Kreće moje najdraže doba godine. Taman nekako od sredine listopada, kada se ne može više zanemariti jesen, tamo negdje do kraja veljače. U tom periodu obavim šetnje u kojima ti se ruke smrzavaju, nošenje kaputa, pokrivanje dekicom pred tv-om, mirise toplih kava, čokolada, čajeva, kestenja, pečenke pa nadalje. Krene s Halloweenom, nastavlja se sv. Nikolom, Božićem, proslavom Nove, nekim kraćim putovanjem i neizbježnim snijegom. Mir, tišina, hladno i mrak. Dekica i tv. Debljanje. U listopadu polako krenem sa svojom tradicijom gledanja klasika u rane večernje sate – Casper, Obitelj Addams, Hocus Pocus, Nightmare before Christmas, Dracula, Corpse Bride, Hotel Transilvanija… Da, volim tzv. Noć vještica i sve što ona donosi sa sobom. Zaljubljena sam u nju od djetinjstva. Znate tko nije zaljubljen? Mnogi nanovo pronađeni katolici i licemjerni new-age roditelji. Već godinama slušam te izljeve pameti pune netočnih informacija i sad mi je već poprilično dosta. Pa krenimo redom!
Ne sviđa vam se Halloween i ono što on predstavlja? Odlično, nemojte ga slaviti.
Ali shvaćate da je taj Halloween ustvari isto što i bilo koji Dan državnosti, Velika Gospa ili, ako već hoćete, Božić. Ništa se ne događa za vrijeme Noći vještica. Ne, ako odlučite slaviti isti, to ne znači da vampiri i zombiji hodaju okolo. Osim ako ga ne slavite, onda NE hodaju okolo. Vama. Znači, zombiji će samo napasti vašu susjedu gotičarku, vi ste sigurni. Radi se o tradicionalnoj proslavi svetkovine, o obilježavanju nečega bitnog u zapadnoj civilizaciji. Ustvari, pažnja koja se pridaje tom strašnom svetogrđu je ustvari nevjerojatno smiješna. Poganski je običaj, kažete? Ha, kako praktično! Haj’mo onda malo raspravljati o tome zašto slavimo Božić baš 25.12. i to kiteći jelku? Kakve li slučajne slučajnosti da su Rimljani na isti datum slavili ‘rođendan nepobjedivog Sunca’ ili da su Skandinavi palili badnjak (da, badnjak) u čast bogu Thoru. Ili, recimo, zašto bojamo jaja za Uskrs? Naravno, to nema veze s poganskom tradicijom koja u proljeće slavi početak novog života i to, ni više mi manje, nego jajetom. I ne, nemojte se šokirati, ali Isus nije bojao jaja na Uskrs tako da se bojim da on s tim i nema previše veze. Isto kao i što je sama Katolička crkva potvrdila da se točan datum Isusova rođenja ne zna, ali se pretpostavlja da je bio u ranu jesen. Noć vještica nije prijetnja velikim Svim Svetima. Noć vještica sastavni je dio tog blagdana. Malo proguglajte i pronaći ćete čudesa!
Posebno mi se diže kosa na glavi (što može biti dosta praktično povodom Noći vještica) od svih onih dušebrižnika kojima je dosta amerikanizacije našeg divnog društva. Ma da? Hoćeš mi objasniti kako si ti too high class za takve američke budalaštine dok scrollaš po svom iphone-u 7 i piješ Coca-colu?
Ili ćemo voditi dubokoumnu raspravu o tome kako bi voljela biti baš kao Kim Kardashian, čitaš isključivo jedini pravi američki Vogue, a Božić ti je najdraži blagdan? Ne toliko zbog već spomenutog našeg frenda Isusa, koliko zbog lijepo ukrašenih izloga, kićenja kuće i jelke od 1.12. i neizbježnog Djeda Mraza. Misliš, baš kao što te najdraži američki film Sam u kući naučio? A znaš zašto je Coca-colin Djed Mraz najslađi? Zato što ga je njihov PR osmislio i pogurao. Da, legenda je postojala i prije, ali daleko od simpatičnog crvenog debeljka kojeg voliš i poznaješ, vjeruj mi. Ako ne vjeruješ – guglaj. Čudesa, kažem! Najbolje da se smiriš udišući mekani miris svježe skuhane kave iz svoje Starbucks šalice za van dok usput okineš jedan selfie sa neizostavnim #pumpkinspicelatte u captionu.
Sjedila sam tako i jednom prilikom, taman negdje u ovo doba godine, u društvu Marize iz Pariza i njoj sličnih high class hrvatskih majki, kad je jedna objasnila kako joj je mali bolestan tako da neće ići u vrtić idući tjedan. Tužan je, ali njoj, da vam pravo kažem, i odgovara jer ‘forsiraju tu bljutavu pogansku tradiciju slavljenja Noći vještica.’ Mladu majku je dječje dubljenje bundeva i maskiranje u malo mračnije likove toliko potreslo da joj je došlo da vrtiću pošalje protestnu notu jer je to stravičan blagdan i nema smisla plašit djecu i gurati im te umjetne bogohulne američke fore pod nos. Koji je dio meni bio najzabavniji? Mali je išao u privatni američki vrtić. Privatni. AMERIČKI. Vrtić. Šupci, forsiraju djecu i američkom vrtiću da slave američki blagdan. Fuj!
U Americi (ali i katoličkoj Irskoj, kao i u Njemačkoj) Halloween je jedan od omiljenijih blagdana; topao je i zabavan i obitelj se okuplja, baš kao i za bilo koji drugi blagdan. Da, kod punoljetnih se najčešće završava zalijevanjem alkoholom u super cool oblekici. Ali budimo iskreni, tako kod nas izgleda i svaka proslava Nove godine, a sve češće i Božića. Oblekica je malo drugačija, ali to je zabavni dio. Zašto ne bih bila opaka vještica? To je ionako zabavnije od ovoga što sam svaki dan, a i priznajmo si, oblekicu već imam pripremljenu. Da ponovim, nije ovdje uopće stvar Noći vještica, poganstva ili vrijeđanja ikoga. Da imamo problem s maskiranjem, ne bi slavili poklade i to još tjednima! Stvar je u hipsterskom preseravanju i glumljenu toga da smo mi jednostavno bolji od površnih Amerikanaca. Što je suludo jer sve što nam ponude, mi objeručke prihvaćamo. Zašto nas onda taj Halloween toliko bode u žicu? Obrana nekakvog imaginarnog kršćanstva? Onog kršćanstva koji ne prihvaća različitosti i bori se ‘tradicionalnim bdijenjem’ protiv toga? Kad smo kod tradicije – kad ste vi zadnji put bdjeli noć prije 1.11.? Nikad. Baš kao ni ja. Jer se to nikada nije radilo do sada. Ili se tu vraćamo na ono iskonsko ljudsko da nam je praznovjerje ustvari svima jako blisko, toliko blisko da mislimo da se javnim odricanjem možemo sakriti? Zašto osuđujemo priče o vampirima, vješticama i duhovima, a cure koje gube cipele oko ponoći su ok? Možda je bolje da djeci ponudite i nešto ‘mračno’, tako će barem naučiti da se ne treba bojati svega što je različito. Uostalom, nosit će se u životu bolje sa sobom ako nauči da nešto mračno živi u svima i da je to sastavni dio života, a ne ud koji treba amputirati. Ili je za katoličku zajednicu previše učiti djecu da i oni koji su drugačiji su vrijedni pažnje? Leži li u tom grmu zec? Jer ako leži, u velikom smo problemu – veliki dio katolika smatra Halloween produžetkom vlastite tradicije. I što ćemo sad?
Nemam ništa protiv katolika i blagdana. I sama sam odgajana u tom duhu, završila klasičnu gimnaziju i sve sakramente imam, majkem’. Ali to ne znači da trebam čitati samo i isključivo Bibliju i ići u crkvu. Halloween je nastao kao slavljenje početka zime – dan je kraći, hladno je, priroda umire. Baš kao u životu. I svi znamo da život nije samo sreća, veselje i vatromet; i melankolija je nešto što je u nama i što treba prigrliti. A kultura Halloweena nije nešto što treba odbaciti – jedna od najboljih djela svjetske književnosti upravo su nastala u tom duhu – Dracula, Frankenstein, Dr. Jekily i mr. Hyde. I vjerujte mi (ili još bolje, nemojte mi vjerovati, uvjerite se sami) ta djela nemaju puno veze s hororom i svetogrđem. Ali imaju veze sa ljudima i onim što svatko od nas skriva u sebi. Podsjetite se poezijom Edgara Allana Poea i dozvolite Halloweenu da vas očara. Ili nemojte, ako nije po vašem ćeifu. Ali ujutro, na Halloween, posjednite djecu u krilo i pogledajte Caspera. Ako nemate djecu, nema veze, dekica i kava i Casper. Ili dekica, votka i Casper – ne morate se meni opravdavati! 
Ovo je samo još jedna divna prilika u kojoj se možemo približiti svojoj obitelji i to na najzabavniji način – uz pregršt divnih ideja, igara, slasnih šarenih kolačića i simpatičnih maski. Jer kod većine ljudi koji slave Halloween, samo to se nalazi u pozadini – simpatična prilika da se maskiraju i provedu još jednu zabavnu večer za pamćenje sa svojim ukućanima, djecom ili prijateljima. Uostalom, dajte priliku sebi da naučite da nisu samo lijepe stvari dobre. Često je upravo suprotno. A zašto to ne damo djeci da nauče?
p.s. – za one moje generacije koji se sjećaju odlaska u kino i gledanja Caspera, imam jednu info vezanu uz ‘bitch please, mladi smo‘ temu – Casper je izašao prije TANANANAAAA 23 godine, a Hocus Pocus prije 25!! Zastrašujuće! Meni možda malo više i od stravične Noći vještica!
