za sunčanje, od faktora 20 do 50 +, od onih koji se lako razmazuju do onih koje ne možete skinuti ni nakon tri dana. Obavezno sa sobom vuku i…

majčinstvo nije onakvo kakvim sam ga zamišljala

Prva trudnoća. Doslovno blaženo stanje. Lebdiš na nekom oblaku sreće, nisi ni na zemlji ni na nebu. Maštaš, sanjaš, zamišljaš. Informiraš se. Gutaš knjige o majčinstvu, o prvoj godini djeteta, o roditeljstvu. Spremna si. Znaš što te čeka. Pročitala si, ispričali su ti. Spremna si da uživaš u svom mirišljavom zamotuljku sreće…a onda te realnost udari u glavu. Nekad te sruši na pod, nekad te digne u visine. Sve što sam ja zamišljala o majčinstvu nekako je ispalo sasvim drukčije. Pa krenimo od trudnoće. Bila sam spremna na ono teško prvo tromjesječje, na mučnine i povraćanja. Ništa. Kroz cijelu trudnoću osjetila sam samo laganu žgaravicu…u devetom mjesecu. Bila sam sigurna da će se moje dijete roditi u 40-om tjednu ili poslije. Iznenadio me tjedan dana ranije. Bila sam spremna za…

sve će biti dobro?

Nedjelja ujutro, ležim u krevetu, uzimam mobitel da pogledam koliko je sati. Vidim 6:53. Mamin propušten poziv, jedna poruka. Vjerojatno paničari jer joj sinoć nisam odgovorila na poruku, zaspala sam. U istom trenu gasi mi se mobitel, odlazim u dnevni boravak i stavljam ga na punjenje. Za pola minute ga palim, čitam Sonjinu poruku. “Bio je potres. Zgrade su popucale.” Drhtavih ruku zovem mamu, sva sreća odmah se javila. Stoji ispred zgrade, nije joj lako, sama je i u panici. Baš tada događa se i drugi potres, puca linija. Zamišljam najgore. Zvuči kao neka noćna mora, samo je ovaj put stvarnost. Sve je dobro, moji su sigurni, nitko nije ozlijeđen. Smirila se ona. Smirila sam se ja. Ali strah je tu. I bit će još neko vrijeme. Što se to…

u novoj epizodi podcasta ugostili smo supertate – iskreno o očinstvu

Bliži se Dan očeva pa su tako supertate Ivan, Chumko i Marinko preuzeli naše mikrofone i otkrili na sve ono što iskreno misle o očinstvu. Kako su reagirali kad su saznali da će postati tate po prvi put, koliko sudjeluju u odgoju i kućanstvu, kako im se promijenio brak nakon dolaska djece i funkcionira li u krevetu sve kao i prije braka. Upitali smo ih zašto ostavljaju čarape pokraj košare za veš, a otkrili su nam i par zanimljivih detalja o svojim superženama! Slušajte nas!

u padovi sam i bojim se

To je trebao biti jedan sasvim običan vikend. Veselila sam se što su vremenske prognoze najavljivale izuzetno toplo, sunčano, skoro pa proljetno vrijeme. Savršen vikend koji ćemo definitivno provesti izvan kuće ili otići na izlet. Dok smo pili prvu jutarnju kavu i radili planove dolazi vijest o pojavi koronavirusa u Italiji. I to u našoj regiji Veneto. U jednom malenom mjestašcu nedaleko od nas – Vo’ Euganeo (ili kako ga sada mnogi zovu Vohan). Potvrđeno je da su zaražene dvije starije osobe. Kako? Ne zna se još. Kako sati odmiču broj zaraženih i to onih s kojima su zaraženi bili u kontaktu, sve je veći. U međuvremenu jedna od te dvije osobe umire. Traži se nulti pacijent. Svi kinezi koji su nekako mogli doći u doticaj sa zaraženima rezultiraju negativni…

mama, ti si božićna čarolija

Mame, jeste li svjesne koliko smo mi zaslužne za božićnu čaroliju? Naravno, i naše su bolje polovice dio te božićne čarolije, svatko od njih pomaže na svoj način i koliko može, ali mama je ipak mama. Budimo iskreni, u većini slučajeva muževi su ti koji preokreću očima kad prvi dan prosinca izvadimo božićne dekoracije. Možda je to zato jer smo jednostavno žene. Volimo sav taj božićni kič i All I Want For Christmas Is You. Čega se sjećate iz djetinjstva kad je Božić u pitanju? Ja se sjećam mirisa i okusa. Mirisa bakine sarme. Sjećam se mame koja je pekla kolače do jutarnjih sati. Sjećam se kad sam napokon bila dovoljna odrasla da i ja sudjelujem u tome. Tata je donosio namirnice, išao u dućan i na plac kad je trebalo,…

što znači biti mama za pet

Jučer sam na Instagramu jedne supermame i naše kolumnistice Ane @anainmamaland naišla na anketu koju je objavila povodom svog nadolazećeg projekta. Tema – majčinstvo. Jedno mi je pitanje zapelo za oko. Kako bi ocijenili sebe kao mamu? Očekivala sam da se većina ne osjeća kao supermama s velikim S, ali ipak, rezultat me šokirao. Samo 23% mama dalo si je peticu, ostalih 77% misli da bi mogle biti bolje. Ja sam bila u onoj grupi koja je sebe kao majku ocijenila čistom peticom i to bez previše razmišljanja, iako od ponedjeljka, zbog viška poslovnih obaveza, nisam stigla skuhati poštenu večeru, a jučerašnja je čak završila u smeću. Iako me čeka prepuna košara prljavog veša kojeg nisam stigla oprati preko vikenda. Iako ponekad, jedva čekam da uspavam dijete kako bih u…

food blogerice Iva i Doris na jedinstven način šire svijest o zdravom načinu života

Food blogericu Ivu Savić upoznala sam prije par godina, a od trenutka kad sam zaplovila blogerskim vodama vjerno sam čuvala njezine recepte. Nisam veganka, niti vegetarijanka, no da mi Iva kuha svaki dan vjerojatno bih to postala. Početkom ove godine Iva je zajedno s food blogericom Doris s bloga Foodoris najavila novi projekt koji je u proljeće i zaživio. “Zadnje dvije godine me intenzivno držala želja da s blogom i svojim hobijem vezanim uz hranu napravim „nešto više“. S obzirom da mi je najprirodnija stvar da uz hranu idu ljudi, tražila sam prostor i način da svojim (virutalnim) kreacijama i receptima dodam dimenziju stvarnosti. Na jednoj kavi s prijateljicom blogericom, Doris Valković s bloga Foodoris, znajući da dijelimo ljubav prema istoj stvari, predložila sam da zajedno napravimo „nešto“ – počele…

kako zabaviti dijete s lupilu keksićima?

Sjećam se, negdje u petom mjesecu ove godine, otkrila sam Lupilu bio keksiće. Probala sam jedan, i nisam se mogla zaustaviti. Tu istu večer, stiže mi na mobitel poruka od drage prijateljice: “Ej, ovi su keksi prefini.” Dvije mame uspavale su djecu, i poskrivećki jedu njihove slatkiše. Zvuči poznato? No, ovaj put bez grižnje savjesti jer su ovi prefini keksići bez šećera. Zob i heljda inače su moje najdraže žitarice koje redovno konzumiramo. Povremeno i sama ispečem kekse, no nikad mi ne ispadnu ovako meki, a da ih još napravim u obliku nekih životinjica ne dolazi u obzir. Prije mjesec dana spakirali smo kofere i preselili se na naš najdraži otok gdje ćemo provesti cijelo ljeto. Izazov je bio ne ponijeti previše stvari, kao što radim skoro svake godine, te…