JESAM LI SEBIČNA?

Bilo je to već u poodmaklom stadiju moje trudnoće. Uživala sam u posjeti obitelji u Hercegovini, najdražem konzervativnom mjestu na svijetu u koji često nisam sigurna pripadam li još uvijek po mnogim svojim stajalištima. Zapravo, nisam ni sigurna jesam li ikada u suštini i pripadala ičim osim srcem. Cijelim srcem ostavljenim dolje negdje ispod Grabovine.Read More

U POMOĆ, POČINJEM RADITI!

Kada osvijestim činjenicu da sam skoro 14 mjeseci bila u ulozi kućanice, prvo što mi dođe napraviti je potapšati se po ramenu, srčano stisnuti ruku, pogledati u ogledalo i reći: Stara, svaka ti čast! Održala si na životu dijete, sebe, muža, a prilikom toga nije pala nijedna kolateralna žrtva, nije zapaljen niti jedan stan, nije tvoj stres popila niti jedna blagajnica u lokalnom Konzumu ili teta na šalteru HZZO-a. Istinabog, zagorio je pokoji ručak, pukao je pokoji živac, bilo je ponekog ridanja što mojeg što djetetovog (ponekad i u duetu), ALI svi smo živi i zdravi i sve je dobro. Zapravo, jako dobro. Harmonija je zavladala našim obiteljskim gnijezdom. Mali korak za čovjeka, veliki za našu novonastalu zajednicu. I sad dolazi on. Taj datum koji sam ponekad tako priželjkivala, a sada me hvata panika. Dan kada se treba vratiti na posao.

Read More

PROBLEM KOJI NEMA IME

Otkad sam se oporavila od prvog šoka nakon poroda stalno mi se čini da negdje kasnim. Prati me taj neki osjećaj da moram požuriti, da neću stići, da će mi nešto negdje promaknuti.

Taj osjećaj prisutan je već par mjeseci, ali mu do nedavno nisam pridavala previše pažnje. S vremenom mi je ipak postalo neobično da se tako osjećam, obzirom da ne moram nigdje ići i da nisam dužna ništa drugo raditi osim biti doma i brinuti se o bebi.Read More

NEKA NAS PROSINAC PROSVIJETLI

Prosinac. Kraj godine. Zadnji i najblještaviji mjesec u godini. Kao da se godina želi pozdraviti s nama u najljepšem mogućem tonu, poručujući nam: Zaboravite sve što nije bilo dobro, proslavite ono što imate! Prilika za ‘skrolanje’ po svemu što jesmo ispunili u proteklim mjesecima, što nismo, a mogli smo, silno smo željeli, a nismo se usudili, nadali se da će ispasti baš onako kako smo zamislili, i ispalo je ili nas nije pomazilo, ali hoće. Prilika za promišljanje što smo sve mogli bolje, a nismo, ali hoćemo. Jer za analitičara poput mene, prosinac je upravo to. Sagledavanje proteklih 12 mjeseci, zatvaranje jedne knjige i početak nove. Novih želja, nadanja, vjerovanja, snova. I to je prekrasno. Jer što god da nam je stara godina donijela, sve je bilo sa svrhom.Read More

SUPERMAME KOJE ČINE PROMJENE: Tanja Uglešić

Znate onaj osjećaj kad vam oči zasuze od ljepote koju promatrate? Događa mi se to gotovo svaki put kad na misi gledam jednu obitelj kako ide na pričest. Pritom ne mislim samo na vanjsku ljepotu, koja zaista krasi sve njene članove, već na zajedništvo, toplinu i emociju koja zrači iz njih. Primijetila sam da nisam jedina kojoj „ispadnu oči“ kad ih ugleda: teško se ne okrenuti za prekrasnom osmeročlanom obitelji! Da, da, roditelji i čak šestero djece! Iako se samo najstarija curica pričešćuje, ostala dječica idu u koloni za pričest ruku pod ruku ili u naručju roditelja. Kažem vam, prizor „stani pa gledaj“!Read More

MAMA, DOBRA SI

Obožavam pisati i obožavam čitati tuđa razmišljanja. Isto tako, obožavam i kvalitetne konstruktivne rasprave i ljude koji vole upozoravati na neke nepravilnosti u društvu i koji vole ukazivati na drugačija rješenja. I to nastojim činiti  i sama na svoj način. No, ono što me u tome svemu počelo izuzetno smetati jesu konstantne kritike na račun današnjeg roditeljstva jer mislim da u tome više jednostavno nema mjere.Read More

SUPERMAMA JASMINA : S tri godine moj me je sin prestao zvati “mama”

Postoje supermame i postoje supermame s velikim S. Jedna od njih je i Jasmina Kundić, majka autističnog dječaka. Njezinu priču otkrili smo zahvaljujući njezinoj kolumni “Autizam i mi” na portalu Logoped.hr gdje na iskren način piše o svojim iskustvima, svakodnevici i životu sa autizmom. Odmah smo znale da njezinu priču želimo i moramo podijeliti i s vama. Read More

MAJČINSKA KRIVNJA I ZAŠTO JE DOBRA?

Ilustracija Maja Tomljanović

Vjerujem da sve mame znaju taj osjećaj krivnje koji osjećamo gotovo svakodnevno dok nismo sa svojom djecom. Odlazeći na posao već osjećate tu nelagodu koja će s vremenom nestati, ali tu je baš svaki dan dok ostavljate dijete u vrtiću. Nije lako ni mamama koje rade od doma dok im djecu čuva dadilja jer se često na njih gleda kao da zapravo ne rade i trebale bi stići obaviti sve svakodnevne obaveze vezane za dijete, kuću, odnose, a i posao koji pridonosi jednako kao i posao supružnika koji radi u uredu.Read More

SINDROM SREDNJEG DJETETA

Opet ono moje plačem! Plačem jer ne razumijem! Plačem jer već po tisućiti put se moja Tena i ja borimo jedna s drugom. Nisam dovoljno pametna, nisam psiholog, nisam više ni razuman čovjek jer za boga miloga, gdje je tome kraj? Zar to stvarno postoji? Zar taj sindrom srednjeg djeteta oblikuje moje dijete kao neko nervozno i nezadovoljno biće? Ili nešto nije u redu sa mnom?Read More

JA IMAM NAS

Kad smo tek započinjali svoju vezu on je živio u Londonu, a ja sam radila u Zagrebu sa stalnim odlascima u Mostar u kojem sam paralelno završavala svoj master studij. Bilo je gusto i tijesno u jedan mali i nemilosrdni kalendarčić koji ti škrto odredi koliko mjesec ima dana, ugurati i one u kojima se trebamo vidjeti, ali usavršili smo organizacijske sposobnosti do te mjere da nikad nisu prošla dva tjedna da se ne vidimo. Postali smo stručnjaci u varanju vremena tehnikom koju smo vježbom doveli do savršenstva. Kako, danas ne znam ni sama. Vjerojatno zato znaju brojne milje skupljene u aviokompanijama, poneko trčanje na boarding i skupina parfema s najraznovrsnijih djutića svijeta.Read More