svaka mama ima svoju mamu

Gledam je cijeli život. Kako spretno obavlja sve odjednom. Kako su svi ručkovi uvijek ukusni i na vrijeme, kako je svaka temperatura skinuta smireno i pod kontrolom, kako je u trenutku Pepeljuga, a onda tri minute kasnije mirne ruke izvlači liniju tušem iznad oka i odjednom je nevjerojatno lijepa, a opet ona ista mama.  I gledam je cijeli život. Jer sve što ona radi, radi na najbolji mogući način, sigurno i provjereno, a opet tako odrješito i precizno. Uvijek točno. Uvijek bez greške. Dok ja fulam i padam i griješim i ponavljam. I gubim živce i plačem u kupatilu i bacam stoti neuspjeli ručak i utapam se.  Jer moja riža nikada nije kao njena, jer i dalje moram zvati telefonom da pitam što je sigurnije kada je dijete pod temperaturom,…

ja to neću tako!

Znate, došla sam u fazu kada više nemam strpljenja, razumijevanja niti volje objašnjavati onima koji nemaju vlastitu djecu, da zapravo nemaju pojma o tome kroz što prolazi jedan roditelj i da bi nekada bilo bolje pregristi jezik, nego se bahato razbacivati frazom “ja tako neću nikada”, jer vjeruj mi – HOĆEŠ. Nikada nisam mislila da ću koristiti termin “oni” niti “mi”, jer do nedavno sam imala razumijevanja da jednostavno ne znaju dok sami ne postanu roditelji i prihvaćala sam da su vrlo često uvjereni kako znaju. Prihvaćala sam taj stav sve do trenutka dok nisam pročitala tekst osobe koja nema svoju djecu, tekst kojim je na dugo i široko kritizirala mame i njihov djecu.

mama ili čarobnica?

Mama sam. Nisam mađioničar. Iako se ponekad zaista osjećam k’o David Copperfield (jel on još nastupa btw?). Neki trenutci bivanja mamom me iscrpljuju. Ne znam evo koliko je puta normalno podići s poda nešto što je moj sin bacio. Vjerujem da postoji neki razuman broj, no meni se čini da stalno nešto podižem. I stalno se pitam kamo nam odlazi vrijeme? Kako je moguće da nam treba 45 minuta da se spremimo za plažu?!

što je to mother’s load i četiri načina kako se uspješno nositi s tim

Bila jednom jedna mama (malene dječice) koja se probudila naspavana, dok su njezina djeca još spavala, popila je kavu u miru i onda bezbrižno krenula u dan, zajedno sa svojom djecom i mužem, bez plana, kud ih život taj dan odnese… Proveli su dan pun smijeha i avantura i sretno zaspali navečer dok je mama zadovoljno nazdravljala s mužem. Kakva krasna majčinska bajka, a dogodila se ummmm… nikom?!Majka se vjerojatno budila po noći radi djece, a vjerojatno je i prekasno legla jer je imala vremena povješati veš i staviti prljavo suđe u suđericu tek kad su djeca zaspala. Onda se sjetila da nije pripremila što će djeca sutra obući, pa je izvadila i shvatila da nije veš ispeglan, pa je onda osim te robe ispeglala i ostalo. Izvadila meso da…

kad mama poludi

Vruće je! Tek je 10 sati ujutro, ja već ne znam za sebe! Sa mene se cijedi znoj nakon što sam oprala i izvjesila treću mašinu veša – možda pranje na potoku i nije tako loša ideja, barem bi me malo rashladilo i maknula bih se iz doma. Naredala sam neke dekice na kauč da Njihovim Veličanstvima bude mekano i udobno, novi potok znoja me oblio…a tek što me još čeka tokom dana. Pospremaj, kuhaj, vikni sto puta: dosta je, barem deset puta poželi udariti glavom u zid, pali klimu, gasi klimu, inhaliraj jer naravno da su bolesne na +35. I naravno da  cijelu noć nisam spavala jer me opet uhvatila bol u iščašenom kuku (tko zna što se tamo dešava, nisam bila na kontroli 20 godina) koja se nažalost…

kako je hrvatska majka kraljica postala jadnica i patnica?

tko voli, nek’ izvoli Iako inače pišem duhovite tekstove (bar volim misliti da je tako), ovaj nije u tom tonu. Zapravo nije ni blizu. Zabavan je kao ja i moje raspoloženje trenutno, a čitatelje će zasigurno oduševiti kao što djecu oduševe mahune na nedjeljnom ručku. Ukoliko niste u istom moodu-u i ne želite se zaletiti s čitanjem, evo kratkog rezimea: Ovo je tekst o umoru i kukanju, te hrpi hvalospjeva oko toga kako mi žene najčešće sve radimo same, a bilo kakvu pomoć odbijamo kao poslodavci životopise na natječajima preko veze. Ako si ikada odbila pomoć, a nastavila kukati, onda očigledno kao i ja, imaš sindrom hrvatske majke kraljice- jadnice i patnice.   aj pogodi tko je to, pa ćeš ići na mjesto Prosječna hrvatska majka kraljica- jadnica i patnica…

preko trnja do zvijezda

Knjige su moja velika ljubav i čitam odmalena. Tu sam ljubav prenijela i svojoj djeci. Listali smo slikovnice, pričali priče, pitalice i zagonetke još otkada su bili bebe. Toliko sam im pjesmica pjevala da su “Jedna mala bubamara jako tužna bila” i “En ten tore” bili svojedobni hitovi naše ulice. Htjela sam da bruse svoje sive stanice, razvijaju sposobnost razmišljanja, maštu, šire vokabular. Želim im sagraditi dobre temelje za buduće obrazovanje, dajući im time mogućnost da budu što god požele. Kada je moj Pavle imao nepune četiri godine zamolila sam logopedicu iz vrtića procjenu pravilnog izgovora. Primjetila sam da većinu glasova netočno izgovara. I dobro sam primjetila. Srećom, na vrijeme sam reagirala. Napravila je bilješke i pozvala me na razgovor. Desetak glasova netočno izgovara, loš grafomotorički razvoj, ne razumije i…

što bi mi htjeli, a što je

Mislim da sam imala osamnaest godina kad sam počela slušati Soundgarden, grungerski bend iz Seattlea koji se sluša jako glasno. Ne ide drugačije. Sjećam se da mi je mama ušla u sobu dok je Chris Cornell vrištao iz mojih zvučnika i rekla: “Jao, gdje smo pogriješili ?“  Nasmijale smo se, a ja sam, njoj za ljubav, malo stišala. Nije ona mislila ozbiljno, ali istina je da njeno uho to nikad nije moglo podnijeti. I za puno „mekše“ pjesme ona nije shvaćala kako mogu slušati to „nabijanje“ i „tamburanje“.  Ali prihvatila je. Šta će sa mnom. Prihvatila je, ne baš s oduševljenjem,  i kad sam rekla da odustajem od Filozofskog fakulteta da bih studirala glumu i lutkarstvo, fakultet koji je postojao tek godinu dana. Prihvatila je i kad sam rekla da…

koje bočice za bebu favoriziraju Supermame?

Jedna od prvih investicija kada saznate da dočekujete novi život u svojoj obitelji su, između ostalih neophodnih potrepština – bočice. Tržište nudi čitav niz bočica, a Supermame odabrale su Philips Avent. Bez obzira na to dojite li svoju bebu ili je držite u rukama i hranite  preko bočice, sama činjenica da hranite svoju gladnu bebu i dajete joj sve što joj je potrebno, taj osjećaj povezanosti je najvažniji. Uživati u pogledu na svoju bebu dok mirno jede ušuškana na majčinim grudima. Poseban je to osjećaj i za mamu i za bebu.

majčinstvo u kavezu

Kada sam prije nekoliko godina postala majka, bilo me briga što drugi misle. Iskreno. Pokušavala sam biti otporna na savjete i mišljenja drugih. Mislila sam da imam psihološki štit. U biti sam se samo uvjeravala u to. I silno umarala od truda i napora da me ne dira. Na kraju bih se uvijek osjećala pokislo. Nekako neuspjelo u svojoj novoj ulozi. Jer majčinstvo je uloga čije je breme ponekad toliko teško da te šokira. Koliko god da je prirodno i predivno, iznenadi te iscrpljenošću i preplavi. Kao uragan odnese sve ono što je dotada činilo tebe kao osobu i ženu. Donese neka nova pitanja i sumnje koje katkada toliko izmore da se čovjek krene duboko preispitivati.