Ne samo da se metode odgoja razlikuju od obitelji do obitelji, one se razlikuju i od zemlje do zemlje. To ste na portalu već mogli i pročitati u kolumnama naše supermame Nade iz Amsterdama koja nam je u par navrata opisala na koji način nizozemci odgajaju svoju djecu. Kako najsretniji ljudi na svijetu odgajaju svoju djecu piše u knjizi Danski Odgoj Djece, knjiga koju i sama želim uskoro pročitati, čisto onako iz znatiželje ali i iz želje da pronađem neki korisni savjet. Nedavno sam naišla na zanimljivi članak o odgojnim metodama iz različitih dijelova svijeta pa sam ih odlučila podijeliti s vama. Osim što će vam biti zanimljive, možda će vas navesti da porazmislite i o svojim vlastitim odgojnim metodama te možda uvedete i neke izmjene.
Polinezija : mjesto gdje se djeca međusobno odgajaju. Mlađu djecu odgajaju starija braća i sestre ili rođaci. Ovakav princip zagovara i Montessori metode prema kojoj se starija djeca uče o brizi pomažući mlađoj djeci koja se na taj način prije sama osamostaljuju.
Finska: ovdje nema klasičnih predavanja u školama, niti testova, domaća zadaća se ne daje do sedmog razreda, a i poslije se pazi na to da one oduzimaju previše slobodnog vremena. Ja bih ovo odmah uvela i u naše škole. Osobno smatram da su naša djeca preopterećena gradivom, zadaćama i ispitima.
Indija: većina djece u Indiji ne spava u svojoj sobi do pete godine. Spavanje s roditeljima ili coosleeping smatra se bitnom fazom djetetovog razvoja.
Japan: u Japanu, jednoj od najsigurnijih zemalja na svijetu, možete vidjeti petogodišnjake kako sami idu na autobus ili se sami voze podzemnim željeznicama. Samostalnost se potiče od malih nogu.
Francuska: Kod Francuza se njeguje kultura hrane, pa tako djeca uvijek jedu s odraslima, a prohtjevima i zahtjevima malih izbirljivaca se ne udovoljava. Za razliku od Indije, cosleeping ne dolazi u obzir.
Njemačka: U njemačkim vrtićima (u koje se ide od 3-će godine) zabranjene su igračke koje ne služe u edukativne svrhe. Djeca koja nisu ometana igranjem s neživim predmetima bolje će razviti kritičku sposobnost razmišljanja, što im, po njima, može pomoći da se suzdrže od ovisnosti o drogama u odrasloj dobi.
Koreja: u ovoj zemlji “upravljanje” glađu smatra se jednom važnom životnom vještinom, pa se tako djeca uče da ju kontroliraju. Djeca često moraju čekati cijelu obitelj kako bi svi jeli zajedno, i nema snackova i grickalica između obroka.
Vijetnam: roditelji iz ove zemlje odvikavanje od pelena započinju već sa mjesec dana, a s devet mjeseci već sva djeca nose gaćice i idu na tutu ili wc.
Norveška: norvežani i općenito svi skandinavci svoju novorođenčad po danu ostavljaju spavati vani, čak i kad su temperature ispod nule.
Italija: u tekstu piše da talijanska roditelji svoju djecu ostavljaju da budu budna do kad žele. Ne mogu se baš složiti s time. Jedino što mogu reći je da nisu prestrogi kad je vrijeme za spavanje u pitanju. Vikendom se izlazi van na večere i svi zajedno ostaju do 23, 24. Što se hrane tiče jedu ono što jedu i roditelji. Nema junk food-a kao u nekim zemljama i paze na unos slatkiša. Isto tako potiče ih se da već od malih nogu uče o umjetnosti, vikendom se ide u muzeje, na predstave i koncerte.
MARTINA
Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.
