najbolji posao na svijetu

Prije desetak dana u jednim danskim novinama osvanulo je otvoreno pismo Sofie Carsten Nielsen (dopredsjednice Radikalnih Ljevičara «Radikale Venstre») kojim se obraća jednoj od najvećih desničarskih stranaka: Demokratskoj Nacionalnoj stranci («Danske folkeparti»). Naime DF, kako ih ovdje skraćeno zovu, iznio je prijedlog kako bi roditeljima (ili skrbnicima) trebalo isplatiti oko 19.000 danskih kruna mjesečno za čuvanje vlastitog podmlatka kod kuće u slučaju da se za to odluče umjesto da djecu na čuvanje šalju u vrtiće, jaslice i dnevne njege. U pismu Sofie Carsten Nielsen žestoko brani pravo na jednakost spolova koje je dovela do modernog pojma ženske emancipacije i ravnopravnosti u danskom društvu. Kako ona vidi modernu ženu u današnjem svijetu, prijedlog desnice smatra jednak ludosti koji ženu vraća u 1919. godinu kada joj je jedina vrijednost bila mjerljiva s…

godina dana jedne nove žene – mene

„Ništa vam se neće promijeniti kada dobijete dijete“, said no person ever. Godina dana je prošla otkad sam postala mama. Kratak period za izmjenu jednog čovjeka. Krucijalan za izmjenu, vjerujte mi. Promijenilo me majčinstvo i nabolje i nagore pa se ponašam ovako nekako kao i vrijeme: slojevito. Nekoliko sam važnih lekcija naučila u ovih godinu dana i mislim da je vrijedno podijeliti ih s vama. 1. Prvo vi, pa onda svi ostali Vas troje/četvero/petero ili koliko vas već ima, ste najvažniji. Vi ste numero uno, a onda dolaze oni koje niste rodili i za koje se niste udali, bili oni mama, tata, brat, sestra, kraljica Elizabeta. To tako morate postaviti inače ćete se izgubiti u moru toga da ugodite svima osim sebi. 2. Neke odnose nećete nikad moći promijeniti Nikad…

moje drugo stanje

Kako biti spreman na sve izazove koje te očekuju? Hoću li sada biti spremnija i opuštenija kad znam što me sve čeka ili upravo suprotno? Hoću li ja to znati? Ipak je prošlo skoro osam godina od moje posljednje trudnoće. Hoću li imati jednako strpljenja kao i tada? Hoću li biti opuštena tijekom prvih nekoliko tjedana nakon poroda ili van sebe? Hoću li? Mogu li? Ne znam odgovore na ta pitanja, vrijeme će pokazati svoje. Iskreno, panika me hvata kad se sjetim poroda, iako sam imala relativno brz i ugodan porod, koliko porod može uopće biti ugodan, reći ću podnošljiv. Neku večer sanjala sam upravo porod, koji je u snu završio carskim, pa sam se probudila sva u šoku. Ne znam, možda se već nesvjesno pripremam na sve što me…

kad smo se pogubili?

Hodam jučer po jednom trgovačkom centru i tražim nešto za sina, prilazi mi preslatki dečkić od možda tri godine i povlači me za majicu. Obratim se i ja njemu i u tom trenutku dolazi njegova mlada mama i počinje se derati: „Jesam ti rekla da se ne mičeš od mene i da ne maltretiraš ljude po dućanu!“. Odmah joj kažem: „Ali stvarno mi nije smetao, ništa nije napravio“, na što ona nastavlja: „Neodgojen je i naporan i nema šta hodati sam po dućanu!“. Ta mama bila je mlađa od mene i moram priznati da mi je kroz glavu prošlo “ok, gdje si ti ostavila svoje živce”. Sama uviđam da imam sve manje strpljenja što sam starija, ali opet…ako netko trpi u toj jednadžbi, onda je to nažalost moj suprug. Oprosti…

što očekujem dok iščekujem drugo

Neki dan kad mi je ginekologica rekla da je ovo naš zadnji susret prije poroda i da se sad javim u bolnicu u kojoj planiram porođaj…malne me strefilo. Kud prije? To je sažeta atmosfera moje druge trudnoće -prošla je brzo, da se nisam ni snašla. Nisam stigla istraživati svaku kraticu na nalazu, nemam niti jednu uokvirenu sličicu s ultrazvuka, zastajala sam i računala kad bi me netko pitao u kojem sam tjednu. Ljudi, pobogu, imam dva (evo i brojkom 2) bodija broj 50. Jednostavno, uz starije dijete i posao ova trudnoća mi je proletjela. Sad kad se termin približava, stalno si ponavljam da uživam u trudnoći još malo jer je možda zadnja koju ću imati prilike iskusiti (kad bi bar ista misao tješilica palila i za iskustvo porođaja). Da budem…

počeo je pubertet

O lijepo, o drago, o slatko vrijeme pred pubertet! Bilo je predivno dok je trajalo jer razdoblje kaosa je počelo. Prištići, masna kosa, mjesečnica i sve ostale blagodati koje dolaze uz proces odrastanja jedne djevojčice. Ja ih imam tri…dakle kaos puta tri jer u jednom trenutku će sve biti u pubertetu…i naravno, kad se netko dotakne te teme, svi sažaljevaju mog muža jer kako će on jadan preživjeti kad nas sve četiri budemo u pms-u. Poludim na to! Da, naravno, njemu će biti najteže dok ćemo mi uživati u grčevima na rubu anemije. Always ultra super plus party, baby!No dobro, idemo dalje. Moja Laura će uskoro navršiti deset godina. Da, samo deset godina i već prije godinu dana su lagani simptomi puberteta krenuli. Lice joj se počelo mastiti zajedno s…

ne baš tako opuštena mama

  Gledam ih. One nisu ni svjesne mog pogleda, još manje ljubomore koja viri ispod predimenzioniranih naočala. Razmišljam koliko su samo hrabre i opuštene tek tako se pojavljivati bez gomile dodatne opreme?! Samo s djetetom i osmijehom na licu, u potpunosti neopterećene. Pogledam sebe, a moja Yoyo karavana izgleda kao netom pobjegla iz ciganske mahale. Pomislim na vrijeme provedeno u kalkulaciji najbolje torbe koja je u stanju primiti svu silu (ne)potrebnih stvari koje uporno vučem za sobom i dovoljne širine kako bi obuhvatila moj prijenosni ormar u kojem vozim dijete, kako se ne bi prevrnula onog časa kad izvadim čedo iz njega. Moja potreba za kontrolom svega što diše, pluta i lebdi se pojačala s danom kad sam postala mama. Sva neopterećenost života je završila tim prvim krikom u trećem…

iskreno

Nije lako priznati da nam je ponekad teško. Mislim da je to zato što živimo u ovom ludom vremenu insta sreće, kada sve “gori” od  lijepih boja, širokih osmijeha i sređenih kuća, kada više percipiramo vizualno, a manje intuitivno. A ako si često u takvom okruženju, osjećaš se kao da griješiš ako ti nije dobro.  Kada sam nedavno na svojoj insta(sretnoj)stranici podijelila kako sam umorna jer smo dragi i ja već tri tjedna sami na moru sa svojom kćerkom bez ikakve pomoći baka, djedova, teta i ostalih, javilo mi se nevjerojatno puno žena. Neke su podijelile svoja iskustva, neke su poslale virtualni zagrljaj podrške. Iskreno da vam kažem, osobno nisam fan pretjeranog otkrivanja na društvenim mrežama. Na mom instagramu nećete saznati kako izgleda naša dnevna soba ili gdje pijemo kavu, nećete…

zašto je babinje postalo natjecanje?

U “mamećem” svijetu, pogotovo ovom virtualnom, često se čini kako se sve svodi na natjecanje. U većini slučajeva su to nekakvi suludi kriteriji koje same sebi postavimo, utjecaj savršenih kadrova na društvenim mrežama i one jedne mame koja se kune u svoje majčinstvo kao jedino ispravno (svi znamo barem jednu takvu). Često me te stvari naljute, to licemjerje, to potkopavanje, te suptilne i ne tako suptilne osude koje mame najčešće dobivaju od drugih mama. No ovo nije tekst o “momshaming-u”  (takvih tekstova ima skoro koliko i hrane na podu nakon Zrinovog ručanja), nego o tome koliko su ta mamska natjecanja koja si zacrtamo nezdrava i kako utječu na jedan od najranjivijih perioda za žene, babinje. Čisto da daljnji tekst ima smisla, htjela bih objasniti termin babinja, koji označava period postpartuma,…

razlike između prve, druge i treće trudnoće

Ugledati plus na testu za trudnoću je poseban osjećaj. I poseban je osjećaj baš svaki put. Ono što ostaje isto je briga. Taj osjećaj brige, ljubavi, nježnosti, neizvjesnosti. Razlika je u informacijama koje znamo. Treći put je zasigurno lakše, jer znamo na što moramo paziti, ne guglamo svako toliko nove informacije koje primimo od okoline. Ali, svaki put je poseban. A koje su razlike između prve, druge i treće trudnoće? Krenimo redom…