važnost svjesnog roditeljstva

unsplash.com

Nedavno sam pročitala knjigu „Biologija vjerovanja“ od gospodina Bruce Lipton-a, koji je inače stanični biolog i došao je znanstvenim dokazima do činjenice da genetika i geni ne utječu na našu osobnost, karakter, bolesti i slično. Knjiga je zaista odlična i preporučam ju svima.

No, ono što je mene ošamarilo u toj knjizi je činjenica da roditelji svojoj djeci do 7. godine zapravo oblikuju čitav njihov život i ponašanje. Kako gospodin Lipton kaže – svi smo mi do 7. godine života u takozvanom „theta“ stanju – to je inače i stanje u kojem se izvodi hipnoza.

Što sad ovo znači na hrvatskom? To na hrvatskom i svim drugim jezicima znači jednu šokantnu činjenicu, da zapravo do 7. godine života naš mozak snima, upija, i radi sve ono što i kako nam roditelji kažu, dakle nije svjestan već imitira. Do tada se oblikuje 95% podsvjesnog uma koji upravlja svim našim procesima i ponašanjima, a samo 5% uma je svjesno. To znači da mi kao roditelji utječemo na čitav budući život našeg djeteta programima, uvjerenjima i ponašanjima koja mu usadimo do njegove 7. godine života.

Nije li to velika odgovornost na roditeljima? Nije li to šokantna činjenica? Ne objašnjava li to puno toga? Meni kao roditelju je ovo bio opak šamar.

Evo vam jedan primjer iz iskustva. Dakle, ja sam kao djevojčica bila bucmasta. Moj tata mi je naravno želio najbolje, nije želio da se borim s prekomjernom težinom cijeli život, i sve mi je to jasno, međutim, nije baš najbolje birao riječi i metode kojima je pokušavao na to ukazati. Ono što se desilo je, da sam ja u jednoj fazi života bila toliko mršava, skoro anoreksična, a sebe sam u ogledalu vidjela debelom. Danas sam normalne težine i izgleda, ali pogađate, sebe uvijek u ogledalu vidim debelom. Svojim odrazom u ogledalu nikad nisam dokraja zadovoljna.

Ista je stvar ako stalno govorite vašoj djeci, ti to ne možeš, ti si zločest, ti to ne razumiješ, nemoj niti pokušavati jer nećeš uspjeti, nisi za ništa itd. Ima tu toga što sve roditelji izgovaraju, ne znajući koliku štetu zapravo čine. Ljudi, oblikujemo time 95% podsvjesnog uma koji upravlja svim odlukama i ponašanjima u životu, a gotovo ga je nemoguće kasnije promijeniti.

Koliko vas danas vodi borbu s niskim samopouzdanjem, s niskim samopoštovanje, s mišlju kako je uspjeh namijenjen svima samo ne vama, s mišlju da treba odustat čim malo zapne, možda se neki kao i ja vide stalno debelima. Kako bilo, zapamtite da niste vi krivi, niste se rodili s niskim samopouzdanjem, do toga su vas doveli vaši roditelji koji su vam govorili da nešto ne možete i da niti ne pokušavate. Mi im ne zamjeramo jer su radili najbolje što su mogli, nisu bili svjesni ovih činjenica, a isto tako su i njihovi roditelji postupali prema njima.

Ali mi sada ovo sve znamo, mi znamo da je roditeljstvo odgovornost, počevši sa odabirom imena djetetu, pa nadalje. Međutim, ovih činjenica morate biti najsvjesniji od svih, morate znati u svakom trenutku što i kako govorite svojoj djeci. Kako se ispred njih ponašate, kako se ponašate prema partneru, baki, djedu, što govorite o novcu –  ako recimo ispred djece govorite kako je novac loš, kako kvari ljude, zašto onda mislite da će vaše dijete danas sutra drugačije razmišljati o novcu? Ne kvari ljude novac, novac je samo sredstvo, ako koristite struju, onda ju morate i platiti, što je tu loše? Ljude kvari puno nekih dubljih i drugih stvari.

No da ne odlutam previše od teme, budite svjesni svih riječi izgovorenih svom djetetu. Nemojte misliti, ma dobro, tek su mu dvije godine, neće se toga ni sjećati, neće on, ali hoće um koji će upravljati njime. Poslije se nemojte pitati zašto je tako sramežljiv/a, niskog samopouzdanja, brzo odustaje i slično, zato jer ste ju/ga vi takvim/om napravili. Meni je također teško kada me klinac razljuti ostat mirna i sabrana i birati riječi, ali znajući kakvu mu štetu radim, itekako razmislim i to dvaput.

Nemojmo ponavljati greške nesvjesnih, budimo svjesni i odgovorni roditelji, pohvalimo našu djecu, govorimo im lijepo i pozitivno, jer time odgajamo ljude koji će sutra voljeti sebe, biti uspješni, i što je najvažnije i sami svjesni roditelji svojoj djeci.

MAJA Magistra ekonomije koja je živjela dugi niz godina u Splitu, udala se i zadnje 4 godine živi u Križevcima. Obožava putovanja zato je i vlasnica putničke agencije. Teški hedonist, obožava fino papati, obožava sve moguće i nemoguće wellness tretmane. Voli jako čitati i učiti strane jezike od kojih aktivno priča engleski i njemački, te pasivno talijanski i španjolski. Zaljubljenica u komedije i smijeh. Klasa pesimist koja već par godina radi na svojoj duhovnoj dimenziji i tranziciji prema optimizmu i uživanju u sadašnjem trenutku.