kako izgleda radni dan na portalu Supermame?

Većina vas koja čita portal Supermame, otprilike zna i našu priču. Priča je to o dvije mame koje su se povezale zahvaljujući majčinstvu i instagramu. Dvije mame koje su hobi pretvorile u posao, korak po korak, s puno ljubavi, ali i s još više truda. Danas, zahvaljujući upravo tom trudu, radimo ono što volimo. Svejedno, pitanje s kojim se često susrećemo je – što zapravo mi radimo? Takvo pitanje nam najčešće dolazi od ljudi kojima je ova branša velika nepoznanica ili od starijih generacija koje ne mogu shvatiti da se danas može raditi od doma i s fleksibilnim radnim vremenom. Među njima su naravno i oni koji misle da pijemo kavu po cijeli dan i fotkamo se za društvene mreže. Možda to tako zaista izgleda, ali iza toga stoji posao…

žena, majka, studentica

Kako misliš biti majka i studentica? Pa zar ne moraš poštivati onaj dobro ustaljeni, provjereni redoslijed?! Nekada život, pogotovo nama koji volimo da sve ide po redu i rasporedu, promiješa kockice i baci ih na nepoznata polja. I ta polja nekada budu daleko bolja od onih vama dobro poznatih. Putevi vam se tada sami otvaraju, a vi ih slijedite i spoznajete neke nove dimenzije sreće, blagostanja i mira. Zapravo je trenutak kad sam svog sina uzela u naručje bio prvi trenutak potpune sreće, kao da vam je u srcu falila neka slagalica, a vi to niste ni znali, to malo biće vam je dodalo i sada ste konačno potpuni. Moja zamisao budućnosti u trenutcima prije upoznavanja mog supruga bila je: “Studirati, graditi karijeru i možda jednoga dana zasnovati obitelj kada…

sva lica majčinstva – muškarac u kući

Deset je supermama u sklopu projekta #svalicamajcinstva otkrilo kakvi su njihovi muškarci u kući. @anavladusic “Pošto mi nismo baš najpoznatiji po organizaciji, mogla bih reći da kućanske poslove dijelimo na neodgodive i na “neće svijet propasti”. Kad kažem dijelimo, mislim na sve nas, uključujući i PAPIJA. . Zašto? Vrlo jednostavno. Matematka 2.b razreda. Ja sam mama i žena, a ne sluškinja. On je muž i otac, a ne gost hotela. U mojoj glavi je to najčešće tako. No, u realnosti: od kućanskih poslova, Papi je lijep😂. Iskreno i najiskrenije, on ne sudjeluje baš toliko u kućanskim poslovima, ali odradi ako mu zadam točne i precizne zadatke. Ako ne, nije primijetio. Rekla bih tipično muški, ali navodno tamo negdje neki i peglaju.🤷🏽‍♀️❤ I super je to, ako je takva podjela i…

zakon privlačnosti

Prvi puta sam o zakonu privlačnosti (eng. Low of atractions) čula kao bubuljičasta tinejdžerica na satu hrvatskog jezika u gimnazijsko doba kada je moja najdraža profesorica bila na bolovanju i kada je kao njezina zamjena došla mlada studentica kroatistike koje je više od književnosti voljela pričati o prizivanju pozitivne energije i onoga što si želiš da ti se dogodi. Sjećam se kako je strastveno govorila o mantrama koje ispisuje na stotine stranca i kako priziva svemir da joj pošalje upravo to što si želi. Sjećam se kako sam joj željela postaviti toliko pitanja o tome, ali kako sam onda bila ona koja se rijetko usudi podignuti ruku, sva su moja tadašnja pitanja ostala neodogovorena. Danas 20 godina kasnije vratilo me sjećanje na te dane. Nedavno me stvarnost podsjetila na zakon…

život na singapurski način – 1. dio

Točno je sedam mjeseci otkako smo se preselili u Singapur. Da nismo nedavno slavili Božić, Novu godinu i Noin drugi rođendan ne bih ni shvatila koliko je vremena prošlo i da je zapravo zima, barem ona kalendarska jer se mi još uvijek kupamo svakodnevno i uživamo u ljetnim aktivnostima. Osim upita za Nou i njegove svakodnevne bisere, najčešća pitanja koje dobivam u porukama na društvenim mrežama je upravo o životu u Singapuru, pa je to sigurno odličan razlog za napisati tekst o istom. Ovo je samo prvi dio jer mnoge različitosti u stilovima života i puno novih običaja neće stati u jedan tekst, stoga dio ostavljam za sljedeći put. jedan od najsigurnijih gradova na svijetu Prva stvar koja me oduševila čim sam se doselila bila je sigurnost, što mi je…

…pamtim samo sretne dane… zbogom

„Pamtim samo sretne dane…“ zvuči tako jednostavno. Prošlo je točno mjesec dana. Mjesec dana tišine. Mjesec dana moja poruka stoji nepročitana. Sada na viberu više ne piše „zadnje viđen 16.prosinca“… sada piše „zadnji put viđen davno“… Mjesec dana svaki dan ispisanih riječi. Mjesec dana isplakanih suza. Mjesec dana donošenja odluka da nećemo više plakati. Mjesec dana gledanja u albume naših fotografija. Mjesec dana ispunjenih s milijardu pitanja i niti jednim odgovorom… Mjesec dana hladnih i bistrih jutara, obasjanih najsjajnijim suncem. Onako kako je volio.

mama svih zaborava

Prošlo je vrijeme blagdanskog ludila i evo nas svih u blagodatima siječanjske depresije. Nije tako strašno ako se ne razmišlja o potrošenim hrpama novaca, unesenim milijunima kalorija i da je sve u ormaru pretijesno, a kuda sa špekom!? Nećemo o tome razmišljati i zato nas neće ni uhvatiti simptomi depre. Posvetiti ćemo se novogodišnjim odlukama o pozitivnom razmišljanju i vježbanju i u raljama svakodnevnog ludila vrtića, škole, posla i sl. nećemo se ni okrenuti i ode siječanj, evo nam divne veljače, Valentinova i maškara. Evo, kao što vidite, pridržavam se jedne od svojih novogodišnjih odluka, a to je pozitivno razmišljanje. Na vježbanju se sad ne bih zadržavala. Nadam se da ste se svi lijepo proveli za blagdane i ušli u novu godinu svježi i zadovoljni. Mi smo ovaj Božić i…

zašto sam ispisala dijete iz škole

Prije nekoliko mjeseci pisala sam o želji da ispišem stariju kćer iz škole i umjesto da bude dio školskog sustava kao većina djece njezine dobi da umjesto toga bude dio homeschoolinga. Imam sliku u glavi koja najbolje opisuje moje osjećaje i procese oko odluke. Kao da sam stala na rub litice bez ideje što se nalazi na samom dnu. Imala sam veliku želju skočiti iako me je strah od nepoznatog preplavljivao iznova i iznova. I dok sam ja tako stajala i nagovarala samu sebe, pregovarala sa svojim razumom i nabrajale sve razloge za i protiv, iza mene se nečujno prišuljala moja osnovnoškolka i bez imalo razmišljanja pogurnula me u nepoznato. Rekla je jedno jutro: «Ja nemam želju ići u školu. To nije škola za mene.» Kada sam ja u čudu…

život u kontrastima

Ima ovdje jedna žena koja me zadnju godinu dana neopisivo inspirira ( ako razumijete danski odite na www.majmy.dk, a ako ne ostanite sa mnom da vam ispričam više). Ona me podsjetila danas kako je život prepun kontrasta i kako je važno živjeti za njih i kroz njih. Prosinac je mjesec prepun kontrasta – najtamniji dio godine, sve dok ne dođemo do zimskog solsticija i polagano počnemo puštati svjetlo u naše živote. Mjesec kada radimo užurbano, kada kupujemo mahnito, kada mislimo na običaje više nego na ono što bismo sami željeli, kada jedemo previše i kada se smijemo najglasnije nazdravljajući šampanjcem za sreću u idućoj godini. A godine idu, tako ih mnogo odjednom stane u veliku kutiju uspomena. Suprotnosti. Svjetlost sunca u sjajnim kristalima prvog mraza, kristalno čisti zrak u hladnoći…

sva sreća da djed mraz ne postoji

Sva sreća da Djed Mraz ne postoji, jer bi se sreli negdje u stanu dok ja u sitne sate raznosim čistu robu po sobama. Sva sreća da ne postoji, jer bi se prepao kad bi vidio moje lice umrljano čokoladnom kremom (koju sam polizala do zadnje kapi) i raščupanu masnu kosu s izrastom do brade, koju ipak nisam stigla oprati iako je bila na to-do listi. Mama je uvijek zadnja na njoj. Sva sreća da Djed Mraz ne postoji, jer kad bi vidio moju listu želja, samo bi se nasmijao i rekao da mi to ne bi mogao ostvariti ni za 3 života. Sreća za vas da on ne postoji, jer kad bi se sreli usred noći i on ne bi pobjegao unatoč mome licu i mojoj kosi, pitala bih…