MALO PO GUZI

Pitate li moju baku, vjerojatno i svoju, dobit ćete onaj klasični izlizani odgovor „batina je iz raja izašla“. No je li to zaista tako? Znamo da nije, ali često nam u naletu emocija, bijesa, dječje histerije, ruka poleti ka dječjoj guzi. Lagala bih kad bi rekla da nismo prošli isto, ali nekako se u mene kroz vrijeme usadila ljubav prema ljudskoj psihologiji, a saznanjem da sam trudna, i dječjoj.Read More

SINDROM SREDNJEG DJETETA

Opet ono moje plačem! Plačem jer ne razumijem! Plačem jer već po tisućiti put se moja Tena i ja borimo jedna s drugom. Nisam dovoljno pametna, nisam psiholog, nisam više ni razuman čovjek jer za boga miloga, gdje je tome kraj? Zar to stvarno postoji? Zar taj sindrom srednjeg djeteta oblikuje moje dijete kao neko nervozno i nezadovoljno biće? Ili nešto nije u redu sa mnom?Read More

KADA SUPERTATA SPASI STVAR

Nedavno sam iskusila kako je to biti bolestan uz malu bebu. Nije baš najugodniji osjećaj. Na samom sam se početku već osjećala jako loše i muž je uzeo slobodan dan kako bi se brinuo za bebu, jer ja jednostavno nisam mogla. Jedna mi je prijateljica rekla da bih sigurno sve mogla i sama da muž nije mogao ostati doma, jer hej, pa ja sam supermama!Read More

PITANJE RODA

Pozdrav drage SuperMame! Evo nas opet sa javljanjem iz Nigdjezemske (kako kaže moj Mimi). Što ima novog? Podosta, rekla bih. Proveli smo prvi kolovoz u kabanici jer ovdje ljetu nema mjesta, krenuli u preškolu i izgubili prvi zubić… Da, rastemo…istražujemo… pitamo se…

Jedno od gorućih pitanja ovdje je pitanje roda. Ne, ne mislim na one rode iz sela Čigoč, već na rod iliti spol, M ili Ž.Read More

MAME SU S VENERE, TATE SU S MARSA

Nedavno sam naišla na simpatičan tekst naziva “Rodio je tata”. Toliko je simpatičan i gotovo u potpunosti realan, da sam ga odmah išla pročitati svojoj jačoj polovici koja se, naravno, uvrijedila nakon pročitanog teksta. Da nisu samo mame uvredljive, ovaj tekst je čisti dokaz. Pročitajte ga mužu i promatrajte reakciju. Osobito me nasmijala rečenica “Legneš zadnja, ustaješ prva….A tata???? Onaj što je napravio? Tata se umori na poslu”.

Read More

KOLIKO SE PROMIJENI ŽIVOT KAD DOĐE BEBA?

Manje spavamo. Nema više mirnih, dugih kava. Promijeni se percepcija vlastitog tijela, koji je devet mjeseci bio nekome dom. Naučimo se bolje organizirati. Naučimo prihvatiti da se planovi vrlo lako izjalove. Naučimo puno stvari raditi s jednom rukom. Steknemo nove prijatelje, mame i tate najviše. Cijenimo (i lovimo) minute samoće i mira.Read More

STRAH OD DJECE

Ukoliko u Google ukucate pojam „strah od djece“, dobiti ćete malo mnoštvo članaka vezanih uz „dječje strahove ili strahove kod djece različite dobi“. Ne, planetarno popularna tražilica vam kod ovog oblika „straha“ neće biti od prevelike pomoći iz jednostavnog razloga što tu vrstu „straha“ ne prepoznaje. Ipak, mislim da je riječ o vrsti „straha“ s kojim se danas suočava sve veći broj ljudi iako je riječ o problematici koju je najlakše „gurnuti pod tepih“ s obzirom da se ista smatra društveno neprihvatljivom. Ukoliko se o nečemu ne priča čak niti na Googlu, znači li to da isto ne postoji?Read More

MUKE PO RODITELJSTVU – DIO DRUGI

I tako sam pomislila da je naša priča sa dojenjem završila prije više od mjesec dana kada sam i podijelila iskustvo odvikavanja većeg djeteta od “kike”. I onda se dogodi lom. 2 tjedna mira, spavali smo skoro u komadu, uvijek je tu kotrljanje, penjanje u snu na maminu i tatinu glavu, ružni snovi, smijanje u snu, ma čitav svijet situacija po noći, ali ipak smo spavali. L je odjednom počeo vrištati po noći, urlati, silaziti s kreveta i odlaziti u boravak, guranje – bacanje – vrištanje dok ne zaspe na podu. Doslovno. Ne želi da smo s njim, a želi. Nas dvoje smo bili potpuno izluđeni nakon 7 takvih noći. Štoviše, takve situacije su se počele odvijati i po danu. Read More