MAJČINSTVO NA RUBU ŽIVČANOG SLOMA

Danas vam neću pričati koliko je majčinstvo divno i krasno. To i same znate, kao i ja. No znate i za onu, nazovimo ju tako, „tamnu“ stranu mjačinstva. Depresija. Nervoza. Umor. Suze. Nešto kroz što prolazi gotovo svaka majka, iako se o tome previše ne priča. Priča se samo o onoj postporođajnoj depresiji. O postporođajnom umoru. Kao da smo loše majke ako same sebi i ostalima priznamo da više ne možemo, da nam je svega dosta.

MUKE PO DOJENJU

Od onog trenutka kada sam saznala da očekujem bebu, pogotovo kada se trbuh počeo jako nazirati, naslušala sam se svakakvih priča o dojenju. Ono što sam jedino znala je da želim dojiti. Nerijetko su mi dizali tlak sa komentarima “ti imaš velike prsi, vjerojatno nećeš imati mlijeka, znaš, žene s velikim prsima, nemaju dovoljno”. Taj dio mi nikako nije bio jasan. Ako ćemo po ikakvoj logici (ukoliko to uopće postoji kada je tema dojenje), baš bi prsate žene trebale imati mlijeka na hektolitre. Savjeti su sigurno bili dobronamjerni, ali su mi išli na živce, jer su me nakon nekog vremena počeli opterećivati. 

DOBRA MAMA

Ovo je priča o dječjem rođendanu. O dječjem rođendanu koji mi je promijenio život. Za vas koji me ne poznajete, nikada nisam bila “kids person”, ukoliko tako nešto uopće postoji. Dobra većina mojih prijatelja ili poznanika, nekada davno bi vam rekla da sam ja jedna od onih koja ne želi i nikada neće imati djecu. Ima djevojčica koje od najranijeg djetinjstva pokazuju naklonost prema dječici… ja nisam bila jedna od tih. Istini za volju, do svojih ranih dvadeset bila sam u fazi potrebe glumljenja da sam nešto što nisam pa je vjerojatno i taj faktor pridonio poimanju mene kao osobe koja baš i nije sklona djeci. Stvari su se promijenile kada sam upoznala sebe i kada sam kao najveći mogući dar, dobila svoju vlastitu djecu.

13 RAZLOGA…

Danas radim jedan mali “detour” od naših nizozemskih pustolovina, jer želim s vama podijeliti jedan strah. Strah od tinejdžerskih godina. Da, malo je još rano za razmišljanje o toj dobi i zaista se nadam da imamo barem još 6, 7 nevinih godina, no prošli tjedan sam svoje samačke večeri (dok je muž na službenom putu) provela gledajući novu Netflix-ovu uspješnicu “13 reasons why” , završila cijelu sezonu u 5 večeri i ostala sa mučnim osjećajem u želucu…

KU-KUC! PRIČA JE UNUTRA

Nakon Putne torbe priča o kojoj sam vam već pričala stiže nam još jedno ‘pomagalo’  koje potiče igru djece i roditelja – kutiju naziva »Ku-kuc! Priča je unutra« U današnjoj užurbanoj svakodnevici roditeljima često nedostaje ideja za provođenje vremena s djetetom, a kutija »Ku-kuc« odgovara upravo na taj izazov roditeljstva i daje konkretne ideje, materijale i prijedloge za zajedničku igru.

ODGOJ DJETETA I OKOLINE – BORBA S VJETRENJAČAMA?

Prije nego sam postala mama, tri godine sam čuvala svoje nećake. Jedva sam čekala otići k njima i igrat se, punila sam baterije njihovim smijehom. Sjećam se kako sam često čula brata i šogoricu kako komentiraju “lako je biti s djecom 2 sata”.  Nisam to baš u potpunosti shvaćala. Naravno da nisam kada bih nakon 2-3 sata dernjave i igre, sjela u svoj auto, u tišinu, isplanirala večer s prijateljima, otišla u kino, odspavala čitavu noć. Ma milina, napuniti baterije, fizički se oporaviti i onda opet odlaziti po dozu smijeha kod njih.

STVARI KOJE SU POTPUNO NERAZUMLJIVE LJUDIMA KOJI NEMAJU DJECU

Da možemo bez problema, čak s dozom ponosa, pričati o pokakanim pelenama, bojama u njima i mirisu iz istih. Da ne kasnimo namjerno na dogovore, ali u isto vrijeme mijenjamo pelene, šminkamo se, oblačimo dijete/sebe/muža, spremamo stvari, čistimo ostatke zagorene hrane. I gotovo uvijek nešto zaboravimo čak i ako sve uspijemo i izađemo iz kuće na vrijeme.

LUĐAKINJA IZ PARKA

Znam da ćete misliti da pretjerujem sa svojim imigrantskim isčuđavanjima, ali uvjeravam vas da je svaka napisana riječ istina i samo istina; bez trunke pretjerivanja i možda malo dramatičnosti iliti autoričinog osobnog odraza;)