ODGOJNO – OBRAZOVNI OLIVER; EDUCIRAO NAS PRIMJEROM, A NE PUSTOM PRIČOM

Ležim potrbuške na ručniku, na obali, suze kroz njega tope kamenčiće koji ne znaju razliku između suza i mora. Oliver ne može biti mrtav. Ne može. Danas moje djetinjstvo jeca, moje mladenaštvo tuguje. Izgubilo je djeda koji to nije, dobrog duha, glas promukao od soli, riba, vina, stijena, valova, galebova, najljepših uvala, barki, ribara, maslina i svega što Jadran jest. Realnost se ne poklapa s osjećajem Oliverove vječne prisutnosti. Bune se moje strune protiv te vijesti. Moji su praunuci trebali sjediti na kamenu amfiteatra i slušati njegov Ključ života. Toliko je zauvijek bio doživljavan, jedan od onih ljudi za koje ne pristajemo prihvatiti da su bolesni, a kamoli da ih nema. On je uvijek trebao za klavirom puniti duše. Znam, sebično je takvo razmišljanje. Ali, kad nas je tako razmazio….Read More

“NE, NE, NE” OLIMPIJADA

Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“Read More

NEKA NOVA POZNANSTVA

Jednom davno, postojala je jedna društvena mreža zvana Instagram. Prikazivala je uhvaćene trenutke raznih ljudi, dopuštala ulaz u intimu njihovih života, inspirirala nas, ljutila, naučila, povezala… tako su na kraju krajeva i nastale Supermame. Koliko nam je samo inspirativnih i pozitivnih poznanstava donijela, već i ptice na grani znaju. Jedno od tih je upravo i ovo, kojem posvećujem ovaj tekst. Nakon jedne od mojih objava, javila mi se Supermama Dora, a njezin tekst, životan, bez previše epiteta, mi je nekako “sjeo”, postao onako, blizak srcu, poznat. Kraj samog teksta me naveo na razmišljanje. I inspirirao za novu kolumnu. Ali, o tome kada uhvatim više vremena. Zato sam ovaj tekst odlučila podijeliti s vama.Read More

KAKO SAM PRONAŠLA VRIJEME ZA SEBE I SVOJE HOBIJE

Dok nisam postala mama, život mi se sastojao od tada meni bitnih stvari. Putovanja, kave, treninzi, izlasci, vrijeme posvećeno samo meni i mom dragom. Imala sam vremena napretek skrojiti si dan onako kako ja želim.

U svojih 30 godina nekako sam odgađala baš ovaj period života. Možda sam bila sebična jer sam mislila malo više na sebe u tom trenutku, ali iskreno, nije mi žao. Proputovala sam dio svijeta, pogotovo zadnjih par godina kad sam se zaposlila. Istrčala sam 3 polumaratona.  Iako sam nakon prvog rekla da nema šanse da ponovim to. Izgradila karijeru. Ne do te granice do koje sam htjela, ali i to ću sad. Još malo.

Jednog dana se sve promijenilo. U život nam je ušla jedna djevojčica. Djevojčica toliko prekrasna da sad moj život stvarno ima smisla. Postala sam mama.Read More

DEMISTIFIKACIJA SUPERMAMA

Ja nisam supermama. Super nisam, a mama sam zahvaljujući nevidljivoj božanskoj energiji koja me blagoslovila u trenutku kad sam to poželjela, kako bi naši životi i ovaj svijet bili obogaćeni za jedno prekrasno biće za koje sam sigurna da će mnogo dati svijetu. Međutim, licemjerno bi bilo reći da sam supermama. Baš zato što nisam supermama, sam super. Ja sam kaotična i smirena, uplašena i hrabra, nervozna i strpljiva, slaba i jaka, uredna i neuredna, nasmijana i uplakana, odmorena i mrtva-umorna. Sve sam to ja, kao i svi ljudi uostalom. Ja ne čitam knjige o odgoju, ja nisam članica grupa mama, ja odgajam instinktom i unutarnjim glasom. Ja ne pohađam tečajeve o dječjoj prehrani, ja ne moram čitati o štetnosti i dobrobitima cjepiva, o tome koliko treba dojiti, kad dijete skida pelene, kad treba početi jesti krutu hranu, treba li ili ne koristiti hodalicu, kakva sredstva za pranje moram koristiti, kada skidati temperaturu, kada skidati pelenu, koliko kuhati povrće….Read More

AH TO CIJEPLJENJE!

Ovu bih temu nazvala kontroverznom. Zašto? Zato što izaziva toliko burnih reakcija i onih koji su za cijepljenje i onih koji su protiv cijepljenja, burnije od Thompsonova pjevanja na dočeku Vatrenih (jer pjevanje se brzo zaboravlja i ne utječe ni na čiji život, a s cijepljenjem naravno nije tako). Ovdje neću pisati o tome trebaju li se djeca cijepiti ili ne, što ako se ne cijepe ili cijepe. Pisat ću o mukama roditelja koji se u svim današnjim informacijama o cijepljenju izgube i ne znaju što bi, a svi oni žele svojoj djeci najbolje, a mislim tko ne želi. Jedan od tih roditelja sam i ja.Read More

KAD ĆE DRUGO DIJETE?

Ova rečenica odzvanja u mojoj glavi zadnjih pet godina. Vjerojatno čim mi je sin prohodao, ovakva pitanja postala su uobičajena i svakodnevna. Pitali bi me oni koji me poznaju i oni prolaznici koji valjda nemaju pametnijih pitanja pa pitaju takvo pitanje. Ježim se od takvih pitanja, to pitanje ne mogu više čuti. Negdje sam čula da 90% razgovora između ljudi započinje o vremenu i vremenskim (ne)prilikama, pa što i mene ne pitaju o vremenu, mogla bih satima o vremenu pričati, ali nažalost nisam te sreće, pa mene pitaju to famozno pitanje: KAD ĆE DRUGO DIJETE?Read More

VATRA U MENI

Otkako sam rodila, često razmišljam o nasljeđu. Točnije, osjećam ga. Ne ono materijalno, opipljivo, već nematerijalnu baštnu u različitim oblicima. Najčešće je njena nuspojava samo jedna; doživljaj, odnosno emocija. Uvijek sam tome pridavala važnost, no ne do te mjere da se rasplačem kad čujem zvuk istarske ljestvice na harmonici na manifestaciji koju odrađujem u sklopu poslovne obaveze (što baš i nije najprofesionalnije) ili da se naježim i natopim oči razmišljajući koliko bi se pobjedi Vatrenih veselili oni kojih više nema, a koji su najviše zaslužili doživjeti ju.  Read More

50 NIJANSI MAJČINSTVA

Realno, sve smo to prošle. Prije negoli smo postale majke gledale bi one koje to već jesu i u puno situacija mislile da ćemo mi to znati bolje. Baš kao i kad smo bile tinejđerke i kad smo znale da naši starci nemaju pojma i pričale kako „mi nikad nećemo svojoj djeci ovo ili ono“…
Ukratko, mislile smo da smo kužile stvari, a pojma nismo imale.Read More