odgojiteljice u vrtićima – kraljice starog normalnog

Svi znamo koliko je za djecu, u najranijoj dobi važna rutina. Ne mislim pritom samo na pranje zuba ujutro i navečer. Već na sigurnost, stabilnost koja se stvara granicama, pravilima, rasporedom, svojim mjestom u skupini, obitelji i svijetu. Korona je svima, u većoj ili manjoj mjeri poljuljala sigurnost. Dani su ponekad mjeseci, a tjedni godine. Ne znamo što će biti sutra, koja mjera će nas ograničiti (kao da strah sam po sebi nije dovoljan), kad ćemo opet na večeru, koncert, kavu, pivo, predstavu, predavanje… I dok smo u strahu za svoje najmilije i sebe same, događa se život. I dalje se živi. Ne znamo koliko će ovo što odbijam nazvati novim normalnim trajati. Još mjesec, dva, tri, godinu, dvije, tri? Što ćemo u tom periodu? Hoćemo li se otuđiti jedni…

u Danskoj je škola opcija – iskustvo školovanja od doma

“I have come to believe that a person’s schooling is as much a part of his private business as his politics or religion, and that no one should be required to answer questions about it. May I say instead that most of what I know I did not learn in school, and indeed was not even ‘taught.’”—John Holt Ne znam koliko puta sam posegnula za stranicama Johna Holta i ne znam koliko puta sam već pročitala gore napisani citat i svaki, baš svaki put me jednako dirne. Valjda zato što pogađa direktno u srž mog shvaćanja škole i učenja. I vidim koliko to progovara iz svih nas, samo što je duboko zakopano pod svim onim godinama, doživljajima, iskustvima koje je školski sustav utkao u nas. Često smo nesvjesni dubokih tragova…

što smo naučili za vrijeme korone? – pozitivna strana priče

U posljednja 24 sata broj novooboljelih je… Sljedeća dva tjedna su ključna… Ostanimo doma… Ostanimo odgovorni… Rečenice su to koje smo u proteklih nekoliko mjeseci čuli i pročitali bezbroj puta. Dnevno izvješće Nacionalnog stožera čekalo se napetije nego rasplet omiljene serije. Ova 2020. uistinu je bila turbulentna i bit će godina koju ćemo pamtiti – nažalost ne baš po najboljem. Bila je to godina koja nam je život okrenula naopačke. Godina koja je redefinirala pojam slobode i natjerala nas da preispitamo sve što smo dosad svrstavali pod normalno i uzimali zdravo za gotovo. Uslijed globalne pandemije virusa Covid-19 na neko vrijeme činilo se kao da je cijeli svijet stao, gotovo kao da je netko stisnuo pauzu i sva događanja, druženja, putovanja, radovi i ostale stvari koje su sačinjavale našu svakodnevicu…

slučajnosti ili sudbina?

Koliko se puta u životu može dogoditi da se velike stvari ostvaruju istovremeno, ne iste godine, već isti tjedan u godini? Kao recimo početak novog važnog posla, prvi spoj s mužem i rođenje nećaka u razmaku od tri dana. Zatim nekoliko godina kasnije rođenje djeteta, mužev rođendan i preseljenje u novi stan, kasnije i datum vjenčanja, u skoro istom tjednu. Većina naših važnih datuma poredani su u dva tjedna u godini. Neću reći da je to sudbina, ali zanimljive su podudarnosti. Ali što kada nakon par godina opet krene na svim poljima istovremeno, ali zatim sve nestane istovremeno? Što kada nakon godinu dana premišljanja konačno sazrije odluka da je otvaranje biznisa sljedeći važni korak u životu, pa u toku postupka otvaranja dođe najljepša vijest koja se čekala više od dvije…

začeto dijete začinje majku

Doživjeti iskustvo začeća i trudnoće na putovanju kojim se korača, umjesto prolazi, znači uvidjeti razliku između mehaničkog poimanja stvaranja i svih doživljaja unutar takvog procesa i između stvaranja svjesnog, intuitivnog i opuštenog ciklusa unutar nas. Samo začeće jest mehaničke prirode i duboko je integrirano u našoj biologiji. Objašnjivo je i poznato svakom tko započinje takvo putovanje i gotovo da nema nepoznanica u tom vrlo složenom mehanizmu koji se događa na razini naših fizičkih tijela. Ali začeće kao unutrašnja, intuitivna i osjetilna stvar, suptilno se gura u stranu jer se interpretira kao praznovjerje ili naporna struktura “vjerovanja” i “ne vjerovanja” u neku izmišljenu moć. Začeti, roditi se ili umrijeti ne možemo teoretski. U tom logičnom svijetu spajanja i raspadanja, formiranja tkiva i razvoja ipak je mnogo unutrašnjih stvari koje djeluju kao koagulator…

halloween nam kvari djecu?

Kreće moje najdraže doba godine. Taman nekako od sredine listopada, kada se ne može više zanemariti jesen, tamo negdje do kraja veljače. U tom periodu obavim šetnje u kojima ti se ruke smrzavaju, nošenje kaputa, pokrivanje dekicom pred tv-om, mirise toplih kava, čokolada, čajeva, kestenja, pečenke pa nadalje. Krene s Halloweenom, nastavlja se sv. Nikolom, Božićem, proslavom Nove, nekim kraćim putovanjem i neizbježnim snijegom. Mir, tišina, hladno i mrak. Dekica i tv. Debljanje. U listopadu polako krenem sa svojom tradicijom gledanja klasika u rane večernje sate – Casper, Obitelj Addams, Hocus Pocus, Nightmare before Christmas, Dracula, Corpse Bride, Hotel Transilvanija… Da, volim tzv. Noć vještica i sve što ona donosi sa sobom. Zaljubljena sam u nju od djetinjstva. Znate tko nije zaljubljen? Mnogi nanovo pronađeni katolici i licemjerni new-age roditelji….

nešto sasvim osobno ili o čemu maštate?

Još dok sam bila mala, govorili su za mene da sam jako maštovita. Stalno sam nešto izmišljala, uvijek o nečemu  maštala. O ljudima, svijetu, o likovima iz knjiga, o sebi u različitim situacijama i to još uvijek radim. Stalno nešto zamišljam, kako privatno tako i poslovno. Jedna od glavnih stvari koje te uče na glumi jest da zamisliš sebe u određenoj okolnosti. I to mi ide lagano. Od svih tih silnih zamišljanja i maštanja, nisam uopće maštala o obitelji (ili možda jesam, ali jako kratko, usputno, i to bih više pomislila na to kako bi bilo da jednog dana stvorim svoju obitelj, ali bih tu zamisao vrlo brzo otpustila u prazan prostor). Moja su se maštanja pretežno vrtjela oko kazališta, filmova, knjiga. Dosta rano sam osjetila potrebu za kreativnim izražavanjem….

prije svega, Čovjek!

Gubitak i smrt. Ono što nas slomi. Oduzme nam tlo pod nogama. Pokaže nam koliko smo zapravo mali. Koliko smo nevažni. No unatoč tome što smo u očima svijeta mali i nevažni, nekome smo sve, nekome smo čitav svijet. Svijet koji je u samo jednom trenutku nestao. A umjesto tog svijeta, ostala je praznina. Vjerujem da ima jako puno ljudi kojima je ova tema neugodna, koji ne znaju kako reagirati u situaciji kada netko izgubi voljenu osobu. Koji idu čak toliko daleko da izbjegavaju kontakt sa osobom koja je pretrpjela gubitak, jer se jednostavno ne znaju nositi s time. Nemojte biti takvi ljudi. Molim vas! Budite ljudi koji će prije svega biti čovjek. Koji neće biti uz nekog samo kada se slavi i kada je lijepo. Budite onaj tko će…

rituali vibracije i zvuka

Svijet u kojem živimo i dišemo ne može prestati govoriti, upozoravati, plašiti…civilizacija postaje bučna. Ne može se umiriti i prestati bučiti….brujiti, a zvuk takvog svijeta sinonim je za nesklad, kaos i bol. Mnogi su ljudi prisiljeni okrenuti se psihologiji, lijekovima ili još radikalnijim liječenjima kao pomoći u situacijama gdje svoj život karakteriziraju stresnim, napetim i nepodnošljivo dinamičnim, međutim, na raspolaganju su nam i neke metode, alati i tehnike koje dugoročno i trajno mogu i umiju podržati naše zdravlje i otkriti uzročnike nastanka ovakvih stanja. Trigeri vrlo često mogu biti samo vrh ledene sante, a dugo nakupljanje boli tek duboko negdje skriveno i nevidljivo. Otvoren um, srce, razumijevanje i prihvaćanje znanja koje nam dolazi iz mnogih izvora i iskustava, nekome može otvoriti i pomoći podržati život i blagostanje koje svi posjedujemo i nosimo…

otuđenje djeteta od roditelja

Postoje razvodi u kojima roditelji surađuju, razmjenjuju informacije o djetetu, povremeno ručaju zajedno s djetetom, druže se s obiteljima drugog roditelja, organiziraju zajedničke proslave rođendana… Postoje oni u kojima roditelji izmjenjuju nužne informacije za dobrobit djeteta bez obzira na jaz koji je među njima i bez obzira na nedostatak potrebe za produbljivanjem odnosa. Postoje oni treći koji su visoko konfliktni i u kojima govorimo o otuđenju djeteta od roditelja. Otuđenje predstavlja proces koji se događa djetetu, a koji je vezan uz emocionalno zlostavljanje odnosno emocionalnu manipulaciju djeteta od strane jednog roditelja. Kada dolazi do otuđenja? Ne postoji određeno razdoblje života djeteta u kojem otuđenje nastaje, ali do njega sigurno dolazi zbog dugoročnog konflikta koji roditelji rade, a koji ostavlja posljedice na ponašanju djeteta odnosno rezultira odbacivanjem jednog roditelja od strane…