samohrani…gdje ste!?

Samohrani roditelj. Riječ koja te definira. Kao da si osuđen. Pod reflektorima. Sažaljevan. Oko sebe nailaziš na poglede zabrinutosti i znatiželje. „Kako to sve hendlaš? Osjećaš li se usamljenom? Kako dogovaraš viđanje djeteta? Kako to utječe na dijete? Sigurno ti je teško.“ Da. Teško je. Naporno. Frustrirajuće. Želim nekoga pored sebe. Želim pomoć. Želim podršku. Utjehu. Želim dijeljenje odgovornosti. Želim oba roditelja u zdravom odnosu. Zajedno. A toga nema. Nije tako svaki dan. U početku je bilo užasno. U početku se boriš s ljutnjom i krivnjom. Sam si. Osjećaš se izdano, ostavljeno, izgubljeno. Nemaš pojma kako to sada ide. Ne želiš razumjeti. Vrtiš filmove unazad. Sagledavaš sve ponovno i mozgaš. Stalno mozgaš. A onda počinješ razumijevati. Odnosno nastojiš. Odaberite što vama više odgovara. Ja sam odabrala razumijevati. Sada više nije…

kradljivci sreće

Sjedim u plićaku i gledam zrnca pijeska na žalu. Kako ih more miluje. Godinama oblikuje. Oštre rubove brusi i pretvara u oblutke. Oblikuje li tako vrijeme i nas ljude? Ili nas ponekad lomi na komadiće rasute u vremenu i prostoru? Kažu da se ljudi s vremenom mijenjaju, povećavaju i produbljuju svijest o vlastitom postojanju i prolaznosti života. Spoznaju nove stvari, prihvaćaju neka drugačija mišljenja i perspektive. Kažu i da se upravo u ovoj eri odvija najveće duhovno buđenje čovječanstva. S druge strane, razvoj društvenih medija i njegov globalizacijski učinak podloga je za uspoređivanje naše realnosti sa životima stotinama drugih. Zavirivanje u tuđe pospremljene stanove i odjeću koja je zadnji modni krik sezone, ispunjene živote bezbrižnim osmjesima i vjetrom u kosi hrana je frustracijama i osjećaju manje vrijednosti. Kako to uopće…

instagram kao kolaž života

Prije deset godina, kada je završilo moje srednjoškolsko obrazovanje uslijedio je neki novi životni pravac, osjetila sam da je pravi trenutak zaviriti u neke nove avanture i tada je Instagram ugledao svijetlo dana. Prije četiri godine dolaskom u novi grad i selidbom u naše prvo zajedničko gnijezdo došla sam na ideju da otvorim blog. Željela sam ostaviti virtualni trag sa tipkovnicom, kojeg ću jednog dana rado čitati i vidjeti gdje sam bila kao osoba u određenoj sferi života. Istražujući po internetu vidjela sam da se blog najčešće povezuje sa Instagramom, jer je idealna platforma za dijeljenje poveznica popraćenih s fotografijama. Mreža gdje je fotografija u centru pažnje za mene je bila sinonim za izražavanje kreativnosti, spoj svega što me zapravo zanima. Što se zapravo desilo u te četiri godine koliko…

mladi tim logopeda razvio slikovnicu koja potiče cjelokupan razvoj djeteta

Mladi tim logopeda uspio je u realizaciji svoje jedinstvene interaktivne slikovnice naslova ‘Pia Mia’ koja predstavlja spoj fizičke slikovnice i virtualnog svijeta, a svojim sadržajem i aktivnostima potiče cjelokupan razvoj djece. Ideja je nastala djelovanjem na portalu Logoped.hr, gdje su mladi logopedi; Lucija Kuvačić, Ozana Čipčić, Danijela Matulić i Mario Dilberović, kroz različite interakcije s roditeljima, shvatili kako je u današnjem digitalnom svijetu vrlo važno stvoriti interes za rani tiskovni materijal. Svoju ideju predstavili su još na prošlogodišnjem natjecanju mladih poduzetnika Startup Velika Gorica, gdje su sa svojim novoosmišljenim portalom Logoped.hr odnijeli pobjedu. “Spoj fizičke slikovnice i virtualnog svijeta koji je sveprisutan i, sve češće nužan, doveo nas je do razvoja ideje o slikovnici koja svojim sadržajem potiče cjelokupan razvoj djeteta uz proširenu stvarnost. Dijete uči uz slikovnicu, a paralelno…

kamo s djecom preko ljeta? u Eureku!

Prije par tjedana pročitala sam jedan članak baš na temu kamo s djecom preko ljeta. Nemaju svi bake na moru ili selu, pa su djeca vrlo često za vrijeme ljetnih praznika prepuštena sebi, a roditelji su na muci, jer posao i obaveze nemilosrdno čekaju. Sjećam se užasnih komentara na taj članak, nerazumijevanja i kritike ostavljenih bez promišljanja što takve ružne riječi znače i koliko je roditeljima mučno pri pomisli da svoje školarce ostavljaju za radno vrijeme same, prepuštene sebi, a time vrlo često prepuštene ekranima. Iz tog razloga, varijante poput ljetne škole ili, ispravnije rečeno – ljetnog edukacijskog centra, koji ne traje samo dva tjedna, već čitave ljetne praznike, zvuči fantastično. Eureka je edukacijski centar za klince uzrasta od 5 do 11 godina. To je škola u kojoj klinci kvalitetno…

godišnji odmor ili umor?

Fjaka je. Vrijeme nakon ručka. On spava pored mene. A ja sam sretna što je tišina i mogu slušati tišinu. Ovo vrijeme nakon ručka je sve. Vrijeme za malo odmora od odmora na godišnjem, zar ne? Jer na godišnjem ne ustajemo rano, ne kuhamo ručak, ne spremamo i ne čistimo, na godišnjem se sve to odradi samo. Eh, kad bi to barem tako bilo. Neću sad kukati kako je teško na godišnjem, kako imam više robe za prati, više obroka za skuhati, više stvari za pospremiti, neću to reći. Već ću reći da meni pravi godišnji počinje kad se maknem iz našeg stana i negdje otputujem. Bilo gdje. Na dan-dva, na tjedan dana, ma svejedno, samo da se malo maknem iz svakodnevice. Iako bi idealan godišnji bio odlazak u hotel,…

za šaku uspomena

Ljeto odiše posebnim mirisom. Lavanda i sol. Slobodne, vedre zvjezdane noći, zvukovi zrikavaca. Oduvijek sam voljela ljetovati na moru. Dijete sa asfalta, željno promjene, radosno iščekujući novu avanturu. Seka i ja bi danima pripremale svoje stvari. Smišljale što ćemo sve raditi. Stotinu puta isprobavale kupaće, haljinice i nove japanke. Krenuli bi malim Fiatom rano u zoru. Majka bi nas budila i snene potrpala na stražnja sjedala i ručnike za plažu koji su služili kao jastuci. Hrane kao za vojni garnizon, jedno pet “Feniks” križaljki za starog, ne previše odjeće i obavezno desetak kapa i šešira koje smo na plaži međusobno razmijenjivali. Do Plitvica je mir. Kroz Velebit kreće šou. Mama nabraja starome prodike o pretjecanju kamiona. Kako je vruće. Otvori prozor…. Ne, malo ga zatvori. Daj uspori. Sad mi je…

naš šareni svijet u spektru

Kad te život stavi pred gotov čin, ili ćeš se povući ili krenuti i boriti se? Ovo je naša priča, početak novog života, početak nove borbe. Ovdje nema predaje, nema posustajanja. Jer ne možeš i ne smiješ. Jer ti si ta zvijezda vodilja njima, tako malima, a tako posebnima. Ti si ta stijena na kojoj sve počiva, od koje sve kreće. Ti si alfa i omega! Da krenem s tim da je uvijek postojao taj neki strah, prisutan. Od trudnoće kad sam ih gubila dva puta, oni se nisu dali, ja ih nisam dala i Bog mi ih je poklonio. Na momente je znao nestati taj strah, ali se vratio. Negdje iza druge godine života Tino je počeo biti odsutan, bio je u svom svijetu. Nije koristio maštu za igru,…

supermame koje čine promjene: Marija Tambolaš

Vjerujem da ste nedavno iz medija čuli vijest o nevjerojatnom uspjehu hrvatskih liječnika koji su uspješno razdvojili sijamske blizanke. Ta mi je priča, iako sa sretnim završetkom, izmamila suze; nisam mogla prestati razmišljati o tim bebama te mi se u glavi vrtjelo sto pitanja koje bih najradije postavila njihovoj mami… Danas vam donosim priču supermame Marije Tambolaš. “Jako sam mlada postala mama, već sa 19 godina”, počinje svoju priču 25-godišnja Marija iz okolice Virovitice: “Ipak, naravno, nije mi žao. Lijep je osjećaj kad te tako malo biće neizmjerno voli. S jedne je strane teško, ali s druge prekrasno. Kažu da je porod jedini spoj naslijepo gdje si siguran da ćeš voljeti – i zaista je tako! Majka sam četvero prekrasne djece: šestogodišnje Maje, koja sama sebe naziva Pčelicom Majom, četverogodišnjeg…

dječače moj, čega ćeš se ti sjećati kad odrasteš?

Čuvate li odjeću svoje djece? Postoje li neki komadi koji su posebni, koji dodirom vraćaju u neka stara vremena, dozivaju stare osjećaje, mirise. Miris bebe, miris dječaka koji kreće u vrtić. Možda čuvate kombinaciju s krštenja svojeg djeteta? Prvu haljinicu koju je vaša djevojčica sebi odabrala. Koliku moć zapravo odjeća ima… Jeste li ikada razmišljale o tome?