tata, moraš biti zdrav

Kako biti zdrav pored dva potpuno hiperaktivna dječaka, koji ne priznaju razliku od pet godina između njih dvojice? Nikako. Da bi obiteljski život funkcionirao, za muškarca (uglavnom) je potrebno da skrbi o toj obitelji, naravno, ne isključujući žensku ulogu u tome. Da bi skrbio, znači mora biti zaposlen, mora se misliti ima li u hladnjaku mesa, kad je servis za automobil, kad ističe registracija, je li upala žica od grudnjaka u bubanj od mašine za rublje. Treba znati i presvući maloga, natjerat starijeg da jede ostatke od ručka, treba znati gdje naći najbolje crtane i animirane filmove, sinkronizirane na hrvatski, kako bi bar od starijeg imao sat vremena mira. Zbog toga, tata se ne smije razboljeti. Nikad. I kad se razboli, ako je to i moguće, ne smije to pokazivati….

božićni supertata

Gdje ćeš veće radosti od božićne, rekli bi naši ljudi. Djeca u iščekivanju igračaka koje bradati debeljuškasti starčić sa dotrajalim saonicama i olinjalim sobovima vozi djeci čiji roditelji imaju amexe, dinerse i visa kartice, jede se sve ono što se lijepi baš na trbuh i bokove i žali odmah idući mjesec, a teretane su pune bliceva mobitela od pustih selfie-a, ma da ti se srce pokida. Naravno, obiteljski je običaj kićenje bora, taj nebitni i nekorisni običaj bez kojeg bi Božić bio nepotpun. Meni osobno, nema bolje stvari nego platiti koju stotinu kuna za komad drveta, onda još koju stotinu za odgovarajuće postolje, jer smo ono lanjsko izgubili, bacili ili jednostavno ne odgovara, pa neke nove super kul kuglice i nove svjećice koje moderno sjaje. One što je pokojni did…

supertata se vratio

Odavno nisam pisao. E ne da mi se, e nemam o čemu, e nemam vrimena, e laptop mi baš sad nije tu. Evo ovo pišem na mobitelu, pod bilješkama. Tko bi zna da u ovim čudima tehnologije postoji aplikacija Bilješke u koju stane hrpa teksta. Moja pokojna baba je uvik rezala one kartonske kutije od tableta i pisala s unutarnje strane. Šta misliš da joj je bilo dat jedan smartphone i aplikaciju bilješke? To bi napunilo memoriju mobitela zapisivajući brojeve telefona, kad je koja emisija na tv-u, popise za kupovinu i koliko je ubačeno para u njenu kasicu prasicu na globus, a koje bi kroz tvrdu plastiku i zaključani otvor na dnu, isparile u koperfildskom stilu. Živimo u Hrvatskoj, zar ne? S malim dječakom, našim Markišom, vratila su se sva…

tata, volim te

Znao sam da to dolazi, znao sam da me to čeka. Dosta unaprijed je sve bilo organizirano i znao sam da će doći taj tjedan. Tjedan kada će Una imati doula obuku, a ja ću čuvati Zrina cijeli dan. Ne bi to bilo ništa preuzbudljivo, niti prvi put, da se nije radilo ne o jednom, nego 4 cijela dana, i ok, nema problema, ili ipak ima. Obuka je u Trogiru, jako daleko od Zagreba i pomoći neke od baka, daleko od sigurnosti našeg stana, poznavanja našeg kvarta, prijatelja, svega. Mnogi od vas se sa ovim susretnu puno ranije, od samog starta i rođenja djeteta, tako da ovaj moj dramatični uvod u priču se čini “over the top”, realno i je, namjerno sam ga malo “pojačao” da vam zaokupim pažnju, ali…

mama na poslu, tata na porodiljnom

Kad smo saznali termin i kad je prošlo dovoljno vremena da ljudima počnemo govoriti da sam trudna, pao je dogovor s mužem da ćemo podijeliti porodiljni, kako bi svatko od nas mogao pola godine biti s djetetom. Taj je dogovor postignut bez problema i previše filozofiranja. No, ono što mi nitko nije rekao je da tih 6 mjeseci proleti brže nego onih standardnih 6 mjeseci bez bebe. Prvi tjedan mog povratka na posao protekao je u suzama. U ponedjeljak sam u autu bukvalno plakala od doma do ureda. To nije bila jedna blistava suzica na obrazu, to je bilo ridanje. Sada to mogu reći: plakala sam iz neznanja. Prvenstveno iz straha jer sam se bojala da će David plakati za mamom; plakala sam jer sam razmišljala o tome kako ćemo…

je li ta budućnost i moja?

Sjedio sam na kavi, sam, pušeći tko zna koju cigaretu za redom i pijući 2. ili 3. šalicu kave u nekom kafiću u Zagrebu, ne sjećam se više kojem. Ne volim osjećaj chain-smokinga, ali to mi je u tom trenutku bila jedina stvar koja mi je smanjivala stres i smirivala me. U tom trenutku, u meni se urušavao cijeli svijet, cijeli svijet kojeg sam gradio zajedno sa obitelji preko 20 godina. Svijet koji mi je bio izvor snage, inspiracije, svijet koji me gurao naprijed, svijet ambicije, svijet mira, i naposljetku, svijet bezgranične ljubavi.

#TATAVOLITATANOSI

FOTO: PEPPER WEDDINGS VIDEO: MAK VEJZOVIĆ Danas je “in” biti prisutan otac. Biti tata. Uloga očeva nekada, bitno se razlikuje od uloge očeva danas. Prisutni, brižni, angažirani – možda je sada, nakon toliko vremena ipak potrebno aplaudirati prisutnim očevima, barem da se one malo manje angažirane – motivira, najviše zato jer je za zdravlje djece najbolje da imaju prisutne roditelje. I mamu i tatu. Općepoznato je da  odsutnost očeva (u obiteljima s oba roditelja) od samih početaka odrastanja djeteta može imati dalekosežne posljedice kao što su: slabije postignuće u školi, rizično ponašanje, agresivnost kod dječaka te niža socijalna svijest uopće. Nesvjesni toga neki još uvijek smatraju da bi bebe u prvim mjesecima života trebale biti samo uz mamu, no brojni su načini kojima se i tate od prvoga dana mogu uključiti…

80% MLADIĆA PITA TATU KAKO SE BRIJATI

S-Box istraživanje provedeno na sveučilištima u Zagrebu, Varaždinu, Splitu, Rijeci i Osijeku u kojem je sudjelovalo skoro 4000 muških studenata pokazalo je kako su mladi Hrvati još uvijek poprilično sramežljivi kad je u pitanju traženja savjeta od roditelja vezano uz ljubavne odnose, no kad je u pitanju odijevanje i prvo brijanje tu su puno otvoreniji.

KAKO ODABRATI ODIJELO BEZ GREŠKE

Kada smo krenuli pisati ovaj post, razmišljala sam o tome koliko znam žena, mojih prijateljica koje kupuju odjeću za svoje muževe. Kod nas je ta priča obrnuta, mi smo sve obrnuto. Otkad sam u vezi sa svojim stilistom suptilno učim o manžetama, kragnama i dužinama odijela, od toga ne mogu pobjeći. Dostigla sam taj level znanja da vam mogu u dvije minute sa velikom točnošću izrecitirati sve greške na muškarcu u odijelu. Ja sam level pro za odijelo, ali još uvijek ne znam kombinirati cvjetne uzorke na sebi.

E PA, SRETAN VAM DAN OČEVA!

Jutro je započelo idealno. Bez galame, bez suza, bez natezanja oko doručka. Dogodi mi se da nemam pojma koji je dan. Pogotovo jer moja jača polovica radi dva posla, a vikendi su upravo zbog naravi posla – udarni. O datumima neću niti govoriti. Slična priča i sličan tekst sam objavila prije godinu dana. Zapravo, par dana prije datuma koji sam htjela naglasiti. Pitate se sigurno koji je to datum – 19.3. A zašto? Zato jer je danas sv.Josip, i danas se slavi dan Očeva. Barem kod nas u Hrvatskoj. Ali vratimo se na buđenje.