SUZE I KAOS JEDNE SUPERMAME

Tijekom dana, svakog dana, od kada sam postala mama još jednog divnog djeteta, razmišljam o svemu kroz što prolazimo, od sitnih i smiješnih situacija, do onih malo većih i ozbiljnijih. Toliko toga želim napisati, a ne nalazim prave riječi. Moj um je apsolutni kaos. I činjenica da ne znam odakle početi umirivati i stavljati stvari na svoje mjesto, dovodi me do potpunog ludila. Zašto? Zato jer sam tip koji funkcionira pod disciplinom i nekakvim redom. A toga svega nema. Nema niti u tragovima.Read More

RADNI DNEVNIK JEDNE NEMAJKE

Pronašla sam posao. I to ne bilo kakav! Ispalo je da sam jedan od onih sretnika koji su u stranoj zemlji uspjeli dobiti posao u struci, i to na materinjem jeziku. I prvi puta u životu neću biti skromna i ispravit ću se – nisam dobila posao u struci, posao u struci je pronašao mene. Prvi puta u životu dogodila mi se nevjerojatna stvar, sav trud koji sam uložila u sebe i svoj posao isplatio se. Netko je prepoznao to što radim, pratio me i ponudio mi priliku kakva se ne propušta. Mojoj sreći nema kraja i još uvijek dolazim na posao na oblačiću euforije, iako mi nije prvi dan.Read More

KAKVO SAM JA BILA DIJETE?

Danas je bio jedan od onih težih dana. Znate onih, kada nekako ništa ne ide kako treba. Iako je jutro počelo gotovo idealno, L se probudio samo dva puta (još uvijek nismo došli do faze da prespava noć u komadu, ili se to dogodilo 2 puta od kada se rodio), nije se probudio čim je sunce izašlo, doručkovali smo svih troje+1 zajedno, okitili bor (da, već smo okitili bor, jer kasnije više neću imati vremena, a i jedna sam od onih kojoj nikad nije dosta božićnih lampica, pjesmuljaka i onog dobrog blagdanskog osjećaja). Dakle, dan je započeo gotovo idealno. Read More

POSTAJE LI LAKŠE?

Pijem kavu s prijateljicom. Novopečenom mamom. Kako bi mirno popile kavu, imam strateški plan zabavljanja svog dvogodišnjaka, ne bi li u miru porazgovarale barem pola sata. Slikovnice, bojice, 3-4 autića i za krajnju nuždu Zločesti Ekran kako ga muž i ja zovemo – tablet. Pita mene moja prijateljica postaje li lakše. Što? Život kao mama? Biti mama jednom ljudskom biću? Na prvu, odgovorila sam – ne.Read More

INSTAGRAM KRONIKE #2

Još uvijek se rado sjetim dana kada su se u vrtićku grupu mojeg starijeg sina upisali dječak i djevojčica drugačije boje kože. Nadala sam se da će me mali pitati sva moguća pitanja kroz koja bih ga imala priliku podučiti ljudskoj jednakosti neovisno o nacionalnoj pripadnosti, boji kože ili religijskom opredjeljenju međutim, iz cijele sam priče ja bila ta koja je izvukla puno kvalitetniju lekciju. Read More

ZAPOSTAVLJAM LI SVOJE DIJETE?

Standardni dan. Ujutro smo išli u vrtić, u tih pet sati ‘slobode’ sam otišla u gym, kuhala ručak, pospremala što mi je ostalo za pospremiti i nešto malo piskarala. I dok sam otišla po Moranu, sjetila sam se da mi je ostao još neki zadatak za riješiti prije predavanja, tako da sam se bavila time nakon što je ona došla kući. Jele smo zajedno, ali ostatak vremena zvonio mi je mob par puta, onda sam odgovarala na neke poruke, pa rješavala suđe od ručka, pa pripremala što mi treba za predavanje, pročitala članak, dva na netu… I znam da sam u jednom trenutku pomislila ‘dobro je da pada kiša jer danas nemam kad na igralište’. I nastavila sam dalje.Read More