poklonimo im maštu

⁃ Djedice, imamo problem! – pomalo uplašeno rekla je Emili, najmlađa pomoćnica Djeda Božićnjaka.

⁃ Kakav problem? Smanjili ste mi odijelo u pranju? – pitao je Djedica.

⁃ Ne.

⁃ Niste naoštrili i izglancali saonice?

⁃ Ne, nije to.

⁃ Pojeli ste sve slatkiše koje sam čuvao za dječicu?

⁃ Ne, nije ni to.

⁃ Dobro, onda što je?

⁃ Djedice, znate sva ona pisma koja su vam djeca pisala? – pitala je Emili.

⁃ Pisma koja sadržavaju njihove božićne želje?

⁃ E da, upravo ta pisma.

⁃ Da, što s njima?

⁃ Izgubili smo ih.

⁃ Molim?! – začudio se Djedica.

⁃ Ne možemo ih nigdje naći, što znači da ne znamo koje poklone trebamo pripremiti.

Djedica je bio u šoku.

⁃ Kako to mislite? Pa Božić je za tri dana. Djeca će biti razočarana ako im ne donesem ono što su tražila. Brzo ih pronađite!

⁃ Djede, sve smo pretražili. Sve. Nigdje ih nema. Bojim se da ih je Evelin, najstariji i najzaboravniji od svih vilenjaka, iskoristio  kako bi zapalio vatru.

⁃ Što?! Oh dragi moji vilenjaci, stvarno imamo problem… – Djedica je zabrinuto sjeo u svoju fotelju.

⁃ Možda bismo mogli javiti roditeljima da kažu svojoj djeci da ponovno napišu pisma? – predložio je vilenjak Emil.

⁃ Ali to može potrajati danima, a mi nemamo toliko vremena.

Razmišljali su i razmišljali dok se napokon Emili nije dosjetila.

⁃ Djede, znate kako djeca vole crtati? Svašta crtaju, zar ne? Njihova mašta je široka i velika poput najvećeg mora. E pa sigurno među tim crtežima postoje i neke njihove želje. Ako neka curica stalno crta sebe s lutkom, možda to znači da želi novu lutku. Ili ako neki dječak crta sebe na biciklu, možda to znači da je vrijeme za novi bicikl.

⁃ Razumijem… Dobro razmišljaš Emili! – pohvalio ju je Djedica. – Trebamo u najvećoj tajnosti otići večeras u njihove domove i, dok svi spavaju, pronaći dječje crteže.

⁃ Ali, kako ćemo znati koji crtež treba uzeti? – upitao je Emil.

⁃ Pronađite one koji su najmaštovitiji. Takve crteže su vjerojatno roditelji magnetićima prilijepili na hladnjake ili ih uramili i stavili na svoje police ili zidove. To su oni crteži koji nam trebaju! – rekao je Djedica.

⁃ Najmaštovitiji crteži, okej! Oni na hladnjaku, okej! ponovio je Emil.

⁃ Poklonimo im za ovaj Božić upravo ono o čemu su maštali. – zaključio je Djedica i poslao svoje vilenjake na zadatak.

Kada je pala noć, kada su se sva djeca ušuškala u svoje tople krevete, vilenjaci su krenuli na put.

Emili i Emil ušli su tiho, najtiše što mogu, u kuću gdje je živio maleni Dino zajedno sa svojom mamom i tatom. ** U kući je bio mrak, jedino je okićena jelka bacala šareno svjetlo po dnevnom boravku.

⁃ Prekrasno su je okitili, zar ne? – veselo je upitala Emili.

⁃ Jesu, ali vidiš li negdje nekakav crtež? – pitao je Emil.

Emil i Emili pogledali su na hladnjak, ali nije bilo nikakvog crteža. Pogledali su slike koje su bile obješene po zidovima, ali nije bilo Dininog crteža. Pogledali su u maminoj i tatinoj sobi, u Dininoj sobi, ali nisu ništa našli.

⁃ Što ćemo sad? – pitao je tužno Emil.

Emili se probližila prozoru i pogledala u nebo koje je bilo obasuto zvijezdama. Mjesec je sijao punom snagom i u jednom je trenutku namignuo Emili. Kao da joj je pokazao da pogleda dolje. ** Emili se sagnula i na podu pronašla papir.

Kad ga je podignula vidjela je da ispod njega leži bilježnica. Otvorivši ju, pronašla je puuuuno Dininih crteža.

⁃ Našla sam! Idemo brzo nazad.

Svi su vilenjaci skupili dječje crteže. Djedica ih je sve pomno pregledao, zatim svojim vilenjacima rekao koje darove da pripreme. Vilenjaci su radili punom parom i idući dan sve je bilo spremno. Na Badnje veče, Djedica je sjeo u svoje saonice i krenuo na put.

Kada je osvanulo Božićno jutro, Dino je uzbuđeno iskočio iz svog kreveta i brzo otrčao do svoje jelke. Tamo se sjajio lijepo umotan poklon. Nestrpljivo je odmotao papir i ugledao drveni bicikl.

⁃ Je li to ono što si tražio od Djedice? – pitala je Dinina mama.

⁃ Nisam Djedici napisao da želim drveni bicikl crvene boje s plavom trubicom. Napisao sam samo da želim novi bicikl, ali Djedica je znao točno kakav bicikl želim!  Gledaj mama! Čak ima i zvjezdicu  kakvu sam uvijek crtao na svojim crtežima.

Dino je od sreće odmah skočio na svoj novi bicikl i vozio se okolo po stanu, još uvijek obučen u svoju pidžamu.

– Bravo Djedice! – rekla je mama. – Poklonio si najbolji poklon, upravo ono o čemu je moj Dino maštao.

Tekst: Petra Cicvarić

Video: Pepper Family

Od danas, u Lidlu vas čeka kolekcija najljepših igračaka. Poklonimo im maštu.