E PA, SRETAN VAM DAN OČEVA!

Jutro je započelo idealno. Bez galame, bez suza, bez natezanja oko doručka. Dogodi mi se da nemam pojma koji je dan. Pogotovo jer moja jača polovica radi dva posla, a vikendi su upravo zbog naravi posla – udarni. O datumima neću niti govoriti. Slična priča i sličan tekst sam objavila prije godinu dana. Zapravo, par dana prije datuma koji sam htjela naglasiti. Pitate se sigurno koji je to datum – 19.3. A zašto? Zato jer je danas sv.Josip, i danas se slavi dan Očeva. Barem kod nas u Hrvatskoj. Ali vratimo se na buđenje. 

Stariji se probudio u 06:15 i namamio tatu da otvori oči. Kako mlađi ipak duže odspava, a i kako se budimo po noći po nekoliko puta zbog cickanja, moj dragi, Luku, u zoru kada otvori oči, odvede u boravak i s njim započinje dan kako nas ne bi odmah probudio.

Moje jutro je započelo gugutanjem i gurkanjem nogicama, a onda i mirisom kave. Ispijanje kave ritual je od kad smo se nas dvoje oženili. On radi kavu i radi najbolju kavu na svijetu. Nema tog aparata koji bi me bolje zadovoljio. Ok, ova rečenica poprima sasvim drugačije značenje kada je pričitam na glas. Op.a. mislim na aparat za kavu. 😀 I ispijanje iste ujutro, nas dvoje i naša dva malca, e to je za mene sreća.

On odlazi na posao, a ja ostajem s njih dvojicom. Spremna za avanture slaganja kolone, hvatanja po stanu kada se napune pelene, dubljenja na glavi kako bi pojeo doručak, uspavljivanja mlađeg po 179ti put jer stariji najglasnije pjeva, i to autorsku pjesmu na izmišljenom jeziku što dodatno otežava uspavljivanje i opasno šteti mojim živcima. Ali, nekako je dobar dan i nekako je pozitiva u zraku.

Slučajno gledam na kalendar i shvatim da se OPET dogodilo da smo zaboravile na Dan očeva. Kažem opet, jer se dogodilo i prošle godine. I tada sam isto u dahu napisala tekst, objavila i nakon nekog vremena shvatila da je krivi datum i da sam uranila s objavom. Haha. Znate što je najsmešnije? To što su sve mame nakon toga krenule u divne i slatkorječive čestitke na svim društvenim mrežama. Na krivi datum haha.

Što je poanta ovog teksta? Ma poanta je jednostavna… Volimo ih iako nas izluđuju jer su često nespretni, često na pola slušaju, često ih bezrazložno smatramo nesposobnima za čuvanje vlastite djece, jer mi to radimo drugačije, bolje i brže. Šlampavi, spori, opušteni (iako bi mi rekle – preopušteni) *čast izuzecima. Ali… u konačnici, kada vidim svog Luku kako mu se ozari lice kada čuje otključavanje vrata, kada vidim kojom brzinom otrči tati u zagrljaj, kako mu navečer prije spavanja samoinicijativno kaže “tata, jako te vojim”, tada znam da imam tu sreću što ga imam. Jer je on supertata našoj djeci. Takav kakav je. Možda je spor i možda krivo stavi pelenu, pa sve procuri i napravi mi više posla nego što mi pomogne, ali ima tu energiju i volju za izmišljanjem kojekakvih igara s našom djecom. Trči, skriva se, svira, pjeva, dubi na glavi, preuzme kada je meni dosta. I iako često zaboravim da su muškarci s Marsa, a žene s Venere, pa se nebrojeno puta iznerviram jer me ne razumije, nadopunjavamo se. Zato, drage mame, poljubite danas svoje jače polovice, svoje instamuževe koji vise sa stabla kako bi napravili fotku kakvu smo mi zamislile, pritom kolutajući očima, poljubite očeve svoje djece i za današnji dan, uzmite si slobodno i ostavite im klince kako bi oni mogli u potpunosti uživati u svom danu. Haha. Sretan im Dan očeva!


SONJA

Supermama dvojice živahnih dječaka. Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena.  Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.

Blog: Little Miss Twiggy
Instagram: @littlemisstwiggyblog