OPUŠTAJUĆI VIKEND ZA TRUDNICE I MAME

Reciklirano imanje u Vukomeriću 1. i 2. lipnja postat će oaza gdje se trudnice i mame mogu družiti, naučiti nešto novo i najviše od svega – opustiti se u šumskom okruženju.

Mama nurture – njegujući vikend za trudnice i mame je događanje osmišljeno kao dva cjelodnevna druženja, a za trudnice i mame predviđene su edukativne radionice, opuštajuće i zabavne aktivnosti poput joge i oslikavanja trbuha.Read More

AUSTRALKA PAULA SVOJIM ILUSTRACIJAMA ISKRENO PRIKAZUJE MAJČINSTVO

Sigurno ste već negdje vidjeli jednu od urnebesnih ilustracija o majčinstvu iskrene i domišljate australske mame Paule Kuke @common_wild. Kako je započela sa ilustracijama, čime se inače bavi i kakvo je njezino iskustvo poroda i dojenja u Australiji saznajte u našem razgovoru!Read More

SVE ĆE BITI DOBRO

Ja ću se zauvijek sjećati nekih sitnih detalja vezanih uz događaje koji su obilježili vrijeme u kojem živimo. Znam da sam sjedila za kuhinjskim stolom i završavala veliki projekt i da je bila vruća ljetna noć kad je preminuo Michael Jackson. Sjećam se tri para širom otvorenih očiju koja na televizoru gledaju kako njujorške Blizance sravnjuju sa zemljom, u nevjerici otvorena usta i mamine riječi “počeo je rat”. Pamtim i hotelski lobi i svoju haljinu na crveno-bijele kvadratiće i kako je mirisalo ono ljetno nedjeljno popodne kad je Hrvatska osvojila srebrnu medalju u Rusiji. A pamtit ću i s kakvim sam se olakšanjem bacila na kauč i otpila gutljaj hladne kave kad je toga dana beba konačno zaspala nakon više od sata prebacivanja iz krevetića na bračni krevet, s jedne na drugu ruku, pjevušenja i mrmljanja. Duboko uzdahnuvši uzela sam telefon sa stola iznad kojeg se nadvila jedna tužna glava tulipana. Kako, pobogu, ti tulipani samo meni uvenu nakon tri dana?Read More

PRVO ODVAJANJE I GRIŽNJA SAVJESTI

Prije tjedan dana sjedila sam 1080 kilometara udaljena od svog djeteta, prvi put sam ga ostavila na duže od par sati ili barem jedne noći. U petak sam ga spakiranog kao da se seli zauvijek ostavila u Čepinu na čuvanju i s mužem otputovala u Stuttgart. Nismo se išli provoditi niti na godišnji, išli smo po auto i boravili smo kod muževe sestre. Koliko god sam mislila kako će mi odvajanje biti skroz opušteno, OK volim misliti kako sam kul i mogu ja to, u glavi mi je bilo tisuću jedno pitanje i milijun misli o tome kako sam loša majka. Imala sam ogromnu grižnju savjesti jer ga ostavljam na nekoliko dana kod baka i djedova iako znam da mu neće apsolutno ništa nedostajati. Stalno sam razmišljala o tome kako nisam napravila dobru stvar. S druge strane sam se osjećala super odmorno, puna energije, prvi put da sam „pustila“ mozak na pašu. Iako sam cijelo vrijeme razmišljala o njemu, nisam bila premorena i iscrpljena.Read More

MAMA JE MAMI…PODRŠKA

Natjecanje među mamama, te međusobno osuđivanje, danas je nažalost sve više prisutno, osobito na društvenim mrežama. Ostaviti negativan komentar i osuditi drugog zbog nekih postupaka ili odgoja djeteta puno je lakše kad se kriješ iza nadimka. No postoje i one mame koje se međusobno podržavaju, žene koje su jedna drugoj inspiracija i motivacija. Naše supermame otkrile su nam što misle o online zajednicama te jesu li u njima pronašle podršku ili nerazumijevanje.Read More

BALANS, BALANSIRANJE, TANJURI, BEBE I GOSPOĐICA KRIVNJA

Ponekad si stvarno želim dati medalju jer uspijevam brinuti o sebi, o braku, o svom malom Zmaju i hendlati posao, a uz to još i imati kakav takav društveni život. Ponekad. Ali ne danas. Danas nije taj dan.

Prošli sam vikend bila na poslovnom putu. To zvuči onako ozbiljno, ali nije. Radila sam i uživala sam. Ali sad plaćam. Naime tako kad me nema za vikend nastojim Zmaja bar jedan dan ostaviti doma u tjednu da se malo družimo. E a onda kad to učinim, zapravo izgubim jedan „poslovni“ dan i tako sam cijelo vrijeme kao u nekom nesrazmjeru između onog što bih željela stići i onoga što zapravo stižem. Kao da se utrkujem s nekim tko je realno puno puno brži od mene, lovim trenutke za sve što čini moj život. Do onog trenutka kad shvatim da ne moguRead More

KAD STARCI PROLUPAJU

Kad smo bili klinci, imali smo sasvim drugačiju predodžbu o tome tko je star. Oni od 40 su bili stari. Ozbiljni, odgovorni, pametni. Sa posloženim životima i jasnim prioritetima. Ili smo možda to samo mi mali i zbunjeni tako vidjeli.  Sada da me netko pita, stari su oni od 70. Ovima od 70 su to valjda oni od 90. Hoće to tako u životu, percepcije se iz promijenjenih okolnosti sasvim preslože. Tako i sa onim dijelom o ozbiljnim, odgovornim ljudima i posloženim životima. Možda bi izvana to netko i rekao. Imamo poslove, imamo stanove/kuće, imamo aute i klince. Imamo ljetovanja i zimovanja, obiteljske vikende i stabilna primanja. No unutra? Unutra je kaos.Read More

TKO SE ŽELI VRATITI NA POSAO JOŠ!?

Koliko samo puta sam tijekom svog porodiljnog dopusta govorila kako jedva čekam vratiti se na posao. Žudila sam za jutarnjim spremanjem uz kavu čiju šalicu redovito ostavim u kupaonici, riskirajući ranojutarnje svađe s mužem koji dobije napadaj bjesnoće kad ugleda taj sveti napitak „tamo gdje mu nije mjesto.„  Odlazak na posao bio je popraćen odličnom glazbom u autu koja bi se jedva čula od mog pokušaja pjevanja najglasnijim tonovima toliko da bi se stakla pomicala od straha i želje za bijegom od mog solističkog nastupa svako jutro. U uredu je bio jedan od razloga zbog čega se želim vratiti: ONE. Moja skupina kolegica koje su odavno prestale biti samo to. Prijateljice koje su u tom istom uredu dijelile najintimnije stvari, smijale se i plakale. Svađale se (Bok Gudinjo, volim te) i mirile se svaki dan ispočetka. Bodrile na vjenčanjima i kršenjima. Ne onako kako ideš kolegi reda radi. Nego kako ideš prijatelju, da budeš s njim u najbitnijim trenucima. O Bože, kako mi samo fale! I nakon toga, dolazak u kaos. Svakodnevno natjecanje s vremenom, mnoštvo kreative koja kruži mojim žilama poput droge. Droge koja me ispunjavala svakog dana. Željela sam se odjenuti. Svu silu one odjeće koja me vjerno čekala u garderobi, cipele s potpeticama s kojima sam na dnevnoj bazi prekinula ljubavnu vezu onda kad sam ju započela s tenisicama za šetnju. Jesam to ja upravo rekla tenisicama?! JA?Read More

BESPOMOĆNOST – DRUGO LICE DEPRESIJE

Volim jako naslov ovog portala – SUPERMAME. To zvuči baš osnažujuće, veselo, motivirajuće. Pogotovo jer se na ovom portalu mogu pronaći priče svih vrsta supermama, priče o mnogim pozitivnim, ali i tamnim stranama majčinstva. Otkako je mama blogerica, mislim da se žene više usude progovoriti o onome što ih muči, uz pomoć drugih internet majki pronalaze moguća rješenja za svoje probleme, inspiriraju se drugima, uče kako biti bolja, kako biti zadovoljnija, te naravno kako biti što bolja majka svom djetetu.

No sve se mame, a pogotovo one koje pokušavaju biti supermame i sve stizati i sve moći, ponekad umore. Umore se od života, od djece, od jurnjave između posla i vrtića, umore se od beskonačnih pokušaja da njihovo dijete počne jesti kašice kao i druga djeca ili da prestane tući drugu djecu u vrtiću, pa da teta konačno prestane opominjati i vaše malo zlato, ali i vas.Read More