ODA SUPERMAMI

Budim se u 4 ujutro. Probudio me moj sin iz susjedne sobe. Čujem da mu je nosić potpuno začepljen i da ima visoku temperaturu, a ja ne mogu biti pored njega i umiriti ga svojim poljupcima jer za tjedan dana trebam roditi i ne smijem se sad razboliti. Nakon nekoliko minuta odustajem, stavljam masku na lice i krećem u ophodnju. Grijem mlijeko, pripremam sirup i kapi za nos. Sve smo odradili, malac se umirio i zaspao pored svog tate. A ja, san nikako da opet dođe. Mozak je počeo raditi i ne prestaje. Drugi malac u trbuhu se probudio i započeo sa svojom preranom jutarnjom rutinom boksanja po mojim unutarnjim organima. Popila sam čašu mlijeka što je rezultiralo ustajanjima svakih 20 minuta kako bih popiškila 4 kapljice. Ali, to su te radosti trudnoće. Moram mirovati, kaže doktor. Kako da mirujem pored svog dvogodišnjeg tornada? Ali moram, nemam izbora. Read More