VRIJEME ZA MENE

Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.Read More

KAKO JE BITI MAMA DJEČAKA? PUTA DVA.

Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa.  Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač patije i jednom kad odraste.Read More

KAKO BITI SAVRŠENA MAMA

Odgovor ću dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bih to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu.

Razmišljala sam zapravo o čemu da pišem danas cijeli dan, i kako to uvijek biva, odgovor dođe sam od sebe. U zadnje vrijeme često čitam kolumne i blogove u kojima se mame proziva za ovo ili ono. Za tablete koje daju svojoj djeci ili za to što udovoljavaju nekoj njihovoj želji ili pak, druge strane, što ih puste da plaču u javnosti iako su preglasni. Prigovara im se što im ne daju čokoladu ili što im daju čokoladu. Što su preblage ili prestroge. Zapravo, u zadnje vrijeme često čitam blogove o majčinstvu od žena koje – nisu mame.Read More

ROĐENDANI I BOLJI DANI

Bliži se drugi rođendan mog sina. Prilika je to da rezimiram razdoblje od njegova rođenja do danas. Gdje i koliko sam griješila? U kojim situacijama sam se štedjela? Jesam li mogla više i bolje? Je li moje dijete zaslužilo više i bolje?…….I onda svjesno prekinem taj suludi niz. Bilo je baš kako je trebalo biti. Nisam mogla bolje, nisam znala bolje. Bila sam umorna, iscrpljena, neispavana, bolesna, uplašena… Ali sam istovremeno bila ispunjena, kompletna, ostvarena, zaljubljena, život je imao svrhu i uvijek bi se na kraju tunela umora i nemoći, našlo svjetlo. (“Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami…”) To zna svaka mama. Kad misliš da više ne možeš, nešto se lijepo dogodi; baš taj dan beba spava duže, ili razgovaraš s dragim ljudima, dobiješ potrebnu podršku u pravo vrijeme, okupa te sunce, umiri te more, zapjevaju ti ptice, razveseli te šarenilo ulice, u miru popiješ kavu, vidiš da postoji vanjski svijet koji te čeka, mrvicu si manje umorna i vjeruješ da ćeš izdržati i sutra. To su uvijek sitnice, sitnice su divovi koji nas guraju, u svakom poslu. Pa tako i ovom, neopisivo teškom i lijepom.Read More

POSLOVNI PUT/ODMOR

Sestra mi je ispričala super anegdotu s kojom sam se nedavno povezala. Bila je pet dana na farmaceutskom skupu na Lošinju. Dijelila je sobu s djevojkom koju je tada prvi put upoznala. Prvo jutro, sestrin alarm zvoni u 8 ujutro kako bi stigla na doručak i predavanje u 9. Sestra se ustaje 15 minuta poslije, sprema se, a njena cimerica ne trza. Ne pojavljuje se na doručku, a bome ni na predavanju. Idući dan, opet isti scenarij. Treći dan, alarm ponovno zvoni u isto vrijeme, moja sestra odmah iskače iz kreveta (jer ne želi ostati bez prefinih palačinki kao dan prije) ali sada ju već brine ponašanje njene cimerice. Read More

ŽIVOT SA TROGODIŠNJAKOM

Napokon je ona “terrible two” faza iza nas, iako i trogodišnjaci imaju svoje mušice, vjerujte mi sve je ipak puno lakše. Ne mogu reći da su tantrumi prošlost, ali zaista vrlo su se prorijedili i imaju kratak rok trajanja. Više nemam strah čekati u redu na blagajni iako se redovito raspravljamo zašto ne može dobiti kinder jaje ili smarties-e. Postala sam ekspert u preusmjeravanju dječje pažnje na nešto drugo, iako mu ponekad popustim, osobito ako mi je neki loš dan i već vidim da ću izgubiti bitku u startu. Nitko nije tako dobar u pregovorima kao jedan trogodišnjak koji želi kinder jaje istog trena, sad, sad, sad.Read More

CIJENA PRIJATELJSTVA

Pročitala sam puno mudrih izreka o prijateljima i prijateljstvu, ali istaknula bih izreku Elberta Hubbarda koji kaže: “Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.” Ima li u tome istine? Znaju li uistinu prijatelji sve o nama, dopuštamo li da nas vide u svim situacijama i stanjima? Nisam sigurna u to, znam samo da imati približno takve prijatelje je danas rijetkost.Read More

SVIJETLA STRANA MAJČINSTVA

Upravo sam završila s čitanjem bloga MISUSOVO o tamnoj strani majčinstva, kimajući glavom toliko da sam imala osjećaj da će mi ista otpasti s ramena. I onda sam otišla na fejs, gdje je jedna žena napisala kako toliko čita o tamnim stranama majčinstva da se pita hoće li ikada poželjeti imati djecu. Nije osuđivala niti ništa slično, već samo dala svoj osvrt na ono što čita u svojim internet krugovima.

Što me navelo da razmislim. Kakvu ja sliku majčinstva dajem svojim prijateljicama bez djece? I hoće li one imati zbog toga veći strah od majčinstva ili samo realnija očekivanja? Sjećam se da sam jednom svojoj prijateljici Maji rekla: ajme moram prestat pričat o svemu tome jer ti nikad nećeš htjeti djecu. Razvit ćeš paranoju. To mi je tada bilo strašno smiješno, ali danas sam se na ovaj komentar na facebooku baš zamislila.Read More

ZABORAVLJANJE

Često čujem onu staru : Da ti nije glava pričvršćena za ramena, i nju bi zaboravila. To je vjerojatno istina.

Zaboravljanje je počelo u trudnoći. Ali tada je bilo simpatično. Trudna plavuša nazove prijateljicu da joj kaže nešto važno, ali čim se poziv uspostavi, ona zaboravi što je htjela reći. Ili – trudna plavuša je opet zaboravila gdje je stavila ključ pa par minuta prevrće sve sastojke svoje torbice (a taj dan je uzela malu torbicu!) dok njen muž stoji pored nje s pet vrećica iz trgovine, ili trudna plavuša sjedne u restoran s prijateljima i naruči Margharitu, a kad pizza stigne ona se skoro rasplače jer je zapravo htjela 4 vrste sira, a zaboravila je da nije to naručila.Read More