PRIČA O PROMJENI

Ovo je priča o promjeni, pozitivnoj promjeni koja se tek treba dogoditi. Jer kao u svakoj priči tek kad priča završi postane jasno zašto su svi likovi i događaji koji su prethodili kraju bitni za priču. Vjerujem da je i sa ovom pričom tako. Priča počinje kao triler, napeto, redovitim otkazom od strane radnika, zapletom ili raspletom, u svakom slučaju oslobađajućim korakom bez društveno prihvatljivog plana u kojem smjeru dalje. Glavni lik je 35+ godišnjakinja, majka dvogodišnje djevojčice koja je dala otkaz bez dogovorenog novog posla, jer je u tom trenutku odlučila da želi živjeti drugačije, ali još nije sigurna na koji način to ostvariti. Možemo ju zvati L ili ću početi pisati u prvom licu pa da sve postane realnije.Read More

AUSTRALKA PAULA SVOJIM ILUSTRACIJAMA ISKRENO PRIKAZUJE MAJČINSTVO

Sigurno ste već negdje vidjeli jednu od urnebesnih ilustracija o majčinstvu iskrene i domišljate australske mame Paule Kuke @common_wild. Kako je započela sa ilustracijama, čime se inače bavi i kakvo je njezino iskustvo poroda i dojenja u Australiji saznajte u našem razgovoru!Read More

MAMA STUDENTICA

Davne 2003. godine, nakon završetke srednje Upravne i birotehničke škole, tamo odmah iza ugla u Gundulićevoj, započela sam sa studiranjem javne uprave…logični nastavak, nastavak koji je meni bio interesantan. Nije bilo lako jer sam i studirala i radila i zabavljala se i našla dečka (sadašnjeg muža). Polagala sam ispite, padala, živcirala se, odugovlačila…godine prolazile, udala se, rodila dijete, odselila iz Hrvatske…8 ispita do kraja.Read More

SVE ĆE BITI DOBRO

Ja ću se zauvijek sjećati nekih sitnih detalja vezanih uz događaje koji su obilježili vrijeme u kojem živimo. Znam da sam sjedila za kuhinjskim stolom i završavala veliki projekt i da je bila vruća ljetna noć kad je preminuo Michael Jackson. Sjećam se tri para širom otvorenih očiju koja na televizoru gledaju kako njujorške Blizance sravnjuju sa zemljom, u nevjerici otvorena usta i mamine riječi “počeo je rat”. Pamtim i hotelski lobi i svoju haljinu na crveno-bijele kvadratiće i kako je mirisalo ono ljetno nedjeljno popodne kad je Hrvatska osvojila srebrnu medalju u Rusiji. A pamtit ću i s kakvim sam se olakšanjem bacila na kauč i otpila gutljaj hladne kave kad je toga dana beba konačno zaspala nakon više od sata prebacivanja iz krevetića na bračni krevet, s jedne na drugu ruku, pjevušenja i mrmljanja. Duboko uzdahnuvši uzela sam telefon sa stola iznad kojeg se nadvila jedna tužna glava tulipana. Kako, pobogu, ti tulipani samo meni uvenu nakon tri dana?Read More

PRVO ODVAJANJE I GRIŽNJA SAVJESTI

Prije tjedan dana sjedila sam 1080 kilometara udaljena od svog djeteta, prvi put sam ga ostavila na duže od par sati ili barem jedne noći. U petak sam ga spakiranog kao da se seli zauvijek ostavila u Čepinu na čuvanju i s mužem otputovala u Stuttgart. Nismo se išli provoditi niti na godišnji, išli smo po auto i boravili smo kod muževe sestre. Koliko god sam mislila kako će mi odvajanje biti skroz opušteno, OK volim misliti kako sam kul i mogu ja to, u glavi mi je bilo tisuću jedno pitanje i milijun misli o tome kako sam loša majka. Imala sam ogromnu grižnju savjesti jer ga ostavljam na nekoliko dana kod baka i djedova iako znam da mu neće apsolutno ništa nedostajati. Stalno sam razmišljala o tome kako nisam napravila dobru stvar. S druge strane sam se osjećala super odmorno, puna energije, prvi put da sam „pustila“ mozak na pašu. Iako sam cijelo vrijeme razmišljala o njemu, nisam bila premorena i iscrpljena.Read More

PAKET MOKRIH MARAMICA I SUZE JEDNE JEDANAESTOGODIŠNJAKINJE

Sjećam se tog dana, odnosno noći. Budim se i sve mi je mutno, vidim samo muljave obrise oko sebe, čujem glasove, pištanje nekih strojeva oko mene. Osjećam skoro pa nezamjetnu bol infuzije u svojoj ruci i tupu bol u trbuhu koja kao da mi šapuće i upozorava “bit će puno gore, pripremi se”. Zatvaram i otvaram oči sto puta, stišćem ih onako čvrsto u nadi da će mi se vid izoštriti…kraj sebe primjećujem djevojku u bolničkom krevetu s nekakvim aparatom na prsima i cjevčicom u nosu…jako teško diše. Neki stroj pišti stalno, nesnosno, meni su usta suha i jako sam žedna. Sjećam se da sam na trenutak pomislila da sam umrla i da sam završila u paklu.Read More

JOŠ JEDNA PRIČA O PENJANJU, ŠETANJU, ĆEVAPIMA I POROĐAJU

Ponedjeljak. Pola pet ujutro, budi me bol u leđima. Znala sam to je to. Početak trudova, barem po pričama. Krenuli su i lagani trudovi. Pokrenula sam se i ja, onako nonšalantno iz kreveta, ali misleći kako možda i nije ništa. Muža sam to jutro otpratila na posao, a ja sam ipak išla provjeriti imam li sve spremno, provjeriti još jednom popis za bolnicu, za mamu i za bebu. Onda sam išla u kupaonicu, istuširati se i oprati kosu, urediti se ako ipak nešto krene. Trudovi sve jače stišću i dolaze. U 13 sati imala sam naručeno kod ginekologa, ali tek je bilo 9 ujutro, a meni trudovi sve jači.Read More

MAMA JE MAMI…PODRŠKA

Natjecanje među mamama, te međusobno osuđivanje, danas je nažalost sve više prisutno, osobito na društvenim mrežama. Ostaviti negativan komentar i osuditi drugog zbog nekih postupaka ili odgoja djeteta puno je lakše kad se kriješ iza nadimka. No postoje i one mame koje se međusobno podržavaju, žene koje su jedna drugoj inspiracija i motivacija. Naše supermame otkrile su nam što misle o online zajednicama te jesu li u njima pronašle podršku ili nerazumijevanje.Read More