ŽIVOT PRIJE DJECE ILI PARTY-MAMA

Krenula sam izlaziti u srednjoj školi. Bila sam gimnazijalka s odličnom, zaštitnički nastrojenom, pretežno muškom ekipom i moja mama im je vjerovala. Vjerovala je i meni pa sam tako mogla izlaziti redovno – ne predugo, ali redovno. Granica se pomicala nekim prirodnim tokom i nikad se nisam mogla žaliti da mi netko nešto brani, da mi se ograničava sloboda ili što već. Ali ja sam svoje izlaske temeljito odradila. Mislim da kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje ne mogu nabrojati sveukupno pet vikenda da nisam bila vani. I petak i subotu. Odradila sam parkiće i u snijegu do koljena i na plus trideset u ponoć. Najsmješnije, iz ove perspektive, je činjenica da nisam probala alkohol do osamnaeste. Ali sam se družila.

NAJBOGATIJA OSOBA NA SVIJETU

Znaš, rano jutros sam, negdje između zadnjih gutljaja prve jutarnje kave i odgovaranja na mailove, u čemu me prekinuo zvuk malih stopala po parketu i raščupana glavica koja se pojavila na vratima dnevnog boravka, shvatila nešto jako važno. Svakog jutra ondje zastane i protrlja oči prije negoli mi se zaleti u zagrljaj. Podignem je u krilo, ljubim to malo toplo lice i mirišem kosu, udišem nježan miris dječjih snova. I jutros sam, negdje između dva duboka udaha u onom najmekšem i najmirisnijem predjelu iza ušiju,  shvatila nešto jako važno.

PREDRASUDE I STEREOTIPI

Za početak, bitno je reći da sam ja optimist. Vjerujem da sami kreiramo svoj život i svoju okolinu. Na neke stvari možemo utjecati, na neke ne. Ne možemo utjecati na mjesto rođenja, na primjer. Ponekad mislim kako bi baš bilo super da sam rođena u SAD-u, ili na nekom egzotičnom otoku. Toliko stvari bi mi bilo jednostavnije, dostupnije… Ali džabe mi sanjarenje, kad sam rođena u Lijepoj Našoj. Ali ok, tu sam gdje jesam, i zadovoljna sam. Većinom.

MAME HELIKOPTERICE I ZAŠTO IH “NE LAJKAM”

Nisam hejterica, kunem se. Ali svaki put kad vidim mamu helikoptericu, okrenem malo očima i pomislim ‘joj daj pusti to dijete da pokuša samo i pomakni se malo’. Mame helikopterice su onako, u narodu prozvano, one mame koje stalno lete oko svoje djece i paze na svaki njihov korak, nadgledajući ga i pazeći da si nešto ne napravi. I dok je strah za vlastito dijete razumljiv sam po sebi, svaka majka zna taj osjećaj, pitam se kako se zapravo osjećaju ta djeca i poimaju li ona zapravo da nisu samostalna? Možda se mogu popesti na treću stepenicu, ali dok znaju da su majčine ruke iza njih, jesu li zbilja to uspjeli skroz sami?

VRAĆANJE NA TVORNIČKE POSTAVKE

I evo ga opet. Došli smo s dugačkog godišnjeg. Tri tjedna smo imali turneju po rodnoj grudi, obišli sedam gradova, pet država, dvjesto rođaka i popili nebrojeno mnogo kava. Bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je okrepljujuće i na kraju je taman bilo – dosta. Naravno, najviše je profitirala Morana, najdruštvenije dijete u povijesti čovječanstva. Nekog bi umorila komunikacija s minimalno deset novih ljudi dnevno, ali ne i moje dijete. Ona je cvala sa svakim šaltanjem od bake do bake, od sladoleda do kave, od centra do parka i, natrag, od bake do bake. Ja sam se, s druge strane, osjećala kao na kolodvoru. Ali ona je bila sretna i ja sam bila sretna.

MAJČINSTVO I MENTALNO ZDRAVLJE

U jedno prohladno jesensko predvečerje, dvije djevojčice obraza i ručica rumenih od zime i išibanih hladnim vjetrom došle su s tatom kući sa sata plesa. Bacile su se u zagrljaj mami koja na kauču, mirujući, u velikom trbuhu čuva malenog čovjeka u nastajanju. Grčevito grleći mamu, jedna od djevojčica progovorila je: „Mama, znaš li onu našu prijateljicu s plesa? Rekla nam je da je njena mama postala anđeo, da živi na nebu, da je više nikada neće vidjeti i da joj jako nedostaje.“

HRVATSKA SUPERMAMA U NORVEŠKOJ: TRUDNOĆA

Bila sam u posjetu obitelji u Hrvatskoj kad sam saznala da sam trudna. Iako sam očekivala tu vijest, ništa me nije moglo pripremiti najveće iznenađenje života kad su se nakon samo nekoliko sekundi pojavile te dvije vodoravne plave crtice . Taj prvotni koktel emocija, vjerujem, poznat je svakoj mami. Kad su se prvi dojmovi malo slegli, dogovorila sam i prvi posjet ginekologu. On mi je samo potvrdio ono što su čak dva testa za trudnoću pokazala ranije taj tjedan – nije bilo sumnje, za devet mjeseci postat ću mama! Sreći nije bilo kraja!

ŠTO JE TO MOTHER’S LOAD I ČETIRI NAČINA KAKO SE USPJEŠNO NOSITI S TIM

Bila jednom jedna mama (malene dječice) koja se probudila naspavana, dok su njezina djeca još spavala, popila je kavu u miru i onda bezbrižno krenula u dan, zajedno sa svojom djecom i mužem, bez plana, kud ih život taj dan odnese… Proveli su dan pun smijeha i avantura i sretno zaspali navečer dok je mama zadovoljno nazdravljala s mužem. Kakva krasna majčinska bajka, a dogodila se ummmm… nikom?!Majka se vjerojatno budila po noći radi djece, a vjerojatno je i prekasno legla jer je imala vremena povješati veš i staviti prljavo suđe u suđericu tek kad su djeca zaspala. Onda se sjetila da nije pripremila što će djeca sutra obući, pa je izvadila i shvatila da nije veš ispeglan, pa je onda osim te robe ispeglala i ostalo. Izvadila meso da…

ŽIVOT NA MORU

Plaža! More! Sunčanje! Kupanje! Moving! Događanja! Ljetooo! Obožavala sam to godišnje doba. Zašto je ova rečenica u perfektu? Zato što ga ove godine ne obožavam. Što se to dogodilo da ga sad manje volim?! Djeca, dogodila su se djeca. Već i vrapci na grani znaju da kad imaš malu djecu nema izležavanja na plaži, nema bezbrižnog kupanja i plivanja, nema sunčanja i ophođenja raznoraznih događanja.

LJUDI OD PAMUKA

Nemojmo se lagati. Nikoga ne mijenja roditeljstvo ako sam nije spreman mijenjati se, biti uzvišeniji od svoje okoline. Je, utjecalo je na mene to što sam imala žgaravice, otečene noge, mučnine, vrtoglavice, bolne zglobove, patila od nesanice i migrene, upale carskog reza itd. 🙂 No, nije roditeljstvo uvjet zrelosti. Zreli možemo biti za bilo što; samostalan život, borbu za vlastita uvjerenja, ostvarenje svojih snova, vršenje određene dužnosti. Ne mora netko biti roditelj da bi bio zreo, samodostatan, kompletan i odgovoran. Dapače. Bezbroj je primjera u kojima upravo roditelji nisu takvi. Pa umjesto da veličamo (ili kritiziramo) isključivo roditelje separirajući ih time od onih koji to nisu, ‘ajmo veličati ljudsku rasu. Ili ju korigirati gdje je moguće.