iskreno o majčinstvu: E06 o doulaštvu, trudnoći, porodu i svemu što dolazi nakon poroda

Gost šeste epizode podcasta mlada je supermama i doula Una Pašić Gregović. Una nam je otkrila sve detalje o doulaštvu. Kako se odlučila postati doulom, tko su zapravo doule i koliko je bitna njihova pomoć i podrška ne samo kroz pripremu za porod i sam porod nego i nakon poroda –  period kad je mnogim majkama emotivna i psihička podrška od neprocjenjive važnosti. Dotakli smo se također tema kao što su dojenje i postporođajna depresija. Saznali smo što je postporođajna psihoza, kako ublažiti strah od poroda, funkcionira li plan poroda u hrvatskim bolnicama i je li moguć vaginalni porod ako je prvi bio carski. “Mama, ti si od ničeg napravila čudo.”, Una Una je za sve naše čitateljice i slušateljice ostavila popis korisnih knjiga i website-ova koji se tiču poroda….

tko ti čuva dijete?

Nedavno sam pisala odu mužu, nakon koje sam dobila zaista jako puno poruka i komentara, no moram se opet nadovezati na tu temu. Neke od mojih pratiteljica su mi rekle da moj muž nije ništa posebno (vjerujte, meni je poseban, zato i nosim njegovo prezime), da njihovi puno više rade oko djece, a neke su mi slale poruke da blago meni, njihovim muževima se ne da ništa osim odmarati kad dođu s posla. No, čudim se ženama.  Nemali broj puta sam od prijateljica/poznanica/kolegica čula komentar: ‘joj tvoj Julian se baš posvećuje djeci‘, ‘tvoj muž baš dobro hendla Lukasa‘, ‘tvoj muž baš ima volje‘. Neki dan sam otišla u dućan i blagajnica mi je rekla: ‘oooo, moram vam pohvaliti muža, kako on točno zna što treba kupiti‘. Zinula sam. ‘Molim, pa…

dijeliti ili ne, pitanje je sad

Sve do sada već davne 2012. godine, nisam bila svjesna koliko su žene-majke „svesrdna i gorljiva“ socijalna skupina s tendencijom ulaska u kategoriju „opasnih“. Žene-majke su redom sve bez mane te strah i trepet muževa, teta u vrtiću, zdravstvenih djelatnika i (ta-ta-ta-ta) DRUŠTVENIH MREŽA. Čvrsto vjerujem da ni raspad naše Vlade, ne može izazvati toliku „gungulu“ koliko jedan“ bezopasan“ i (naizgled) „nevin“ post na Facebooku. Tako je nedavno post jedne majke, na već spomenutom Facebooku, izazvao pravu malu bujicu prozivki, podrške, krajnosti, osude, veličanja i drame. I sve to zbog „dijeljenja“. Naime, dotična je majka, odvela svoga sinčića u park te doživjela ono što ona naziva neugodnom situacijom u kojoj su malenome prišla nepoznata djeca želeći se igrati njegovim igračkama. Maleni to nije želio te ga je ona svesrdno podržala…

plan za dan

Nedavno me je muž za stolom preko doručka, nonšalantno upitao koji mi je danas plan. Bilo je oko 8.45 ujutro, dok smo još uvijek ispijali prvu kavu taman prije nego je on trebao sjesti u auto i odvesti se na posao. Mi naime ne žurimo nikamo. Djeca se bude kada su spremna, a moj muž nerijetko ostane zadnji pa ustane nešto pojesti, skuha si kavu za van i odveze se nakon što su gotovo svi već stigli na posao pa najveću jutarnju gužvu izbjegne u širokom krugu. Tako nije oduvijek bilo. Naša jutra su često bila ona puna stresa, između neopranih zuba, raščupanih kosa i šmrkavih nosova preko lunch boxova i rasparenih čarapa, 5 minuta prekasno i nerijetko u ljutnji. Sjećam se svega vrlo dobro, ali malo čemu od toga…

vrijeme leti

Često razmišljate o tome kako vrijeme leti, kako se ni ne okrenete, a još jedan tjedan ili mjesec su iza vas. Ponekad se nađete u situaciji da s nostalgijom promatrate obiteljske fotografije i pitate se kako je moguće da su djeca već tolika. Polako postajete svjesni da su sve samostalniji, sve mudriji, sve vještiji. Zbog toga ste beskrajno ponosni na njih. No u isto vrijeme imate sentimentalni trenutak i željeli biste da vrijeme stane, jer shvaćate da vas neće još dugo trebati kao sad. Odlučujete kako želite još bolje iskoristiti vrijeme i stvoriti još bolji i prisniji odnos sa svojim djetetom. Želite biti još bolji i dostupniji roditelj svojoj djeci jer ona su svakako vaša najveća vrijednost i sreća! U dugogodišnjem radu s djecom naučile smo što je djeci najvažnije…

djevojčice mogu biti superheroji

Djeca se kroz igru uče različitim vještinama, a glumljenje različitih uloga kroz igru zabavan je način za istraživanje okoline koja ih okružuje. Superheroji su od malih nogu i kod većine djece neizostavan dio odrastanja i iako se roditeljima to čini samo kao još jedna zabavna igra u nizu, istraživanja su dokazala da superheroji imaju vrlo pozitivan učinak na njihovo samopouzdanje. Superheroji djeci zaista mogu dati super moći. Ohrabruju ih i osnažuju. Uče ih da ustraju u svakodnevnim situacijama. Razvijaju kreativnost. Razlikuju dobro od zla. U današnjem svijetu gdje se još uvijek igračke dijele na one za dječake i one za djevojčice, gdje je plava boja za dečke, a roza za djevojčice, gdje se dječacima govori da “plaču kao curice”, a djevojčicama da moraju biti nježnije, pitanje je – mogu li…

disanjem kroz majčinstvo

Nakon godine dana s bebom potpuno sam osvijestila koliko je disanje važno i moćno. To obično udisanje zraka, koje život znači. Na samom porodu sam shvatila da mi disanjem prolazimo kroz naizgled neizdrživ bol i da snagom disanja/zadržavanja daha zapravo pokrećemo unutarnje mišiće koji su odgovorni da tiskamo bebu. Diši! Prvi put u porodu kao da nisam svjesno upotrijebila tu snagu udaha kojim se beba rodi. Sjećam se da je doktor rekao i da je beba zastala na neko vrijeme, jer ja nisam potpuno shvaćala što radim uopće.  A onda drugi put kada sam se bolje pripremila… uzmeš veliki, najveći udah i umjesto na nos guraš taj dah kroz sebe, u sebe, stiskajući sve mišiće na koje tim putem naiđeš. Čim naša beba ugleda svjetlo dana njezin prvi udah je…

životinjsko carstvo u odnosu žena

nepovjerljiva kao mačka, ali miševe ne jedem Uglavnom mi kažu da sam skeptik. Nepovjerljiva kao mačka. No, bez obzira što ja to ne bih baš tako nazvala, istine u tome svakako ima. Sve ovisi o tome o čemu se zapravo radi. Jer ispričati problem i tajnu nema istu težinu kao posuditi novac nekome na povjerenje. Iako je ovo drugo izglednije i češće te opali po čelu nego po džepu, prvi primjer, kada se dogodi, razočaravajući je i bolan kao potkožni prišt u PMS-u. Boli pod kožom, smeta i duboko narušava odnos tebe sa samim sobom i s vanjskim svijetom. Zato kad kažem da je razlika između nepovjerljivosti i mudrosti velika, vjerujte mi na riječ. Mudrost po tom pitanju stekla sam tek s godinama, iskustvom gorkim kao rakija prije ručka, povjerenjem…

selfcare i moji demoni iz prošlosti

Sudeći po internetskim portalima pojam “selfcare“ ove bi godine trebao uzeti znatan zamah. Ne pričam o fizičkoj brizi o tijelu ili sixpacku, pričam o, stvarno za istač, brizi o sebi. Ispričati ću vam priču o tome kako sam uspjela, jednom davno postati ova sada ja. Prije neki dan, jedna mama s kojom razmjenjujem povremene žalopojke mameće tematike predložila je da kroz nekoliko odgovora na pitanja pobliže objasnim moju zaluđenost fitnessom. Pristala sam, naravno, jer o toj temi mogu pričati satima, bez da udahnem. Moglo bi se reći da sam samoprozvani lajf koač, guru za fitness, osoba koja svoje stavove gorljivo dijeli s drugima ne bi li ih potaknula na pomak. Možeš reći i da serem kvake, ali radije pročitaj do kraja. Razlikujem se od tebe tek u nekoliko pozitivnih životnih…

muškarac je tu da tuče, a žena da šuti i trpi

„Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela.” Ova me rečenica proganja od srednje škole, kada sam uživljena u sve, a osobito ženske, likove Kunderinih romana proučavala odnose koji su tada vjerojatno trebali biti preteški za mene. Pronalazila sam u njihovim pričama priče naših majki, baki, sestara, susjeda i tetaka. Uzimala sam osobine dijametralno suprotnih i sukobljenih žena pa ih lijepila za sebe u nekim tamo izmišljenim scenarijima od kojih sam bila godinama daleko. No bez obzira na moja maštanja i unutrašnje igrokaze, teške i snažne riječi kojima je bojao žene koje bez muškarca nisu mogle nigdje i ništa na mene su ostavile velik utisak. Što zbog samih scenarija unutar knjige,…