MAJČINSTVO I ŠTO ISKUSTVO IMA S TIM?

Nemam puno iskustva s malom djecom. Priznajem. Čak ne mogu reći ni da djecu nešto posebno volim. Slatki su dok se smiju i igraju, a kad plaču i divljaju, radije ne bih bila u blizini. To se sve polako počelo mijenjati otkad radim u školi i posebno otkad sam postala mama. Djeca su mi postala još slađa, a s ovim drugim se moram nositi, i poslovno i privatno, htjela – ne htjela. 

NASILJE MEĐU DJECOM

Sjedim danas sa svoja dva dečka u parkiću, u blizini svoje osnovne škole. Stariji se igra, mlađi spava. Ulazim s L u drvenu kućicu i slikam ga, jer, baš je štosna fotka. Pita me što piše na kućici, jer drvena kućica je sva pošarana. Krenem čitati i ne znam što reći. Vratilo me to u doba kada sam išla u osnovnu školu. Bilo je tu puno lijepih uspomena, ali bilo je i onih koje sam željela zaboraviti, a koja ostavljaju gorak okus u ustima.

MOGU LI SUPERMAME (I SUPERTATE) PROMIJENITI SVIJET?

Bio je to još jedan dan ispunjen negativnom energijom nezadovoljnih ljudi, nekulturnih riječi, loših i tužnih vijesti o posljedicama nasilja i neodgovornosti, crnih i pesimističnih prognoza, javnih prepucavanja, nestručnih rješenja, pogodovanih poslova, terminalnih zdravstvenih dijagnoza,  ljudi gladnih doslovno i figurativno… mogla bih nabrajati unedogled, no ono što me posebno dotaklo bilo je dijete koje me kod kuće dočekalo emotivno povrijeđeno jer je  svjedočilo zlostavljanju psa od strane njegovog vlasnika u blizini škole. Gledajući me suznih očiju, tražilo je objašnjenje.

DAN KADA SI DOBILA DRUGO DIJETE

Tog sam dana samo čekala da ga ponovno vidim. Nisu prošla ni dvadesetičetiri sata, a već mi je nedostajao. Nisam znala što očekivati niti kako se ponašati, ali sam znala da mu želim reći da ga i dalje beskrajno volim unatoč tome što smo dobili novog člana obitelji. Unatoč tome što više nije moje jedino dijete.

KILOGRAM NJEŽNOSTI

Prvi tjedan u vrtiću u mojoj je curici ponovno probudio mamitis, ali ovaj put, osim što me pratila u toalet i stalno vikala “mama, mama”, nije me prestala ljubiti. Navečer, kad bi legle u krevet, ona bi položila svoje male, tople dlanove na moje obraze i svojim bi usnicama izljubila cijelo moje lice. Prvu noć kad je to napravila, plakala sam dok nisam zaspala. Toliko nježnosti jednostavno me slomilo.

SUZE I KAOS JEDNE SUPERMAME

Tijekom dana, svakog dana, od kada sam postala mama još jednog divnog djeteta, razmišljam o svemu kroz što prolazimo, od sitnih i smiješnih situacija, do onih malo većih i ozbiljnijih. Toliko toga želim napisati, a ne nalazim prave riječi. Moj um je apsolutni kaos. I činjenica da ne znam odakle početi umirivati i stavljati stvari na svoje mjesto, dovodi me do potpunog ludila. Zašto? Zato jer sam tip koji funkcionira pod disciplinom i nekakvim redom. A toga svega nema. Nema niti u tragovima.

STRAH OD OBITELJSKOG ŽIVOTA

Oni koji su me već čitali na mom blogu, upoznati su s mojim neobjašnjivim strahom od imanja djece. Da, čini se presmiješno – ja koja stojim iz jednog netipičnom ‘mamećeg bloga’, ona koju na ulici prvenstveno prepoznaju zbog ‘najšarmantije curice’ koju vodam sa sobom, ja se i sa cijelim živim genijalnim djetetom iza sebe i dalje bojim djece. 

GDJE JE NESTAO SRAM

U rodilištu. Sjetila sam se neki dan svoje prijateljice koja mi je došla u posjetu u bolnicu i samo me nelagodno pogledala kad se žena pored mene na krevetu posjela nakon poroda, a iz mrežastih gaćica joj je virila stražnjica. Samo sam se nasmijala i rekla da je to skroz normalno i da sav sram nestane kad rodiš. Mislim da nije baš bila oduševljena mojim odgovorom. Ali realno – stvarno nestane.

O MAJKAMA I PUTNICAMA

Cice, Bali, čokolino, Tajland, pa malo o porodu, pa malo o Filipinima. Redovito se, u virtualnom svijetu, s ispadanja sluznog čepa, njegove teksture, boje i mirisa prebacujem na plaže Sejšela ili Maldiva. Tako nekako izgleda moj Facebook feed. Reklo bi se – lijep je to život. Bez velikih problema. I bio bi. Da su žene normalne. Ali nisu. Materemi. Nešto je generalno krenulo u krivom smjeru.

PRVI ROĐENDAN SUPERMAMA

Kako je priča Supermama započela? To je pitanje koje nas jako puno mama pita. Neobična je naša priča. Ali tako sudbinska. U božićno vrijeme prije godinu dana sazrela je ideja o pokretanju Supermama… Ali, krenimo od početka…