ČETIRI ČAROBNE RIJEČI

Zahvalnost je, uz ljubav, vjerojatno najviše opjevana emocija koja postoji. Vjerujem da ne postoji životni-trener koji imalo drži do sebe, a da u svoje postulate nije uvrstio tu divnu zahvalnost. Zahvalnost za ono što imaš. Zahvalnost za ono što nemaš. Zahvalnost za ono što jesi ili zahvalost za ono što ćeš tek postati. Zahvalnost za ono što nisi postao, a mogao si. Za svaki novi dan, udisaj, korak. Beskrajno je važno i bitno biti vječno zahvalan. I ne, unatoč mojoj beskrajnoj skeptičnosti kada su gore spomenuti  treneri u pitanju, važnost te predivne i VELIKE zahvalnosti im nikako ne mogu osporiti. Pokušajte uistinu biti zahvalni na svemu. Nije lako, ne. Teško je gotovo kao i lakiranje noktiju one ruke koja vam je primarna. Ipak, garantiram da se može naučiti.Read More

DESET TRUDNIČKIH ZAPOVIJEDI

Kad je žena trudna, ljudski stavovi o tome što ona može ili ne može idu iz jedne krajnosti u drugu. Neki je tad smatraju bolesnom ženom koja ne može apsolutno ništa sama. Jednom dok sam čekala da prijeđem cestu stariji me gospodin pitao vrlo zabrinuto trebam li pomoć. Možda jer nije bilo semafora, a ja s trbuhom do zuba, u jednoj ruci vrećice s tržnice, a u drugoj ruka sina, pa je mislio da ja to neću moći. Ma tko će ga znati što je on mislio, ali u svakom slučaju ljubazno sam zahvalila na ponuđenoj pomoći i rekla mu da mogu sama. Druga „ljudska vrsta“ trudnu ženu smatra kao prijetnju njegovom opstanku pa se na nju deru ako preko cijelog reda ide ONA prva na šalter u banci, a ispred nosa im piše TRUDNICE I INVALIDI IMAJU PREDNOST! Trudnica nije invalid, ali malo razumijevanja svih ljudi u nekim situacijama ne bi škodilo. Jedni će reći: „Trudnica ne smije ovo!!“, drugi će reći: „Trudnica ne smije ono!!“. Ako je trudnoća uredna, ako nema komplikacija, možeš sve što hoćeš. Iako ne bi bilo loše kad bi se nekih „pravila“ pridržavala svaka trudnica. Nazvala sam ih DESET TRUDNIČKIH ZAPOVJEDI.Read More

METODA ODGOJA

“Kojom metodom odgajate dijete?”, pitala me jedna mama neki dan. Pored mene nije bilo mog dragog da baci neku foru i time izbjegne konkretan odgovor. Morala sam se sama snaći. Ali nisam. “Metodom?”, pitala sam da kupim vrijeme, no nije mi pomoglo. “Paaa, metodom ljubaviii”, rekla sam sa smješkom i laganim upitnikom na kraju, ali za odgovor sam dobila samo kiseli osmijeh. Očito nisam pročitala svu literaturu, pomislila sam. I tako sam izgubila još jednu mamu za razgovor. Read More

NAJBOLJA VERZIJA TEBE

Nedavno se u jednom društvu, povelo pitanje kakav je tko karakter. Živ, glasan, povučen, zatvoren, otvoren, egocentrik. Zanimljiv je detalj čije priče što sam ja, sebe samu, u hipu smjestila u kategoriju „povučenijih“ na što sam kao odgovor dobila salve smijeha. Kada sam shvatila što sam rekla, i sama nisam mogla vjerovati u kojem se to trenutku dogodila moja osobna preobrazba s obzirom da sam uistinu, većinu života provela kao takva. Znate, onaj tip – gdje ga ostaviš, tu ga i pronađeš. Stava vječito zadržanog samo za sebe ili ostavljenog u prvoj ladici pisaćeg stola djevojačke sobe. Nikad glasna, neprimjetna, šutljiva. Zašto bi pobogu ikada izrazila svoje mišljenje ili argumentirala svoj stav o nekoj popularnoj temi? Što ako se netko ne složi sa mnom? Što ako dođe do kakve rasprave ili možda svađe, što ću onda? Ne mogu „dobiti“ raspravu. Nisam toliko pametna/elokventna/ zanimljiva. Da, bolje je šutiti i glupavo se smješkati. Ili manje glupavo. Onako, kada klimaš glavom gore dolje uz blagi  „mudri“ osmijeh. Definitivno najbolja opcija.Read More

BIRA LI BUDUĆNOST NAS ILI MI NJU

Jesu li Vas susjedi u budućnosti vidjeli kao ženu koja neće uspjeti u životu (a to bi njima značilo udati se sa 16 godina zbog neplanirane trudnoće, raditi na šanku kafića doživotno, rastati se i ne živjeti po Božjim pravilima)? Nisu! E pa meni su predviđali, rekla bih, budućnost sašivenu ne od pedeset nijansi sivih, već od sto i pedeset nijansi sivih isprepletenu s mračno crnom. A kako sam se ja vidjela u budućnosti?Read More

HOĆE LI NAS MOM JEANS OBILJEŽITI ZAUVIJEK?

Jutros sam se ustala i sva sretna obukla svoju novu majicu koja mi je stigla webshopom. Moje oduševljenja podijelila je i Morana jer, naime, sada imamo iste. Moja majica, koju sam jedva dočekala, ima na sebi, ni manje ni više, nego Rainbow Dasha. Neću ulaziti u tumačenje jer svaka mama koja drži do sebe zna nabrojati poimence sve My Little Ponyje tako da – molim lijepo.Read More

4 RAZLOGA ZAŠTO VOLIM BITI ZAPOSLENA MAMA

Sve znamo da povratak na posao nakon porodiljnog nije lak. Zabrinute smo kako će naše dijete podnijeti tu razdvojenost, kako ćemo opet ući u onu poslovnu rutinu, koliko toga se na poslu promijenilo u godinu dana, hoćemo li uspjeti biti uspješne u onome što radimo kao i prije, hoćemo li biti preumorne, hoćemo li uspjeti naći ravnotežu između karijere i majčinstva. Moram priznati da smo mi u Hrvatskoj još privilegirane porodiljnim od godinu dana. U ostatku svijeta to baš i nije tako. U Italiji se većina mojih mama prijateljica na posao morala vratiti nakon 6 mjeseci. Ja takvih problema nisam imala pošto sam bila nezaposlena i zaista sam sretna što sam prve dvije godine mogla posvetiti svom sinu. Naravno, nisam bila “samo mama” jer to zaista nije za mene. Trebao mi je “ispušni ventil”. Iako je majčinstvo najljepše što mi se dogodilo u životu imala sam potrebu i posvetiti se sebi, svojim snovima i ciljevima.  Morala sam nešto raditi te sam kao što znate zajedno sa Sonjom pokrenula ovaj portal koji je okupirao i dan danas okupira gotovo svo moje slobodno vrijeme, ali i kasne noćne sate. No trebao mi je i posao koji će mi pomoći platiti ratu za kredit, račune za struju i vodu i sve ostale životne troškove pa sam se tako bacila u potragu. Iako sam tek na početku mogu reći da uspješno žongliram između majčinstva i karijere…i da zaista volim biti zaposlena mama. Ona koja jedva čeka vikend, ali i ponedjeljak. 🙂Read More

21.3. – PAR ŠARENIH ČARAPA I SVJETSKI DAN OSOBA S DOWN SINDORMOM

21.3. datum je koji svakako trebamo upamtiti. To je dan izabran kao dan kada se obilježava jedinstvenost Down sindroma. Dan kojim se želi upoznati svijet s ovim sindromom i pri tome potaknuti ljude na poštivanje osoba oboljelih od Down sindroma. A zašto se danas nose šarene i neuparene čarape? Zato jer ih osobe s Down sindormom ne mogu upariti i upravo na taj način želimo pokazati podršku borbi osoba s Down sindromom kako bi se što bolje integrirali u društvo.Read More