zašto sam stalno tako umorna?

Biti umoran u eri-prije-djece i biti umoran u eri-s-djecom dva su potpuno različita pojma. Ovaj prvi označava da ste jedan srečković jer ste umorni od posla i obaveza, vjerojatno u nekakav petak ili čak, ako ste posebno divlji, u srijedu zaružili na nekom tulumu/druženju/svadbi. Pa ste onda vikend proveli u krevetu jer ste ga mogli tako provesti. Divili ste se onda i subotu i nedjelju uzbudljivosti svog života koji vas je odveo na neki ludi party ili na upoznavanje s nekim skroz fora ljudima. Sad se budite u 6, bio vikend-ne bio jer to zahtijeva vaše dijete koje se sasvim dovoljno naspavalo s dva spavanja po danu i odlaskom u krevet oko 21 sat i sad gleda u vas, ranom zorom, širom otvorenih očiju iz kojih vrišti: HAJMO! Izlazak u…

odgajate li svoje posljednje dijete?

Uočila sam da sve Tiborove stvari koje preraste (a u tri mjeseca je prerastao 3 broja, hvala lijepa) spremam ‘za kasnije’. Sve što smo kupili od namještaja i većih stvari kupujem ‘da traje’, a u glavi računam koliko godina trebam držati sve to spremljeno prije nego podijelim dalje. Na posudbu može, o poklanjanju još nisam spremna razmišljati. I onda me udari u glavu pomisao – planiram li ja to treće dijete?! Ne, naravno da ne planiram. Imam bebu od tri mjeseca i naprosto bi bilo prerano razmišljati o tome. Ali sama mogućnost me iznenadila jer sam ja bila ‘razmislit ćemo moooožda o jednom djetetu’ osoba, a sada stvari od drugog djeteta spremam za ‘možda neko dijete u budućnosti’. Što (mi) se dogodilo?! Oko Morane smo hodali kao po jajima. Jer…

male bebe po cijele dane spavaju, i ostale zablude….

Spavati kao beba zapravo znači: teško zaspati, često se buditi i jesti po noći. Lavica ima već duže vrijeme problem sa spavanjem. Ona vjerojatno misli da mi nju uspavljujemo samo kako bi bez nje partijali u stanu, pa ne želi propustiti zabavu. Moja beba preko dana ne spava često, zaspe na 15 minuta 3 puta dnevno ili na po ure 2 puta dnevno. I preko dana su to borbe jer se gospođa umori i onda plače od umora, i naravno ne može zaspati. Kao i većina dojenih beba, zaspe na prsima, sa svojom ljudskom dudom u ustima. Što znači da sam ja zarobljena na krevetu, većinom ukočena, i da se ne mogu – ni onda kad ona spava – udaljiti od nje više od par centimetara. Najgori period Leoninog nespavanja,…

mamin telegram gostima u najavi

Par tjedana unazad sam na svojem Instagram profilu svojim pratiocima postavila pitanje što ih zaista živcira kada je u pitanju odnos prijatelja i rodbine prema novorođenčadi. Dobila sam nekoliko odgovora, tome dodala svoje vlastito iskustvo et voilà! Nastao je poduži popis stvari. Pada mi napamet jedna ideja. Što kada bih tekst koji slijedi zapakirala u oblik telegrama i krenula s “masovnom” proizvodnjom? Telegram kojeg bi mama iz rodilišta poslala “gostima u najavi”. Netko će možda pomisliti: “Bože, Vildana, pišeš gluposti, pa to se podrazumijeva!”. Ne! Ne podrazumijeva se. Jer kao što sam napisala u jednoj od svojih prethodnih priča, ponekad ljudi krenu ka novopečenoj mami – bez mozga. S torbicom, ali bez mozga. Desi se! S dužnim poštovanjem do svih onih koji ga uzmu sa sobom. Pa da vidimo. Vjerujem…

sva lica majčinstva – ja, mama

Prije par dana nekoliko je instamama započelo projekt Sva lica majčinstva o kojem smo vam već pisale ovdje. 10 mama, svakih će 10 dana, objavljivati tekstove vezane uz majčinstvo. Svakih 10 dana pisat će o jednoj temi i dijeliti svoja iskustva i savjete. Od sada njihove tekstove možete čitati i na portalu ili ih pratiti na instagramu pod hashtagom #svalicamajcinstva. Projekt je započeo temom Ja, mama. Slađana @sweetmama_blog “Koliko sam samo maštala da jednog dana budem mama…i evo me, već 14 mjeseci uspješno gacam majčinskim vodama i mogu reći da sam ponosna kada se sada okrenem i pogledam na to razdoblje iza nas. Volim svoju opuštenost i što ne dramim oko hranjenja, spavanja, puzanja po vani… i vjerujem da je i to dijelom imalo utjecaja na to što je s…

majke novog doba

Listam instagram, čitam portale o majkama, djeci, odgoju i roditeljstvu. Iz svakog drugog posta, teksta, retka, doslovno vrište podrške, ohrabrenja, poklici i uzvici “nisi sama, i meni je tako!” Neki je dan nekoliko mama blogerica napravilo projekt #svalicamajcinstva dijeleći svoja iskustva kako bi ostalim majkama dale do znanja da se sve one suočavaju sa istim problemima i izazovima. Čitam te postove, kako je teško, teku suze, gore im ručkovi, smrde im pelene beba, idu van – ne idu van, skaču, igraju se, pa na kraju suznih očiju sa smiješkom na licu zaključe kako svim srcem vole svoju djecu i kako se sve to isplati. Pa se zapitah, odakle to? Ta potreba javnog iskazivanja težine nečega što je od davnina potpuno “normalno, prirodno i nama ženama svojstveno”. I onda razvučem onaj…

mama želi ići na odmor

Razmišljala sam o čemu ću pisati. Htjela sam napisati jedan pametan i dobar tekst, međutim, ništa od toga. Glava mi je prazna kreativnosti i puna zahtjeva, želja, zadataka. Kotačići se vrte ovako… Pomozi oko zadaće! Idi na roditeljski! Operi hrpu veša jer sve ispada iz kante! Baš bih mogla ispeći kolače. Samo ispeći, ne pojesti! Pripremi rođendanske proslave, ubij se od pospremanja i nakon proslave. Vuci automobilske gume i stolove po garaži jer muž to neće taknuti danima, umoran je od posla. Bole leđa, jajnici ispadaju, bubrežni kamenci se miču gore dolje…nije to ništa, vjerojatno od sjedenja. Vježbaj! Baci te bicikle u kut jer si jedva preživjela preskakanje preko njih. Peri tepihe pune čokolade i čipsa. Gledaj svoje napaćene radničke ruke i u panici zovi sve salone da ti urede…

udahni – izdahni, možeš ti to mama!

Prošle su naše dvije godine. Svaki dan, samo ona i ja. Došao je i taj trenutak kada ona kreće u vrtić, a ja nazad na fakultet. Pripremala sam se, o da! Pripremala sam se mjesecima na sve što će me dočekati s tom promjenom, ali priznajem…nisam bila spremna. Njezina malena glavica odjednom je u grupi punoj drugih i kada dođem po nju nekako mi se čini tako malena, kao da se odjednom smanjila u tih par sati dok me nije bilo. “Mama!”, a moje je srce odjednom preveliko i guši me, ne mogu disati kako treba. Grli me i gleda kao da me nije vidjela danima i priča dok mi ne ispriča svaki događaj do zadnjeg detalja. Mislila sam da sam spremna. Krenuo je i fakultet i sada više nemam…

mama po knjizi

Oduvijek me zanimala stručna literatura posebno onu koja govori o razvoju mozga, upravljanju vlastitim postupcima i osjećajima te literatura o odgoju. Često čitam par knjiga paralelno. Oduvijek me zanimalo kako funkcioniramo, što se događa u nama, kako utječemo na druge ljude, koja su ponašanja poželjna i kojima radimo za sebe pa na kraju i za svoje dijete. Još u trudnoći sam krenula s čitanjem o odgoju. No, zar bi sve mame trebale čitati stručnu literaturu i pratiti njezine smjernice? Jesmo li loše mame ako nismo u toku s najnovijim izdanjima poznatih knjiga o odgoju? U kojem trenutku smo postale mame koje stavljaju kvačice pored svojih postupaka, za koje smo pročitale da su poželjni, u nekoj od stručnih knjiga? Da ne shvatite pogrešno, imam veliko poštovanje prema određenim autorima. Pročitala sam…

je li spontani pobačaj još uvijek tabu tema?

U nekim se dijelovima svijeta na današnji dan obilježava Baby Loss Awareness Day. Na jednoj od naših nedavnih anketa složile ste se da bi se o toj temi trebalo više pisati, pa vam danas donosimo iskustva naših čitateljice koje su i same doživjele taj veliki gubitak. strah nakon gubitka “Prva trudnoća započela je u jako stresnom periodu pred samo vjenčanje. Moguće je da je sve pridonijelo tome da završi spontanim, a moguće je da je, kako je rekla kasnije moja doktorica, trebalo tako biti jer očito nešto nije bilo u redu s bebom. Kakve sve priče čujem o spontanim pobačajima, ja sam prošla skroz ok. Nisam krvarila. Nije bilo nikakvih naznaka da je spontani započeo. Srce je samo stalo. Kad mi je to doktorica rekla samo sam se isključila. Ne…