MOM MUŽU, KOJI JE UVIJEK TU ZA NAS

Otkad sam postala mama, a mi postali roditelji – često propitkujem svoje odluke. Od banalnih primjera poput zdrav(ij)e prehrane pa sve do toga trebamo li zaista na more u gužvu usred 8.mjeseca ili to možemo iskoristiti za neku drugu avanturu. Nekako sve u životu odjednom ima upitnik – je li to dobro za nas, za našu djecu?

VALENTINOVO JE…

Valentinovo. Slaviti ga ili ne? Naše supermame podijelile su s nama što njima znači Valentinovo i na koji ga način obilježavaju. 

ZAŠTO SE NE PONAŠAŠ KAKO ŽELIM

Ušla sam u kupaonicu i naglo zatvorila vrata za sobom. Opet sam očekivala drugačiji odgovor od onog kojeg sam dobila od tebe. U mojoj glavi je bilo jedno, a ono što percipiram i čujem je potpuno suprotno. Računala sam na tebe. Htjela sam tu večer za sebe. Htjela sam da budeš tu i da mogu malo izaći. Očekivala sam da ćeš htjeti provoditi više vremena s P., a dobivam suprotno.

RAZVOD: PAD ILI … PRILIKA ZA RAST?

Majka sam djevojčice koja trenutno ima godinu i tri mjeseca (nikada nisam starost djeteta računala po mjesecima). Palčica, rođena mjesec dana ranije, carski rez. O tome drugi put. I nakon skoro dvije godine djeteta u mojem životu još mi je uvijek neobično da sam MAMA. Ja, koja sam mentalno „zapela“ u 25. godini (uskoro 31 s ponosom)!?!! No, vratimo se temi. Nakon mjesec dana boravka u bolnici zbog njezine težine i hipoglikemije (zbog manje težine; sada je sve ok), stigle smo kući. Moj suprug je često na moje izjave: „Bit ćemo roditelji, doći će do promjena, više nema zabave na sve strane“ i slično znao izjaviti: „Ma neće, sve će biti kako je i sada.“ Hmh.. bivši suprug, točnije.

KAKO SMO “MI”, NAKON ŠTO SMO POSTALI RODITELJI?

Nas dvoje smo već godinama zajedno, poznajemo se u dušu. Poznajemo se i razumijemo, ali ponekad kao da smo neznanci. Oduvijek sam vjerovala da su muškarci s Marsa, a žene s Venere. Postavke u glavi su totalno drugačije. U čitavom tom savršeno nesavršenom odnosu između mene i njega, došla su i djeca. Prvo smo bili nas dvoje. Pa smo postali nas troje. Sada smo nas četvero. Kako da ostanemo i dalje nas dvoje, iako nas je četvero? I kako spriječiti da se nas čevtero ne smanji na nas troje? To zahtjeva puno pažnje, puno truda i ono što ja čvrsto vjerujem – puno poštovanja.

SEDAM GODINA BRAKA ILI KAKO USKLADITI LJUBAV I BRAK

Ovo nije još jedna priča o ljubavi, ovo je naša priča. Ovo je priča u kojem nema happy end-a, jer završetka nema, ono još uvijek traje. Ovo nije priča o tome kako ljubav pobjeđuje sve, već o tome kako naučiti balansirati između ljubavi, posla, obaveza, roditeljstva, kućanskih poslova i ostalih takozvanih nebitnih sitnica koje nam upotpunjuju svakodnevicu i čine život slađim. Recimo to tako: ono što te izbaci iz takta stoput dnevno. Znaš ono poput odbačenih čarapa nasred spavaće sobe, prljave šalice na stolu, mrvice po podu i kauču iako si tek usisala sve, i sl. Mislim da su sve to male kušnje ili kako ostati stabilan u tom trenutku iako bi sve to lijepo bacila u smeće ili kroz prozor.

JA IMAM NAS

Kad smo tek započinjali svoju vezu on je živio u Londonu, a ja sam radila u Zagrebu sa stalnim odlascima u Mostar u kojem sam paralelno završavala svoj master studij. Bilo je gusto i tijesno u jedan mali i nemilosrdni kalendarčić koji ti škrto odredi koliko mjesec ima dana, ugurati i one u kojima se trebamo vidjeti, ali usavršili smo organizacijske sposobnosti do te mjere da nikad nisu prošla dva tjedna da se ne vidimo. Postali smo stručnjaci u varanju vremena tehnikom koju smo vježbom doveli do savršenstva. Kako, danas ne znam ni sama. Vjerojatno zato znaju brojne milje skupljene u aviokompanijama, poneko trčanje na boarding i skupina parfema s najraznovrsnijih djutića svijeta.

MOJ BRAK – MOJE OGLEDALO

Sjećam se još onih dana leptirića u trbuhu, veselog iščekivanja i uzbuđenja koje je svakim susretom s mojim mužem raslo i cvalo. Sjećam se i noći provedenih u nježnosti i razgovorima, i njegove jurnjave da u 6 ujutro stigne doma prije posla da bi se spremio za novi dan. Znam da smo tada bili kao neki zombiji opijeni jedno drugim i lebdjeli pola metra iznad zemlje.

MALENI DODIR, VELIKA LJUBAV

Dodir je prvi kontakt sa djetetom, čaroban trenutak koji se pamti čitavog života. Potpun, prirodan i nježan. Taj dodir i miris bebine kože podsjeća na sreću. Zato je važno da koža naših najmanjih bude zaštićena, njegovana i ljubljena, baš kao što i treba biti.

ILADO TRUDNIČKE OGRLICE

Predivne ILADO trudničke ogrlice dolaze ravno iz Pariza. Izrađene prema legendi drevnih Maja, one imaju zvečku koja se spušta do visine pupka i proizvodi zvuk koji umiruje nerođenu bebu. Kada se dijete rodi, novopečena majka i dalje nosi ogrlicu, a beba povezuje taj zvuk sa sigurnošću majčine utrobe.