„Jer možda smo supermame, ali vjerujte mi, nikad nisam upoznala muško da je sposobno napraviti u tjednu ono što je žensko sposobno u minuti. Iz povrijeđenog ega, ničeg više.“ Riječi su ovo Supermame, blogerice Maje Marić, koje su me danas bacile u novi trans. One su samo novi okidač, lako ih pronalazim u sitnicama koje me okružuju, a sposobne su pokrenuti lavinu emocija koje slamaju svu snagu duha koji je preostao.
Prošla je jedna godina i sedam mjeseci od tog poziva. Ženski glas, koji sam tada čula tek drugi put u životu i danas odzvanja takvom jasnoćom da ledi krv u žilama. Pamtim više riječi, fraza, rečenica nego bilo kojeg drugog razgovora. Sjedila sam na trudničkom tečaju, u 7. mjesecu trudnoće, kada se na ekranu mobitela pojavio nepoznati broj. Javila sam se i saznala da je žena koja mi se obraća kao da zna sve o meni upravo prekinula vezu s mojim zaručnikom koja traje jednako dugo kao i moja trudnoća.
Prije nego što uspijevam prozboriti ijednu riječ, obavještava me kako je prije mjesec dana ona izgubila njegovu bebu pa suosjeća sa mnom i žao joj je što mora reći sve ovo, s obzirom na to da sam trudna. Osjeća se dužno da mi sve kaže pa da znam kakvog će oca dobiti moje dijete i da sada, zahvaljujući njoj, imam mogućnost izbora. Izbora hoću li se za dva tjedna udati za njega kako smo planirali (a što je, kako ona kaže, razlog zašto ga je ostavila jer s oženjenim muškarcem ne može biti) ili ne.
Ovo je najkraći mogući sažetak sažetaka tog monologa. Sažeto ću reći i da sam za dva tjedna stajala pred matičarkom i udala se za muškarca koji me nakon 8 zajedničkih godina odlučio prevariti i živjeti 7 mjeseci paralelan život. Skupila sam krhotine slomljenog srca, ega, duha i svega što se taj dan nepovratno slomilo i odlučila svojoj bebi dati šansu da živi uz oca. Moja djevojčica danas ima 16 mjeseci i ne žalim ni sekunde zbog te odluke. Ona je predmet obožavanja svoga oca koji je kao muškarac prema njezinoj majci napravio veliku nepravdu i razočaranje, ali radi vrhunski posao u ulozi tate. Smatram ga najodgovornijim za sve što se dogodilo. Ta druga žena bila je posljedica, nikako uzrok.
Ipak, ne mogu prestati razmišljat o tom pozivu. Više nisu bitne riječi tada izrečene. Bitan je razlog zbog kojeg žena odluči napraviti tako nešto drugoj ženi. Što je tim pozivom mogla dobiti? Povrijediti muškarca kojega ostavlja? Dovesti ga u situaciju da ostane bez još nerođenog djeteta? Učiniti uslugu meni jer sada znam istinu (smatram da baš tako ona opravdava svoj potez)? Ništa od toga nije uspjela. Zbog svoj povrijeđenog ega, kojeg spominje i Maja u svom nedavnom tekstu, uspjela je to da je jednoj ženi srušila svijet, uništila samopouzdanje (jednako bi bilo da sam i otišla) i dovela je u situaciju vječnog nepovjerenja prema ljudskim bićima. Ona je nastavila živjeti svoj život nepovrijeđena odlukom o tom pozivu (vjerujem da je bila povrijeđena, ali iz drugih razloga). Umjesto da istinu čujem iz usta osobe koja mi je to trebala reći, oduzela nam je mogućnost izbora vlastitih životnih smjerova.
Bih li voljela nikada ne saznati da me varao? Da, odmah bih potpisala mogućnost da mi se trajno izbriše sjećanje na taj poziv. Kukavički od mene? Sigurno. Bol koja mi je nanesena nekada je tako nepodnošljiva da bih izabrala čak i mogućnost da se ne sjećam ničega iz svoga života do tog trenutka. Kako bih voljela da je kraj ovog teksta poruka snažne supermame koja se uzdigla iz pepela snažnija nego ikad. I danas plačem svakodnevno. Smatram da je jednako teško ostati kao i otići kada vas prevare.
Zašto ovo pišem? Gotovo nitko od meni važnih osoba ne zna što mi se dogodilo. Kada me emocije slome, ostajem sama. I mislim da nisam jedina. Sigurna sam da postoje mnoge žene koje su ostale. Pišem njima. Ne osjećam se žrtvom. Moj me muž varao i ostala sam s njim. Donijela sam tu odluku jer sam tako željela, nisam morala. Ipak, ne moram niti reći kako je teško graditi brak iz srušenih odnosa, ali radimo na tome. Imamo tu jednu djevojčicu koja vrijedi svih suza i napora. Ne planiram budućnost, jedna žena mi je jednim pozivom dokazala da nam životni smjer određuju i ljudi koje ne poznajemo.
Budućnost ostavljam biću koje me drži na životu i vraća osmijeh nakon svih suza.
Budućnost će uvijek pripadati njegovim ljubavnicama. Znaš zašto? Pročitaj opet i opet i opet svoj članak dok ti ne postane napokon jasno. Nije kriva njegova ljubavnica šta te on varao kad si bila trudna (a vjerojatno i prije toga puno, puno puta). Nije kriva ona jer ti nije ona dala riječ da će ti biti vjerna, niti je to bilo na njoj. Ona prema tebi nema nikakvih obaveza ili odgovornosti i da malo bolje sagledaš situaciju, bilo bi ti jasno da je ona tebi napravila uslugu s tim šta te nazvala i rekla ti da te čovjek koji ti je obećao provesti život s tobom, biti ti vjeran, biti ti najbliža osoba do kraja života, tvoj najbolji i najbliži prijatelj – bezdušno cijelo vrijeme lagao i spavao s drugim ženama. Ovo što ti opisuješ je da si izabrala u ovoj situaciji lakši put. Znaš zašto? Jer nisi nikome rekla, vjerojatno od osjećaja srama. Stavila si prljavi veš pod tepih, na tepih stavila kauč, sjela na njega i pokrila se preko glave s dekicom. Eto, tako si se ponijela prema tome. Ponašala si se kao da se to nije dogodilo, da se ne moraš suočiti s realnosti. A sad je ona kriva? Uvijek je kriva ili cura od sina ili poslije snaha ili ljubavnica. Nikad nisu krivi sinovi ili muževi? On nije imao nikakvu odgovornost prema tebi kao svojoj TRUDNOJ ženi?
Tu leži sve što ne valja u muško ženskim odnosima. Prvo ćemo uvijek skočiti na ženu, a muškarcu ćemo sve oprostiti. Bit će kriva prijateljica ako nam kaže da nam je dragog vidjela u petak da se grli s nekom ženom. Bit će kriva ljubavnica jer ga je jadnog zavela. One su ljubomorne, ogorčene, napravile su nam to iz povrijeđenog ega. Nikad i ni u kom slučaju nisu krivi dečki i muževi.
Danas sutra tvoja kćerka će isto svom dečku-zaručniku-mužu morati opraštati šta ju trudnu vara, znaš zašto? Jer si joj ti pokazala na svom primjeru da to tako radi žena i da je ljubavnica uvijek kriva. (Ovo ti govorim jer živim s čovjekom čija je majka isto ovo radila radi djece – ostajala s mužem koji ju vara. Radi djece. Ta djeca to vide, sve shvate prije ili kasnije i to ih u životu obilježi. Utječe i oblikuje njihovo povjerenje, njihov odnos u drugim vezama, njihov odnos sa ženama. Nas dvoje smo dugo morali čistiti nered njegovih roditelja i njihovih ´najboljih namjera´.)
Što se tiče Majinog citata koji si priložila – ako ne vidiš da je ovo tvoje muško tebi napravilo puno, puno gore nego što ti je ikad mogla napraviti njegova ljubavnica s tim što te upozorila na njega, onda si fulala ceo fudbal.
Zato će budućnost uvijek pripadati njegovim ljubavnicama. Ti stvaraš temelje takvoj budućnosti.
Svaka čast Ženo. To se zove bezuvijetna ljubav prema nerođenom djetetu. Znaš da si se potrudila i životu dala šansu da bude još bolji i vrijedniji. Skoro pa sam sigurna da čes s vremenom uživati brak kakav većina neće nikada imati. Bog zna zašto nam stavlja takve stvari u život a na nama je da Mu vjerujemo .