Naslov možete otpjevati u glas sa mnom. Po dobroj staroj melodiji. Samo je tekst novi. Jer tko još, pobogu, želi medu, zeku i yugovinil?! Djeca uče primjerom. Ne slušaju što kažeš, gledaju što radiš. I zato ćemo svi propasti, kolektivno. Usuđujem se proricati budućnost i ne izgleda dobro ni za koga.Read More
Poznato je kako smo slabi na djecu općenito, vlastitu posebno, a to ponajviše dolazi do izražaja kada su novac i kupovina u pitanju. Često vođeni emocijama i ne uvijek nužno objektivnim razlozima, kupit ćemo nešto zbog čega će naše dijete u tom trenutku biti veselije ili se mi roditelji bolje osjećati jer smo mu to pružili. Proizvođači, trgovci, marketeri, mediji… vrlo dobro to znaju i stvaraju čitav niz proizvoda, poticaja, trendova… kako bismo se i mi i djeca „bolje osjećali“. Slobodno možemo reći da često ne kupujemo stvari ili usluge – već osjećaj. Naravno da i sama kao žena, roditelj i kupac upadam u tu zamku. Štoviše, katkad namjerno i sa zadovoljstvom.
No, jesmo li zapravo svjesni koliko vlastitim primjerom utječemo na razmišljanje o kupovini i novcu kod naše djece?Read More
Sjedim danas sa svoja dva dečka u parkiću, u blizini svoje osnovne škole. Stariji se igra, mlađi spava. Ulazim s L u drvenu kućicu i slikam ga, jer, baš je štosna fotka. Pita me što piše na kućici, jer drvena kućica je sva pošarana. Krenem čitati i ne znam što reći. Vratilo me to u doba kada sam išla u osnovnu školu. Bilo je tu puno lijepih uspomena, ali bilo je i onih koje sam željela zaboraviti, a koja ostavljaju gorak okus u ustima.Read More
Ne samo da se metode odgoja razlikuju od obitelji do obitelji, one se razlikuju i od zemlje do zemlje. To ste na portalu već mogli i pročitati u kolumnama naše supermame Nade iz Amsterdama koja nam je u par navrata opisala na koji način nizozemci odgajaju svoju djecu. Kako najsretniji ljudi na svijetu odgajaju svoju djecu piše u knjizi Danski Odgoj Djece, knjiga koju i sama želim uskoro pročitati, čisto onako iz znatiželje ali i iz želje da pronađem neki korisni savjet. Nedavno sam naišla na zanimljivi članak o odgojnim metodama iz različitih dijelova svijeta pa sam ih odlučila podijeliti s vama. Osim što će vam biti zanimljive, možda će vas navesti da porazmislite i o svojim vlastitim odgojnim metodama te možda uvedete i neke izmjene.Read More
Tijekom dana, svakog dana, od kada sam postala mama još jednog divnog djeteta, razmišljam o svemu kroz što prolazimo, od sitnih i smiješnih situacija, do onih malo većih i ozbiljnijih. Toliko toga želim napisati, a ne nalazim prave riječi. Moj um je apsolutni kaos. I činjenica da ne znam odakle početi umirivati i stavljati stvari na svoje mjesto, dovodi me do potpunog ludila. Zašto? Zato jer sam tip koji funkcionira pod disciplinom i nekakvim redom. A toga svega nema. Nema niti u tragovima.Read More
Sjećam se, nije bilo tako davno, kada sam se za novogodišnju noć pripremala i smišljala outfite, onaj predobar, potpuno neopterećen osjećaj. Zapravo, to je bila noć u kojoj šljokica nije moglo biti previše. To mi je savršeno odgovaralo. Read More
Pronašla sam posao. I to ne bilo kakav! Ispalo je da sam jedan od onih sretnika koji su u stranoj zemlji uspjeli dobiti posao u struci, i to na materinjem jeziku. I prvi puta u životu neću biti skromna i ispravit ću se – nisam dobila posao u struci, posao u struci je pronašao mene. Prvi puta u životu dogodila mi se nevjerojatna stvar, sav trud koji sam uložila u sebe i svoj posao isplatio se. Netko je prepoznao to što radim, pratio me i ponudio mi priliku kakva se ne propušta. Mojoj sreći nema kraja i još uvijek dolazim na posao na oblačiću euforije, iako mi nije prvi dan.Read More
Danas je bio jedan od onih težih dana. Znate onih, kada nekako ništa ne ide kako treba. Iako je jutro počelo gotovo idealno, L se probudio samo dva puta (još uvijek nismo došli do faze da prespava noć u komadu, ili se to dogodilo 2 puta od kada se rodio), nije se probudio čim je sunce izašlo, doručkovali smo svih troje+1 zajedno, okitili bor (da, već smo okitili bor, jer kasnije više neću imati vremena, a i jedna sam od onih kojoj nikad nije dosta božićnih lampica, pjesmuljaka i onog dobrog blagdanskog osjećaja). Dakle, dan je započeo gotovo idealno. Read More
Pijem kavu s prijateljicom. Novopečenom mamom. Kako bi mirno popile kavu, imam strateški plan zabavljanja svog dvogodišnjaka, ne bi li u miru porazgovarale barem pola sata. Slikovnice, bojice, 3-4 autića i za krajnju nuždu Zločesti Ekran kako ga muž i ja zovemo – tablet. Pita mene moja prijateljica postaje li lakše. Što? Život kao mama? Biti mama jednom ljudskom biću? Na prvu, odgovorila sam – ne.Read More
Još uvijek se rado sjetim dana kada su se u vrtićku grupu mojeg starijeg sina upisali dječak i djevojčica drugačije boje kože. Nadala sam se da će me mali pitati sva moguća pitanja kroz koja bih ga imala priliku podučiti ljudskoj jednakosti neovisno o nacionalnoj pripadnosti, boji kože ili religijskom opredjeljenju međutim, iz cijele sam priče ja bila ta koja je izvukla puno kvalitetniju lekciju. Read More