ZAŠTO JE DJETINJSTVO POSTALO PREŽIVLJAVANJE?

Zadnjih par dana moje misli su s tom obitelji. Boli me duša jer razmišljam o njima i njihovom užasnom gubitku. Boli me duša zbog svakog izgubljenog dječjeg života. Svake dječje suze isplakane zbog krivih razloga. Nedavno sam pisala o nasilju nad djecom, kako je većina nas doživjela određene oblike zlostavljanja, bilo fizičkog ili verbalnog. Nisam znala da je toliko uzelo maha. S jako puno roditelja razgovaram, moja generacija većinom ima djecu, neki od njih su i školskog uzrasta i nema toga tko ne proživljava zlostavljanje. 

KADA SUPERTATA SPASI STVAR

Nedavno sam iskusila kako je to biti bolestan uz malu bebu. Nije baš najugodniji osjećaj. Na samom sam se početku već osjećala jako loše i muž je uzeo slobodan dan kako bi se brinuo za bebu, jer ja jednostavno nisam mogla. Jedna mi je prijateljica rekla da bih sigurno sve mogla i sama da muž nije mogao ostati doma, jer hej, pa ja sam supermama!

ŠTO BISTE SAVJETOVALI SVOJOJ DJECI?

Francis Scott i Zelda Fitzgerald nisu bili prototip savršenih roditelja. Slavni pisac, autor Velikog Gatsbya, i njegova supruga bili su poznati po burnim zabavama, čestim putovanjima i poprilično ekstravagantnom životu. Slavni par proživio je najbolje i najgore neponovljivih 20-ih, da bi na kraju Fitzgerald vodio borbu s ovisnošću o alkoholu, dok je Zelda velik dio svog života provela u mentalnoj ustanovi. Imali su jednu kćer, Frances. Iako mi je Veliki Gatsby jedna od najdražih knjiga, nisam se previše zanimala za privatni život njezinog autora. No, nedavno sam pronašla pravi literarni biser: knjigu pisama koju je Fitzgerald pisao svojoj kćeri dok je bila u internatu i na prvim godinama fakulteta. Ono što me se posebno dojmilo kod ovog izdanja jest činjenica da je predgovor napisala upravo Frances, Fitzgeraldova kći jedinica, koju…

LJUBAV PREMA DVOJE

U zadnje vrijeme imam jako puno inspiracije za pisati, a kronično malo vremena za pretočiti sve što mi prođe glavom na “papir”. Ali, jutros me dočekala govorna poruka moje najbolje prijateljice i navela me na razmišljanje o tome postoji li uistinu razlika između prvog i drugog djeteta, da ne govorim između prvog i svakog drugog djeteta. Već sam pisala o tome kako je u samoj trudnoći ogromna razlika, a kakvo je stanje nakon drugog poroda… 

BRAČNE (NE)SLAGALICE

Sakrila sam ovaj tekst ovdje, jer mislim da ovo što mislim napisati nikako ni bih mogla objasniti svojem bračnom supatniku. Između ostalog zar ovo svojevrsan “safe zone” i mjesto gdje se možemo potužiti jedna drugoj. Kad već nema Žuži da se njoj potužimo jer budimo realni, Žuži je imala najbolje savjete. Radi se o nekoliko bračnih nesuglasica koje su starije od Metuzalema, dinosaura, i kruha iz ledenice.

BEBA VOLI MAMU

„Beba voli mamu najviše na svijetu, beba voli mamu najviše na svijetu. Mama voli bebu najviše na svijetu, mama voli bebu najviše na svijetu.“ Ne znam tko je autor spomenute pjesmice s You Tube-a, opjevane na svim raspoloživim jezicima regije, ali znam da je ON lud za njom. Kad god mu #(ne)majka dopusti gledati You Tube, obavezno mora upisati „Beba voli mamu.“ No, baš kako pjesmica kaže, nije samo da beba voli mamu nego i mama voli bebu. Problem postaje još većim kada se ta ista mama ne može pomiriti s činjenicom da možda više nema – bebu. Da, da, znam da je svako dijete svojoj majci zauvijek upravo to – „dijete“… čak i kada to „dijete“  ima vlastitu djecu i kojih pet desetljeća na nejakim plećima, ali kada zapravo…

GOVORIM LI JA ZIDU?

Biti roditelj strašno je zahtjevna uloga, koja zahtijeva konstantan rad na sebi. Ponekad pomislim da smo u srednjoj školi trebali imati predmet ‘samokontrola’ koja bi nas učila važnosti takvoga ponašanja u određenim situacijama. Neke od tih situacija su opetovano i uzastopno ponavljanje jednih te istih riječi svome djetetu:

LIJEK ZA DUŠU

Najveća radost je čuti svoje dijete kako se smije. To je možda najljepši zvuk na svijetu. Čak i kad ne znaš zbog čega se dijete smije, kad ti zvonki zvuci ispune prostoriju, ne možeš ostati ravnodušan. Dječji smijeh je najveći lijek za dušu. I baš zbog toga, roditelji će učiniti SVE da ga čuju. Stotridesetisedam puta ću pasti s istim intenzitetom na pod ili ću beskrajno puno ponavljati jednu te istu riječ koja ju toliko nasmijava. Cijelo popodne ću joj govoriti “Ku-ku!” i praviti se da ju ne vidim, glasat ću se bolno visokim tonovima, glumit ću joj tu žirafu koju toliko voli, ma visit ću sa stropa ako treba, samo da ju čujem kako se smije.

KADA VELIKA VIŠE NIJE VELIKA

Vjerojatno jedina stvar oko koje će se svi Hrvati složiti jest činjenica da je u Lijepoj Našoj puno toga „trulo“ i nevaljalo. Vječite prepirke ovih i onih, nezaposlenost, minimalni rast BDP-a, tisuću i jedna reforma koja se nikada ne provede,  velike seobe naroda, visoke cijene, (pre)niske plaće, ljetne i adventske gužve, golišavi turisti, manjak liječnika, nepotizam, zaštićene elite, Obiteljski zakon, definicije braka… Ima li išta što je u Hrvatskoj dobro? Barem OK. Možemo li barem za nešto zaslužiti taj bijedni spoj dva slova? Nedavno sam pogledala zastrašujući dokumentarac. Obzirom da me većina vas ne poznaje, moram vas upozoriti da sadržaju takvog tipa,vrlo često pristupam s određenom dozom nevjerice jer su isti puno puta snimani suviše subjektivno i uz premalo objektivnih dokaza. Ovoga je puta bilo drugačije. Postoji mogućnost da sam…