budi dama

Vjerujem da je većina vas vidjela video Cyntie Nixon “Be a lady they said”. Ja sam ga danas pogledala i baš me pogodio. Koliko vas je čulo tokom života: budi dama! Ili: ne ponašaš se kao dama! A što je to točno dama? Na Hrvatskom jezičnom portalu definicija glasi ovako: ona koja se po mjerilima građanskog društva i života u gradu odlikuje odnjegovanim dobrim osobinama i otmjenim ponašanjem. To bi u prijevodu značilo: ponašam se kako drugi žele? Ili pazi, što će ljudi reći!? Živjela sam na selu gdje se podrazumijevalo da treba paziti kako se ponašaš jer svi sve znaju, što će selo misliti i slične budalaštine. Na primjer moja baka je već s 50 godina bila u crnini s maramom na glavi jer su običaji tako naređivali da…

hrana kao sloboda izbora

Prošli tjedan sam na svom Instagram profilu (@mamaanavi ) napisala post o hrani i kontroliranju. Ali kako mislim da jedan post na tu temu nije dovoljan da se dodirnu svi duhovi, raščiste odnosi i otvore tabui, evo me opet. Kako neki znaju već sam prije pisala o procesu deschoolinga i našem novom statusu homeschoolera. Jednoga dana kada na deschooling budem mogla sagledati s odmakom, voljela bih napisati više o svim apektima i procesima koji su mi se što svjesno, što nezapaženo prikrali i dogodili. Ono što me svakodnevno zatekne je koliko je proces deschoolinga nešto što ja kao odrasla osoba, mama i Ivana prolazim u sebi i za sebe. Kada smo krenuli u ovu priču o homeschoolingu mislila sam da će se velika većina toga događati mojoj djeci, a nisam…

za njih, čija riječ utjehe je kao majčino krilo

Gubitak je težak. Gubitak ostavlja bez riječi. Gubitak boli iznutra. Gubitak je razarajuć. Na gubitak se nikada ne možeš pripremiti. Možeš predosjećati, ali nikada se pripremiti. Gubitak nije fotogeničan. Gubitak nije instagramski. Gubitak stvara nelagodu okolini onoga tko je izgubio. Jer gubitak ostavlja bez riječi. Ostavlja bez riječi utjehe. Gubitak mijenja. Gubitak otupljuje. Gubitak zastrašuje. Ali gubitak je dio života. I učim se to prihvatiti.

roditeljstvo iz perspektive djeteta

Jučer je moja mama imala dosta obaveza nakon što je došla doma s posla. Zamisli – radiš, dođeš doma i onda te čeka još milijun malih stvari koje nitko ne gleda kao obaveze, djelomično jer se uvijek same „magično obave“, a djelomično jer se podrazumijeva da su te obaveze ionako njen posao. Prva stvar koja mi je pala na pamet je da je komplicirano biti žena. Par minuta nakon toga moja mala sestra ulazi u sobu i traži mamu da joj zakuha brašno i vodu za neki projekt kaširanja za školu te pritom napominje da joj treba 50 kuna za kazalište. Mama je napravila minutu pauze i rekla joj da će doći u prizemlje čim stigne. Da, ni roditeljstvo nije baš uvijek zabavno i jednostavno. Nisam roditelj. Imam 19 godina,…

u padovi sam i bojim se

To je trebao biti jedan sasvim običan vikend. Veselila sam se što su vremenske prognoze najavljivale izuzetno toplo, sunčano, skoro pa proljetno vrijeme. Savršen vikend koji ćemo definitivno provesti izvan kuće ili otići na izlet. Dok smo pili prvu jutarnju kavu i radili planove dolazi vijest o pojavi koronavirusa u Italiji. I to u našoj regiji Veneto. U jednom malenom mjestašcu nedaleko od nas – Vo’ Euganeo (ili kako ga sada mnogi zovu Vohan). Potvrđeno je da su zaražene dvije starije osobe. Kako? Ne zna se još. Kako sati odmiču broj zaraženih i to onih s kojima su zaraženi bili u kontaktu, sve je veći. U međuvremenu jedna od te dvije osobe umire. Traži se nulti pacijent. Svi kinezi koji su nekako mogli doći u doticaj sa zaraženima rezultiraju negativni…

iskreno o majčinstvu: E06 o doulaštvu, trudnoći, porodu i svemu što dolazi nakon poroda

Gost šeste epizode podcasta mlada je supermama i doula Una Pašić Gregović. Una nam je otkrila sve detalje o doulaštvu. Kako se odlučila postati doulom, tko su zapravo doule i koliko je bitna njihova pomoć i podrška ne samo kroz pripremu za porod i sam porod nego i nakon poroda –  period kad je mnogim majkama emotivna i psihička podrška od neprocjenjive važnosti. Dotakli smo se također tema kao što su dojenje i postporođajna depresija. Saznali smo što je postporođajna psihoza, kako ublažiti strah od poroda, funkcionira li plan poroda u hrvatskim bolnicama i je li moguć vaginalni porod ako je prvi bio carski. “Mama, ti si od ničeg napravila čudo.”, Una Una je za sve naše čitateljice i slušateljice ostavila popis korisnih knjiga i website-ova koji se tiču poroda….

tko ti čuva dijete?

Nedavno sam pisala odu mužu, nakon koje sam dobila zaista jako puno poruka i komentara, no moram se opet nadovezati na tu temu. Neke od mojih pratiteljica su mi rekle da moj muž nije ništa posebno (vjerujte, meni je poseban, zato i nosim njegovo prezime), da njihovi puno više rade oko djece, a neke su mi slale poruke da blago meni, njihovim muževima se ne da ništa osim odmarati kad dođu s posla. No, čudim se ženama.  Nemali broj puta sam od prijateljica/poznanica/kolegica čula komentar: ‘joj tvoj Julian se baš posvećuje djeci‘, ‘tvoj muž baš dobro hendla Lukasa‘, ‘tvoj muž baš ima volje‘. Neki dan sam otišla u dućan i blagajnica mi je rekla: ‘oooo, moram vam pohvaliti muža, kako on točno zna što treba kupiti‘. Zinula sam. ‘Molim, pa…

dijeliti ili ne, pitanje je sad

Sve do sada već davne 2012. godine, nisam bila svjesna koliko su žene-majke „svesrdna i gorljiva“ socijalna skupina s tendencijom ulaska u kategoriju „opasnih“. Žene-majke su redom sve bez mane te strah i trepet muževa, teta u vrtiću, zdravstvenih djelatnika i (ta-ta-ta-ta) DRUŠTVENIH MREŽA. Čvrsto vjerujem da ni raspad naše Vlade, ne može izazvati toliku „gungulu“ koliko jedan“ bezopasan“ i (naizgled) „nevin“ post na Facebooku. Tako je nedavno post jedne majke, na već spomenutom Facebooku, izazvao pravu malu bujicu prozivki, podrške, krajnosti, osude, veličanja i drame. I sve to zbog „dijeljenja“. Naime, dotična je majka, odvela svoga sinčića u park te doživjela ono što ona naziva neugodnom situacijom u kojoj su malenome prišla nepoznata djeca želeći se igrati njegovim igračkama. Maleni to nije želio te ga je ona svesrdno podržala…

plan za dan

Nedavno me je muž za stolom preko doručka, nonšalantno upitao koji mi je danas plan. Bilo je oko 8.45 ujutro, dok smo još uvijek ispijali prvu kavu taman prije nego je on trebao sjesti u auto i odvesti se na posao. Mi naime ne žurimo nikamo. Djeca se bude kada su spremna, a moj muž nerijetko ostane zadnji pa ustane nešto pojesti, skuha si kavu za van i odveze se nakon što su gotovo svi već stigli na posao pa najveću jutarnju gužvu izbjegne u širokom krugu. Tako nije oduvijek bilo. Naša jutra su često bila ona puna stresa, između neopranih zuba, raščupanih kosa i šmrkavih nosova preko lunch boxova i rasparenih čarapa, 5 minuta prekasno i nerijetko u ljutnji. Sjećam se svega vrlo dobro, ali malo čemu od toga…

vrijeme leti

Često razmišljate o tome kako vrijeme leti, kako se ni ne okrenete, a još jedan tjedan ili mjesec su iza vas. Ponekad se nađete u situaciji da s nostalgijom promatrate obiteljske fotografije i pitate se kako je moguće da su djeca već tolika. Polako postajete svjesni da su sve samostalniji, sve mudriji, sve vještiji. Zbog toga ste beskrajno ponosni na njih. No u isto vrijeme imate sentimentalni trenutak i željeli biste da vrijeme stane, jer shvaćate da vas neće još dugo trebati kao sad. Odlučujete kako želite još bolje iskoristiti vrijeme i stvoriti još bolji i prisniji odnos sa svojim djetetom. Želite biti još bolji i dostupniji roditelj svojoj djeci jer ona su svakako vaša najveća vrijednost i sreća! U dugogodišnjem radu s djecom naučile smo što je djeci najvažnije…