VRIJEME ZA MENE

Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.Read More

KAKO JE BITI MAMA DJEČAKA? PUTA DVA.

Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa.  Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač patije i jednom kad odraste.Read More

KAKO BITI SAVRŠENA MAMA

Odgovor ću dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bih to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu.

Razmišljala sam zapravo o čemu da pišem danas cijeli dan, i kako to uvijek biva, odgovor dođe sam od sebe. U zadnje vrijeme često čitam kolumne i blogove u kojima se mame proziva za ovo ili ono. Za tablete koje daju svojoj djeci ili za to što udovoljavaju nekoj njihovoj želji ili pak, druge strane, što ih puste da plaču u javnosti iako su preglasni. Prigovara im se što im ne daju čokoladu ili što im daju čokoladu. Što su preblage ili prestroge. Zapravo, u zadnje vrijeme često čitam blogove o majčinstvu od žena koje – nisu mame.Read More

ROĐENDANI I BOLJI DANI

Bliži se drugi rođendan mog sina. Prilika je to da rezimiram razdoblje od njegova rođenja do danas. Gdje i koliko sam griješila? U kojim situacijama sam se štedjela? Jesam li mogla više i bolje? Je li moje dijete zaslužilo više i bolje?…….I onda svjesno prekinem taj suludi niz. Bilo je baš kako je trebalo biti. Nisam mogla bolje, nisam znala bolje. Bila sam umorna, iscrpljena, neispavana, bolesna, uplašena… Ali sam istovremeno bila ispunjena, kompletna, ostvarena, zaljubljena, život je imao svrhu i uvijek bi se na kraju tunela umora i nemoći, našlo svjetlo. (“Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami…”) To zna svaka mama. Kad misliš da više ne možeš, nešto se lijepo dogodi; baš taj dan beba spava duže, ili razgovaraš s dragim ljudima, dobiješ potrebnu podršku u pravo vrijeme, okupa te sunce, umiri te more, zapjevaju ti ptice, razveseli te šarenilo ulice, u miru popiješ kavu, vidiš da postoji vanjski svijet koji te čeka, mrvicu si manje umorna i vjeruješ da ćeš izdržati i sutra. To su uvijek sitnice, sitnice su divovi koji nas guraju, u svakom poslu. Pa tako i ovom, neopisivo teškom i lijepom.Read More

ANA TEVŠIĆ NAUKOVIĆ – O MAJČINSTVU I DIZAJNU

Moramo priznati da smo se već neko vrijeme poskrivećki divile jednom od najljepših zagrebačkih izloga i imale želju saznati tko se iza njega krije. Talentirana i kreativna supermama i dizajnerica Ana Tevšić Nauković dočekala nas je sa svojim predivnim osmijehom, a zahvaljujući majčinstvu odmah smo pronašle zajednički jezik. Iz studia smo se preselile u obližnji kafić i uz gin tonic sa Anom popričale o djeci, poslu i ostalim ženskim temama.Read More

POSLOVNI PUT/ODMOR

Sestra mi je ispričala super anegdotu s kojom sam se nedavno povezala. Bila je pet dana na farmaceutskom skupu na Lošinju. Dijelila je sobu s djevojkom koju je tada prvi put upoznala. Prvo jutro, sestrin alarm zvoni u 8 ujutro kako bi stigla na doručak i predavanje u 9. Sestra se ustaje 15 minuta poslije, sprema se, a njena cimerica ne trza. Ne pojavljuje se na doručku, a bome ni na predavanju. Idući dan, opet isti scenarij. Treći dan, alarm ponovno zvoni u isto vrijeme, moja sestra odmah iskače iz kreveta (jer ne želi ostati bez prefinih palačinki kao dan prije) ali sada ju već brine ponašanje njene cimerice. Read More

MORAMO LI IMATI SVE?

Prije nekoliko dana došla sam na seminar Buđenje Boginja koje su vodile dvije predivne žene iz Novog Sada – Svetlana i Goga, a organizirala Anamarija, vlasnica centra Laurus Slow Spa. Iako već mjesecima pokušavam odlučiti idem li ili ne presretna sam što se to dogodilo baš sada, jer sada je bio najbolji trenutak da čujem ono što sam čula.

Cijeli sam se seminar doslovno ježila, ne samo po tijelu, nego mi se doslovno kosa dizala na glavi od toga koliko rezoniram sa svim rečenim i ispričanim. Što me dovelo do toga da se zapitam – iako često nešto radim za sebe, kad sam si dozvolila uzeti cijeli dan, ispunjen nečim što ispunjava mene i kad mi je zadnji put stalo sve u glavi? Ne sjećam se.Read More

ŽIVOT SA TROGODIŠNJAKOM

Napokon je ona “terrible two” faza iza nas, iako i trogodišnjaci imaju svoje mušice, vjerujte mi sve je ipak puno lakše. Ne mogu reći da su tantrumi prošlost, ali zaista vrlo su se prorijedili i imaju kratak rok trajanja. Više nemam strah čekati u redu na blagajni iako se redovito raspravljamo zašto ne može dobiti kinder jaje ili smarties-e. Postala sam ekspert u preusmjeravanju dječje pažnje na nešto drugo, iako mu ponekad popustim, osobito ako mi je neki loš dan i već vidim da ću izgubiti bitku u startu. Nitko nije tako dobar u pregovorima kao jedan trogodišnjak koji želi kinder jaje istog trena, sad, sad, sad.Read More