Kao mala mrzila sam ići u vrtić, uvijek sam plakala, jednom od bijesa čak i izgrizla djecu dok su spavala tako da su na kraju moji roditelji odustali od pokušavanja i ispisali me. Dobila sam ono što sam htjela, a to je da budem sa svojom najdražom bakom svaki dan. Mislim da sam u jednom trenutku svog djetinjstva baku voljela čak više nego mamu. S bakom je jednostavno sve bilo zanimljivije. Iako je znala postaviti granice, baka mi nikad ništa nije branila. Ujutro bi mi donosila svježa peciva, radila bijelu kavu, a ja sam rasla u zadovoljnu, zdravu i bucmastu djevojčicu (jer bucmasto je tada bilo sinonim za zdravo, zar ne?).
Iako je moje djetinjstvo provedeno s bakom nešto čega se i danas vrlo rado sjetim, pitam se kakvo bi ono bilo da sam ipak išla u vrtić i malo se više družila s ostalom djecom.
Danas kao mama uskoro dvogodišnjeg dječaka, nemam pomoć baka servisa. Nemam baku (ili dedu) koji će uskočiti da mi pričuvaju dijete kad mi zatreba. Upravo je to bio razlog zašto sam ga već s 13 mjeseci upisala u vrtić, odnosno jaslice. No nije bio jedini razlog zašto sam ga upisala u vrtić tako rano. Rano za neke naše hrvatske standarde, sasvimo normalno izvan naših granica. Čak i da imam baka servis na raspolaganju svejedno bih se odlučila za vrtić.
Prije svega sretna sam što moj S. ide u vrtić jer je jako društveno dijete, obožava djecu i u vrtiću uživa od prvog dana. Čak je i privikavanje prošlo bez suza. Otkad je krenuo u vrtić postao je samostalan, naučio vrlo rano jesti s vilicom i žlicom, obući cipele, oprati ruke. Ne znam bi li tako postao samostalan uz pomoć baka servisa. Bake su tu da ih razmaze i da im ispune svaku želju. Ponekad to i nije tako dobro za njih, a niti za nas roditelje. U vrtiću se znaju pravila, kod bake se pravila krše. Ako im ti daš jedan keks, baka će im dati 10 njih. Ako im ti zabraniš čokoladu, kad tad ćeš saznati da ju je baka poskrivećki dala jer “vidi ga kako uživa i kako je sretan”. Sladoled? Za doručak? Ma može, to je hranjivo. Bake vrlo često ne poštuju naša pravila jer u njihovo vrijeme “to tako nije bilo”, a mi mame 21. stoljeća očito nemamo pojma kako se dijete pravilno odgaja. Sve to najčešće dovodi do nesuglasica u odgoju koje roditelje zna izluditi.
Svaki vrtić ima dobro razrađen plan i program, prilagođen svakom uzrastu. Svaki dan rade na tome da djeca nauče nešto novo kroz posebne didaktičke materijale i igre. Sretna sam kad se S. vrati doma s novom naučenom riječju, uprljanom majicom od vodenih boja (nešto što bih mu ja dopustila vjerojatno tek kad bi bio malo veći), kad vidim njegov prvi “ozbiljni” crtež ili kad mi donese čestitku za Majčin Dan.
Bilo je i bolesti, ali mislim da bi ih jednako bilo i da ne ide u vrtić.
Čuvanje malog djeteta zahtjeva i puno energije koje bake najčešće nemaju bez obzira koliko se one dobro držale za svoje godine. Nekad ju čak nemamo ni mi majke.
Imati baka servis u blizini naravno ima i svojih prednosti. Znači imati nekog tko će ti skuhati ručak kad ne stigneš ili kad se razboliš, nekog kome možeš bez straha ostaviti dijete kako bi s mužem otišla u kino ili na večeru (a može i produženi vikend) ili kad si jednostavno preumorna i želiš se naspavati. Nekog tko tvoje dijete voli jednako kao što ga i ti voliš i tko će uskočiti kad god je to potrebno. Bake su uvijek pune mudrih savjeta. Imaju više strpljenja i više vremena. Čak su i istraživanja pokazala da su djeca koja odrastaju uz aktivno sudjelovanje baka i deda sretnija djeca.
Baka servis ili vrtić? I jedno i drugo ima svojih prednosti i mana. Napravite onako kako vam govori vaša intuicija, jer na kraju svaka majka ipak zna što je najbolje za njezino dijete.
MARTINA
Supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Funkcionira poprilično dobro s obzirom na konstantan nedostatak sna. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige kad uhvati vremena, šetnji po Ikei kad nema gužve, maštanja i trčanja. Voli kreativne i zanimljive ljude, inspirirati i biti inspirirana.
Fantastičan članak; osobno sam za vrtić jer sam i sama vrtićko dijete i smatram da ima puno više prednosti pa čak i u dijelu prebolijevanja bolesti što neminovno dođe kad se jednom u njega krene. Evo baš jučer smo saznali da su moji malci upisani u vrtić i službeno krećemo od jeseni. 🙂
Za bake se totalno slažem, velika su pomoć kada je frka i panika, a s druge strane to “neuvažavanje” roditelja davajući im klopu koju mi ne odobravamo uvijek pravdaju s onim “pa ja sam baka”. E pa ja sam mama.
Svatko po svojoj volji, moji će slokat vodenim bojama od jeseni 🙂
Hvala na super članku!