MUKE PO VRTIĆU – U GLAVAMA RODITELJA

Dani upisa u vrtić je iza nas. Za svakoga roditelja pomalo stresan trenutak, u glavi košmar jer imamo 1001 pitanje, a u tom trenutku ne pronalazimo niti jedan odgovor. Koliko god sam se radovala vrtiću, toliko sam ipak htjela da sporije vrijeme dođe do toga dana. Prošle godine u ovo vrijeme su nas zvali na naš prvi intervju. Iskreno, nije mi bilo svejedno, obzirom da se radi o djetetu s poteškoćama u razvoju, 2,5 godišnjak koji još samostalno ne hoda, samostalno ne jede, a vokabular je bio sveden na minimum.

JE LI MANJE VIŠE – U MAJČINSTVU?

Ne znam jeste li gledali komediju Forgetting Sarah Marshall? Meni je jedna od dražih (općenito volim takav humor) tako da sam je gledala nekoliko tisuća puta (ne pitajte, ja sam jedna od ‘tih’) i znam ju napamet. Tako da ću vam samo malo zamjeriti ako se ne sjećate scene u kojoj lik Chuck, napušeni instruktor surfanja, objašnjava Peteru, glavnom liku, kako je jako bitno da ‘radi manje’. Ili doslovno ‘do less’. I dok Peter ostaje zbunjen i pokušava skočiti na dasku tako da ‘radi manje’, kad napokon odustane i ne napravi ništa, Chuck kaže: ‘pa moraš ipak napraviti više! Mislim, sada samo ležiš tu.’

SEJŠELI S BEBOM

Odluka je pala. Idemo na Sejšele, ali ovaj put ne idemo sami na daleko putovanje. Bogatiji smo za jednog člana naše male obitelji, Vito iliti beba Vito ?. Bez puno razmišljanja kupili smo karte preko Qatar Airwaysa , slučajno su imali akciju i karta je bila povoljnija nego inače. I što sada? Karte su u džepu i imamo još od prilike mjesec dana da se pripremimo za put, za put s BEBOM!! Dani su prolazili a panika je rasla, nizala su se pitanja: kako ćemo, pa Vito će imati samo 9 mjeseci, kako će podnijeti vožnju avionom ( Vito a i tata ), da li će mu smetati promjena tlaka i pritisak u avionu? Što će jesti na putovanju ali i po putu? Da li će plakati u avionu i izluditi pola putnika, hoćemo…

IZLOŽBA “JA SAM SUPERMAMA” U LAUBI

Sve znamo kako jednom kada postaneš mama, sve što radiš je pod lupom okoline. Stalno se upućuju kritike, a i same smo svjesne koliko je teško “isključiti se” i ne slušati tuđa mišljenja. Jesi li rodila carski ili prirodno, dojiš li ili ne dojiš, jesi li domaćica ili radiš, putuješ li s malom djecom ili ne, jesi li istetovirana, je li ti kosa roze boje, jesi li previše povučena, jesi li se prebrzo vratila na posao itd. Što god napravimo, uvijek smo na tapeti kritika. Osim toga, same sebi nabijamo osjećaj manje vrijednosti zbog našeg izgleda. Rez, strije, celulit, masna kosa, popucali nokti, višak kila, manjak kila, grudi, samopouzdanje često padne, a kako ćemo naučiti svoju djecu da vole i vjeruju u sebe, ako nam i samima fali samopouzdanja?

TJEDAN U ZNAKU SUPERMAMA

Jednog lijepog i sunčanog dana, skupile su se Supermame i krenule u tetošenje samih sebe. Onako, bez grižnje savjesti. Istina, u svrhu našeg projekta “Ja sam supermama”, ali opet svaki razlog za opušteno druženje je dobrodošao. Jutro je bilo svježe toplo, znate onako, pravo i mirisno proljetno jutro. Odmah se osjetila pozitivna aura koja nas je pratila. Neke od nas su se prvi put upoznale taj dan i oduševljenje nije izostalo. 

KADA POSTANEM MOMSTER

Odakle početi? Toliko toga želim podijeliti s vama, ali nikako pronaći vremena. Puno vas je pitalo kako se uhodavamo, kako smo uhvatili ritam, i sve sam inspirativno htjela podijeliti s vama, ali to će ipak pričekati neki drugi tjedan, jer moram se rasteretit s drugim stvarima. Faze. Te faze kod djece me ubijaju u pojam. Kada ono postaje lakše? Uvijek neka briga, uvijek neka luda faza, a sve mi se čini da pubertet počinje s 2 i pol godine.

U MAROKU S DJECOM

Ozbiljno preporučaš Maroko obiteljima s djecom? Koliko je tamo sigurno? Prljavo je? Je li vas bilo strah? Kako je mala reagirala?… sve su to samo neka od pitanja koja su mi postavljena nakon povratka iz Maroka. I da, ozbiljno mislim da je Maroko divna prilika za okusiti nešto potpuno drugačije od svijeta koji nas okružuje,  a da je blizu i lako dostupno. Ipak, mislim da nije za svakoga.

OČEKIVATI TJ. NEOČEKIVATI

Puno ljudi mi je do danas postavilo isto pitanje; ” kako si reagirala kada si saznala da Luka ima Down Sindrom”??!! Teško je opisati taj osjećaj, tu vrstu straha u tom trenutku. Svaka nepoznata situacija stvara nemir u nama, đumbus u glavi, gigantski strah. Postati mamom po prvi puta dječaku sa jednim kromosomom više, ne znajući ništa o tome, pitala sam se ” hoću li mu ZNATI” biti mama koja će mu pružiti sve ono najbolje za njegovo odrastanje. A imati SNAGU, niti u jednom trenutku u to nisam sumnjala. Priroda se potrudi da ta snaga uđe u nas, bez obzira na prepreke. U tim trenucima mame po prvi puta otkrivaju svoje supersonične, snažne, super moći koje posjeduju.

LJUBAVNO PISMO MORANI

Moja Morana. Djevojčica nad čijim sam imenom mjesecima bdijela jer ‘nije smjelo biti krivo!’ A onda ju prvih par mjeseci oslovljavala samo sa ‘bebo’ jer kako onakva malena štruca može nositi takvo snažno ime?! Na svu sreću, štruca je izrasla u ponosnog nositelja vlastitog imena i od tada se predstavlja ljudima kao Morana Marić Ljubavi. James Bond ne može joj ništa.