RUTINA

Nedjeljom poslijepodne često imamo obiteljsko kino gdje svi zajedno ležimo na kauču, grickamo kokice i gledamo neki crtić. Ove nedjelje to je bio zadnji Shrek. U prvom dijelu crtanog filma opisuje se njihova nova rutina sada kada su on i Fiona postali roditelji trojki i kunem vam se da smo Shrek i ja imali trenutak u kojem smo postali jedno; on kao da je gledao ravno u mene, ja kao da sam osjećala svu njegovu težinu na vlastitim ramenima. Težinu rutine koja nas sve ponekad guši.

“DRUŠTVO NIJE SPREMNO”

Obje sam trudnoće vodila kod iznimne liječnice. Vrhunska specijalistica uz koju nikada nisam imala sumnji i onih prešutnih pitanja koja lete u zraku. Ipak, vjerujem da nikada neću zaboraviti pregled na kojem je izjavila: „Društvo nije spremno za Downiće.“ Kao žena i kao liječnik, nije se slagala s odlukom pacijentice koja je, unatoč velikom postotku šanse da nosi dijete sa sindromom Down, odbila spomenutu amniocentezu jer ne bi pobacila.

ŽIVOT UZ TRI MUŠKETIRA

Često čujem od drugih mama kako se osjećaju usamljeno u novoj okolini i iako se s jedne strane mogu poistovjetiti sa time, s druge strane opet ponekad žudim sa tim osjećajem. Da, željno iščekujem i nadasve cijenim trenutke u kojima imam privilegiju biti sama, jer ja živim sa/ za svoja tri mušketira.

NEKI NOVI SVIJET

Ako  pitate mene, jedna od najljepših strana majčinstva je faktor iznenađenja. Da, puno je onih koje su odrasle s mnoštvom braće, koje su neke prve korake majčinstva iz ovog ili onog razloga, trebale savladati u najranijoj dobi. Ima i onih žena koje su radi same privrženosti prema djeci, svoju mladost svjesno provele u okruženju najmlađih bilo da je riječ o susjedovim blizancima ili nepoznatoj djeci koju bi sretale u parku. Ima onih koje su jedan oblik majčinstva izabrale kao životni poziv pa skrbe za bolesnu ili nezbrinutu dječicu ili pak čuvaju naše malene anđele dok smo mi na poslu. Puno je žena koje su život provele okružene djecom bez da su same postale majkama.

TVORNICA DIZAJNA SUPERMAME TAMARE

Već neko vrijeme pratimo rad brenda Tvornica Dizajna i potiho mu se divimo. Sasvim slučajno stupila sam u kontakt sa osnivačicom brenda Tamarom Vuković, svestranom supermamom dvije djevojčice koja nam je otkrila svoju priču. Ova tridesettrogodišnja mama, koja se, kako ona kaže, osjeća kao da joj je osamnaest prepuna je zamisli, ideja, znanja i vještina i čeka malo više slobodnog vremena da im konačno pruži priliku da ugledaju svjetlo dana.

NIZOZEMSKE MAME

Drage moje supermame, ne znam kako, kada, niti gdje prije, ali prošla je čitava godina dana od našeg preseljenja u Amsterdam! Godina dana!!! Ludo… Da dokažem svoju potpunu integraciju sa nizozemskim narodom, podijeliti ću s vama nekoliko dosadašnjih opservacija o nizozemskim mamama.

TRI SUPERŽENE, KAVA I FACEBOOK

Jutro je moje omiljeno doba dana. Dok svi spavaju ili kad dijete otpratim u vrtić tada, prije svih obaveza, prvo odvojim nekoliko minuta za uživanje u prvoj jutarnjoj kavici i krećem u potragu za inspiracijom, obično na društvenim mrežama. Tako sam jedno sunčano jutro sasvim slučajno nabasala na Facebook profil zanimljivog imena Coffee, Stars And Other Stuff. Odmah sam pomislila “Ma to mora biti nešto zanimljivo” i imala sam pravo.

SUPERMOĆI

Svaka žena kada rodi dobije set supermoći pomoću kojih spašava svijet, odnosno odgaja dijete (dođe na isto ako malo bolje razmislim…) Taj set se godinama povećava, a ja ću vam otkriti samo neke moći koje tu pripadaju. (Batman, sakrij se, stiž Supermame.)

MAJČINSTVO KAO INSPIRACIJA: OD EKONOMISTICE DO UČITELJICE JOGE

Većina mama reći će vam da su s majčinstvom postale snažnije i hrabrije. Za mnoge od njih majčinstvo je inspiracija, a porodiljni prilika da se osim bebi posvete same sebi, svojim hobijima i onom što vole. Jedna od njih je i Ana, supermama dvoipolgodišnje curice Mike i uskoro mama malog Borne. Zaljubljenica u jogu i kuhanje, nakon deset godina rada u struci, odlučila je slijediti svoje snove, a s nama je podijelila svoju priču koja će, nadamo se, poslužiti kao inspiracija i drugim supermamama.

ZA NEKO BOLJE SUTRA

Ja sam jedna od onih koju inspiriraju tzv. mali ljudi. Ne glumci, ne manekenke, ne pjevačice. Obični, svakodnevni, vi-ja, ljudi. Sada, kada sam s vama podijelila ovu misao, nimalo vas ne bi trebala iznenaditi činjenica da sam se uz povratak na posao, najviše veselila (ponovnom) putovanju javnim prijevozom. Da, koliko god većini ljudi to isto predstavlja traumatično iskustvo, za mene predstavlja priliku da vidim i čujem neku drugu stranu. Zašto? Slušajući i promatrajući druge ljude, vjerujem da se odobravanjem ili neodobravanjem tuđih postupaka ili oblika ponašanja, puno kvalitetnije možemo osvrnuti na naše vlastito. Jesam li ja bolja ili gora? Kako bih ja postupila u datoj situaciji?