MALI I VELIKI

Kako dijete raste, socijalizacija i igra s vršnjacima igra sve veću ulogu u njegovom životu. Društvo vršnjaka je nezamjenjivo, a kroz igru s njima dijete uči vještine komunikacije, međuljudskih odnosa i razvija svoje potencijale. Većina djece pohađa vrtiće i tako ispunjava tu dimenziju svog života. No što je s djecom koja iz nekog razloga nisu uključena u odgojno-obrazovne institucije? Ove jeseni tri su se mame pobrinule da upravo ta djeca mogu kroz jedan pomno osmišljeni program sudjelovati u procesu socijalizacije te su pokrenule udrugu Mali i veliki na zagrebačkoj Knežiji.

Jedna od osnivčica, Željka Marunica, odgojiteljica po struci i mama tri dječaka i jedne djevojčice, opisala je čime se točno Udruga bavi.

Udruga Mali i veliki osnovana je prvenstveno za djecu koja nisu uključena u odgojno-obrazovne programe. Obzirom da je Grad Zagreb donio odluku o statusu “roditelj odgojitelj” i da djeca čiji roditelji imaju taj status ne smiju biti uključena u odgojno-obrazovne programe uvidjele smo potrebu da djeci  omogućimo pravo na igru sa vršnjacima i socijalizaciju. Budući da sam odgojiteljica i imam dugogodišnje iskustvo u radu s djecom, a Zrinka (jedna od osnivačica i začetnica ideje) je psiholog, skromno mogu reći da imamo stručna znanja, vještine i kompetencije kojima smo osmislile program koji svakodnevno nudi svojim članovima (djeci) da usvajaju vještine i razvijaju svoje potencijale. Ukratko, djeca sudjeluju u osmišljenim tjednim vođenim i slobodnim aktivnostima. Mislile smo, naravno, i na roditelje te smo i za njih pripremile program koji uključuje radionice koje će se baviti raznim temama koje muče roditelje današnjice. Od tuda i naziv Mali i veliki.

Pitali smo mamu Željku kako su osnivačice uopće došle na tu originalnu  ideju, te kako su počele s njezinom realizacijom.

Ja sam osobno već dulje vrijeme razmišljala o pokretanju nečeg sličnog. Za vrijeme boravka  i igre u parku prišla mi je mama Zrinka, koju sam inače poznavala preko zajedničke igre naše djece u parku, te sam znala da je psiholog po struci. Objasnila mi je svoju ideju te predložila suradnju.  I tako smo krenule. Obje smo, osim sličnih ciljeva i vizije rada, imale zajedničko to što imamo svaka po četvero djece ☺
Krenuli su sastanci, ponekad i brzinski dogovori (zbog dinamike kod kuće), proučavanje zakona, pisanje programa, širenja vizije i ideje. Korak po korak, uspješno smo krajem lipnja 2018. stigle i do registracije udruge. Obzirom da pri osnivanju udruge moraju biti tri osnivača, uključile smo i moju kolegicu Marijanu, koja je također odgojitelj, u naš mali tim. Moram priznati da bi bez podrške naših obitelji otvaranje Udruge bilo puno teže, pa čak i nemoguće. Na samom početku nam je mjesni odbor Horvati-Srednjaci uvelike pomogao ustupivši nam svoje prostorije za organiziranje radionica.

Iako su mlada udruga, Mali i veliki osim osnovnog programa socijalizacije nudi i još neke dodatne aktivnosti te ostvaruje suradnje s drugim udrugama ili odgojno-obrazovnim čimbenicima. Tako je u rujnu Udruga sudjelovala na  manifestaciji mjesnog odbora Knežija „Jesen na Knežiji“. U suradnji s dramskom pedagoginjom Teom Agejev Udruga organizira radionice za mame (i tate ☺) „Kavica kod Malih i velikih“. Osim toga, u jutarnje radionice uključena je i pripovjedačica priča Marijana Mrvoš. A predstoje  dogovori za suradnje koje tek slijede, primjerice s Udrugom fonetičara, s jednom akedmskom violinsticom koja organizira radionice za djecu, s kineziolozima koji su također uključeni u rad s djecom u sportskim akademijama  i sl.

Osnivačice su pune ideja, planova i vizija, a odnedavno su krenule i s novom vizijom poslovanja – jutarnji i popodnevni program, te zabavni centar za djecu u sklopu kojeg su organizirane razne radionice za djecu,  rođendaonice, radionice za roditelje, trudnice…Sve novosti i događanja možete pratite na internet stranici mali-i-veliki.hr ili na društvenim mrežama (Facebook i Instagram).

Ovakav raspon posla i obaveza ne bi bio ostvariv bez podrške obitelji.

Obitelj je izuzetno važna i bez njihove podrške, pomoći (od slaganja namještaja do čuvanja djece) jednostavno ništa od ovog ne bi bilo moguće, kaže mama Željka. Toga smo svjesne i izrazito smo im zahvalne na tome. A moram istaknuti i našu dječicu koja su izrazito ponosna.

Kad već pričamo o djeci, mama Željka podijelila je kako je to biti majka četvero djece.

Kad kažem ili pomislim da sam mama četvero djece prožmu me različti osjećaji odjednom – od zahvalnosti, neizmjernog blagoslova i časti do strahopoštovanja, nesigurnosti u svoje sposobnosti kao majke, straha od neuspjeha, brige za njih do te mjere da boli, ljubavi za njih do te mjere da ne možete disati. Sve ovo što sam sad navela mislim da osjeća svaka majka te se po tome nimalo ne razlikujem od ostalih mama. Jedino što možda moram biti malo organiziranija da sve stignem i što eventualno imam više veša za oprati i ispeglati.

S četvero djece Željkina svakodnevica je sve samo ne dosadna 🙂

Uf, moj dan nekad počinje po noći jer imam dvogodišnjaka blizanca koji ima noćne tantrume, tako da nekad znamo vrišteći dočekati jutro. Ponekad ručak skuham ujutro prije nego li najstariju kći pošaljem u školu i odem u udrugu.  Od 8 do 12 h sam u udruzi, gdje imamo svakodnevno tri sata organizirane aktivnosti za naše članove. Zatim doslovce trčim po kći u školu, pa zajedno trčimo doma i stavljamo mlađu ekipu na spavanje, a mi se bacamo na pisanje zadaće. Mlađi se bude, pa red ručka, red boravka na zraku, večernje rutine (tuširanje 4x, večera 4x, uspavljivanje ili pokušavanje istog 3x) i kad se svi smire, muž i ja krećemo na spremanje stana umjesto romantične  večeri. Ugrubo je to tako, još ubacimo i kćerine izvanškolske aktivnosti te moj odlazak na NTC radionice. Mislim da se većina mama pronašla u ovoj svakodnevnoj dinamici.

Kad uzmete u obzir sve što ste dosad pročitali, za Željku bi sigurno rekli da je prava supermama. No osjeća li se ona tako?

Osjećam se svakako, ali rijetko kao supermama. Više mi to drugi kažu 😉 Iako iskreno mislim da je svaka mama supermama, posebice u današnjoj svakodnevnici kada se izrazito puno od nas očekuje.

 

Za kraj ove supermame ističu kako su zahvalne na prilici i mogućnosti da rade i žive svoju viziju te da mogu barem malenim dijelom obogatiti aktivnosti u društvu. Svojom ljubavlju i kreativnošću oduševljavaju mnogu djecu i njihove roditelje koji ih redovito posjećuju u njihovom ugodno uređenom i djeci prilagođenom prostoru na Knežiji.


MAGDALENA @mamaplese

Mama kojoj je uzor Supermama Marija. Pleše sa svojim raspjevanim dečkima – bubačem s puno kose i njegovim tatom, te voli šale na račun svog prezimena. Po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Nesavršena perfekcionistica, racionalna emotivka, pomalo uštogljena, ali veselog duha. Uživam u čitanju knjiga, flatlay fotografijama, proučavanju katoličanstva, ispijanju kave kroz cijeli dan, organizaciji i odlascima po restoranima s mužem. Razmišljam u hashtagovima i sanjam o velikoj obitelji. Na blogu pišem o braku i majčinstvu iz vjerske perspektive, a ponekad i o sasvim običnim životnim situacijama.

Blog: Mama pleše