Koliko puta ste vidjele neko dijete kako vrišti, urla, baca se, tuče nogama, da ne nabrajam dalje prije nego ste postale majke, te pomislile “Jaaaoooo, kako razmaženo! Moje neće nikad!” A onda se niste ni okrenule, vaše dražesno djetešce je napunilo dvije (možda i malo prije ili malo poslije) i onda ste vi postali mama koja se sreće s tim istim osuđujućim pogledima okoline uz pokoji komentar: “Eto, kad mu sve puste.”Read More
Kako se većina nas od kada postanemo roditelji, kreće parkićima u društvu drugih roditelja, često se, nakon dužeg igranja i kada već padne koncentracija djece, nude mobiteli i ona zloglasna aplikacija koja počinje slovom Y. Isto tako, često čujemo kako se roditelji žale da im klinci slušaju pjesmice na stranim jezicima, najčešće susjednih nam zemalja, i koliko god su zvučne, pjevne i vrlo zabavne, žao nam je što takvih zabavnih pjesmica nema na hrvatskom jeziku. Zapravo, nije da ih nema, nego ih je vrlo malo. Read More
Sjedim tako prošli tjedan na plaži, uživam u tihoj igri svojeg dječaka, dok drugi mirno spava pored mene i razmišljam. Prošli mjesec, osim što je obilježen kao mjesec majki, obilježen je i kao mjesec upisa u vrtić. To je bila glavna tema razgovora u svim parkićima i eventualnim druženjima roditelja. Hrvatski vrtići, engleski vrtići, francuski vrtići, njemački vrtići… Majko mila koliko etiketiranja. I koliko etiketiranja kada kažem da sam upisala svoje dijete u obični vrtić gdje će se igrati i učiti disciplini. Neće pričati na španjolskom, francuskom ili starogrčkom.Read More
Naslov možete otpjevati u glas sa mnom. Po dobroj staroj melodiji. Samo je tekst novi. Jer tko još, pobogu, želi medu, zeku i yugovinil?! Djeca uče primjerom. Ne slušaju što kažeš, gledaju što radiš. I zato ćemo svi propasti, kolektivno. Usuđujem se proricati budućnost i ne izgleda dobro ni za koga.Read More
Poznato je kako smo slabi na djecu općenito, vlastitu posebno, a to ponajviše dolazi do izražaja kada su novac i kupovina u pitanju. Često vođeni emocijama i ne uvijek nužno objektivnim razlozima, kupit ćemo nešto zbog čega će naše dijete u tom trenutku biti veselije ili se mi roditelji bolje osjećati jer smo mu to pružili. Proizvođači, trgovci, marketeri, mediji… vrlo dobro to znaju i stvaraju čitav niz proizvoda, poticaja, trendova… kako bismo se i mi i djeca „bolje osjećali“. Slobodno možemo reći da često ne kupujemo stvari ili usluge – već osjećaj. Naravno da i sama kao žena, roditelj i kupac upadam u tu zamku. Štoviše, katkad namjerno i sa zadovoljstvom.
No, jesmo li zapravo svjesni koliko vlastitim primjerom utječemo na razmišljanje o kupovini i novcu kod naše djece?Read More
Sjedim danas sa svoja dva dečka u parkiću, u blizini svoje osnovne škole. Stariji se igra, mlađi spava. Ulazim s L u drvenu kućicu i slikam ga, jer, baš je štosna fotka. Pita me što piše na kućici, jer drvena kućica je sva pošarana. Krenem čitati i ne znam što reći. Vratilo me to u doba kada sam išla u osnovnu školu. Bilo je tu puno lijepih uspomena, ali bilo je i onih koje sam željela zaboraviti, a koja ostavljaju gorak okus u ustima.Read More
Ne samo da se metode odgoja razlikuju od obitelji do obitelji, one se razlikuju i od zemlje do zemlje. To ste na portalu već mogli i pročitati u kolumnama naše supermame Nade iz Amsterdama koja nam je u par navrata opisala na koji način nizozemci odgajaju svoju djecu. Kako najsretniji ljudi na svijetu odgajaju svoju djecu piše u knjizi Danski Odgoj Djece, knjiga koju i sama želim uskoro pročitati, čisto onako iz znatiželje ali i iz želje da pronađem neki korisni savjet. Nedavno sam naišla na zanimljivi članak o odgojnim metodama iz različitih dijelova svijeta pa sam ih odlučila podijeliti s vama. Osim što će vam biti zanimljive, možda će vas navesti da porazmislite i o svojim vlastitim odgojnim metodama te možda uvedete i neke izmjene.Read More
Tijekom dana, svakog dana, od kada sam postala mama još jednog divnog djeteta, razmišljam o svemu kroz što prolazimo, od sitnih i smiješnih situacija, do onih malo većih i ozbiljnijih. Toliko toga želim napisati, a ne nalazim prave riječi. Moj um je apsolutni kaos. I činjenica da ne znam odakle početi umirivati i stavljati stvari na svoje mjesto, dovodi me do potpunog ludila. Zašto? Zato jer sam tip koji funkcionira pod disciplinom i nekakvim redom. A toga svega nema. Nema niti u tragovima.Read More
Sjećam se, nije bilo tako davno, kada sam se za novogodišnju noć pripremala i smišljala outfite, onaj predobar, potpuno neopterećen osjećaj. Zapravo, to je bila noć u kojoj šljokica nije moglo biti previše. To mi je savršeno odgovaralo. Read More
Pronašla sam posao. I to ne bilo kakav! Ispalo je da sam jedan od onih sretnika koji su u stranoj zemlji uspjeli dobiti posao u struci, i to na materinjem jeziku. I prvi puta u životu neću biti skromna i ispravit ću se – nisam dobila posao u struci, posao u struci je pronašao mene. Prvi puta u životu dogodila mi se nevjerojatna stvar, sav trud koji sam uložila u sebe i svoj posao isplatio se. Netko je prepoznao to što radim, pratio me i ponudio mi priliku kakva se ne propušta. Mojoj sreći nema kraja i još uvijek dolazim na posao na oblačiću euforije, iako mi nije prvi dan.Read More