PROBLEM KOJI NEMA IME

Otkad sam se oporavila od prvog šoka nakon poroda stalno mi se čini da negdje kasnim. Prati me taj neki osjećaj da moram požuriti, da neću stići, da će mi nešto negdje promaknuti.

Taj osjećaj prisutan je već par mjeseci, ali mu do nedavno nisam pridavala previše pažnje. S vremenom mi je ipak postalo neobično da se tako osjećam, obzirom da ne moram nigdje ići i da nisam dužna ništa drugo raditi osim biti doma i brinuti se o bebi.Read More

NEKA NAS PROSINAC PROSVIJETLI

Prosinac. Kraj godine. Zadnji i najblještaviji mjesec u godini. Kao da se godina želi pozdraviti s nama u najljepšem mogućem tonu, poručujući nam: Zaboravite sve što nije bilo dobro, proslavite ono što imate! Prilika za ‘skrolanje’ po svemu što jesmo ispunili u proteklim mjesecima, što nismo, a mogli smo, silno smo željeli, a nismo se usudili, nadali se da će ispasti baš onako kako smo zamislili, i ispalo je ili nas nije pomazilo, ali hoće. Prilika za promišljanje što smo sve mogli bolje, a nismo, ali hoćemo. Jer za analitičara poput mene, prosinac je upravo to. Sagledavanje proteklih 12 mjeseci, zatvaranje jedne knjige i početak nove. Novih želja, nadanja, vjerovanja, snova. I to je prekrasno. Jer što god da nam je stara godina donijela, sve je bilo sa svrhom.Read More

PRIJE DUGE

Za taj te trenutak baš ništa u životu ne može pripremiti. Ležiš na onom stolu, gledaš u par nepoznatih očiju i čekaš riječi koje nikad nećeš čuti. Sada, godinu dana kasnije, mislim da je u tom trenutku samo njoj bilo teže nego meni, jer znala je da će mi kroz glavu prolaziti pitanja na koja nema odgovora. A od liječnika očekuješ odgovore, da ti logički, matematički i zdravorazumski objasni nešto što nadilazi sva znanja. Zašto ne kuca to malo srce? Je li ikada uopće zakucalo? Zašto baš ja? I ono najgore: jesam li ja kriva?Read More

ŽIVOT S PSORIJAZOM

Ovih dana se puno priča o hororima koje mi žene doživimo u rodilištu. Nažalost čini mi se da se najviše toga događa u Splitu, ili smo se mi posebno javljale. Danas neću pisati o svojoj traumi nego o tome šta se događa meni i mome tijelu nakon toga. Malo je reći da je porod stresan, a kada još uz to budeš loše sreće pa te zapadne doktorica koja te gleda kao da si životinja onda taj stres bude urezan u tvoje pamćenje cijeli život.Read More

VAGINALNI TEKST

Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž.
Moja istina je da se volim, onako kako često volimo ljude oko sebe, kako često volimo svoje partnere. Kad su dobri. Kad oni vole nas. Kad nas grle, kad nas razumiju. Kad su ono što mi želimo da budu.Read More

ŽIVOT NA VJETROMETINI PROMJENA

Već neko vrijeme razmišljam napisati tekst o ovoj temi, ali uvijek bi me nešto spriječilo, kombinacija nedovoljne inspiracije i vremena. Ipak mislim da je sad najbolje vrijeme za to. Sad kad su ljetne pustolovine gotove, sad kad je prijelaz godišnjih doba, sad kad se priroda mijenja, ali i mi se mijenjamo. Često u ovoj vjetrometini promjena razmišljam o prolaznosti života. Život je prepun isprepletenih neponovljivih trenutaka. No, jesmo li mi doista svjesni svakog proživljenog trenutka? Jesmo li svjesni da ono što radimo danas, utječe na nas i na ljude oko nas već sutra.Read More

MORAMO LI IMATI SVE?

Prije nekoliko dana došla sam na seminar Buđenje Boginja koje su vodile dvije predivne žene iz Novog Sada – Svetlana i Goga, a organizirala Anamarija, vlasnica centra Laurus Slow Spa. Iako već mjesecima pokušavam odlučiti idem li ili ne presretna sam što se to dogodilo baš sada, jer sada je bio najbolji trenutak da čujem ono što sam čula.

Cijeli sam se seminar doslovno ježila, ne samo po tijelu, nego mi se doslovno kosa dizala na glavi od toga koliko rezoniram sa svim rečenim i ispričanim. Što me dovelo do toga da se zapitam – iako često nešto radim za sebe, kad sam si dozvolila uzeti cijeli dan, ispunjen nečim što ispunjava mene i kad mi je zadnji put stalo sve u glavi? Ne sjećam se.Read More

KOJI SU VAŠI #FAMILYGOALS?

Kad biste upitali svoju mamu i/li baku “Koji su tvoji #familygoals” što bi ona rekla? “Što ti je to, ‘ćerce?” A nakon pojašnjavanja, sigurno biste došli do nekoliko generalnih i sveopćih želja kao što su da smo svi živi i zdravi, a ako bismo išli dalje, onda bi možda spomenula da ima dobar posao što bi podrazumijevalo da radi od 7 do 3 i može s njim platiti račune, da svi jedu “sa žlicom” barem jednom dnevno i da stigne pospremiti kuću. No, što #familygoals znači za našu generaciju? Naravno da i mi želimo da nam je obitelj živa i zdrava, a onda kreću razlike.Read More

KAKO MI SE PROMIJENILA KEMIJA U MOZGU

Bila sam otprilike na pola trudnoće kada sam prvi put osjetila taj pomak u glavi. Pretpostavila sam da su hormoni u pitanju pa nisam obraćala previše pažnje, ali točno se sjećam zašto sam to osjetila kao udarac. Listala sam nezainteresirano neki online dnevnik i skrolala kroz hrpu gluposti, kada mi je za oko zapela vijest o smrti bebe u Slavonskom Brodu. Nisam preletjela preko toga, već sam kiknula – Pročitaj više. Rasplakala sam se kao kišna godina, i nisam mogla spavati tri dana poslije.Read More