povratak

Bliži se. Bliži se Leoninih velikih 6 mjeseci. Njoj je svejedno imala ona 5 mjeseci i 20 dana ili 6 mjeseci i 10 dana. Meni, s druge strane, točno 6 mjeseci njena života, ni dan više ni manje, označava kraj porodiljnog dopusta i povratak na posao. Period koji nas čeka neće biti nimalo lak, ali mi smo dvije velike cure i sigurna sam da ćemo se već nekako snaći. A tu je i tata, nismo same. Pitanje koje su mi često postavljali ljudi koji me poznaju (a i oni koji me ne poznaju baš najbolje) je: “Pa zašto se vraćaš raditi? Zašto ne ostaneš cijelu godinu kući s njom kad ti je već država dala?” Drugo pitanje koje su mi većinom postavljale žene, dosta hladnokrvno moram priznati, glasi: “Je l’…

kalendar dobrih djela

U zraku se već osjeti miris cimeta i kuhanog vina, lampice vise po gradu, stigao nam je najočekivaniji mjesec u godini. Prosinac. Mjesec u kojem svi užurbano jure po trgovinama tražeći najljepše ukrase i poklone za pod bor. Danas živimo u užurbanom svijetu, gdje sve mora biti nekako savršeno posloženo, reklo bi se instagramski posloženo, kako bi zadovoljili taj neki nametnuti tempo koji nas okružuje ovih dana. Jer ako već 1.12. nisi ukrasio svoj dom božićnim ukrasima, izgleda da se nisi na vrijeme pripremio i nisi u trendu. Danas je važno da sve bude ukrašeno i svjetlucavo, a nekako se zaboravlja sama srž božićnog duha, i što nam ono predstavlja. Možemo li ove godine učiniti Božić još boljim? Možemo li naučiti svoju djecu kako je i najmanje dobro djelo važno?…

dansko (ne)vrijeme

Ulazim u 12. godinu života na Sjeveru. Ja koja sam oduvijek voljela ljeto, more i sunce – što više to bolje, zavoljela sam jednog Danca i zbog njega prevalila udaljenost i fizičku i onu mentalnu pa sam samu sebe uvjerila kako će i život ovdje biti dobar. Ako me pitate kako sam se privikla, odgovor je dobro, ali njegove dubine i razmjere ostavit ću za neko drugo pisanje. No, ono što su se svi u početku pitali je kako sam se navikla na vrijeme ovdje i kako mi je palo živjeti u zimi. Ono što je najgore u danskom vremenu je njegova promjenjivost i neuračunatost. Još se uvijek sjećam kako sam jednoga dana na početku života ovdje stajala nasred dnevnog boravka i kako je s jedne strane zgrade padala kiša…

mamin vodič za božić

Zašto nikad ne snime blagdansku reklamu u kojoj se svi svađaju, djeca se deru, večera je zagorjela jer nitko nije htio kuhati jer su svi gledali tv, pokloni su rasprodani i svi su jako neurotični? Mislite da nam takva reklama ne bi legla? Ne znam, meni se čini da je to najrealniji prikaz božićnih blagdana i da bi ga većina ljudi zapamtila, potvrdno kimnula glavom i nasmiješila se. Prepoznali bi se u takvoj reklami i bilo bi nam drago jer bi se podsjetili da se i drugima to događa, ne samo nama. A ne da nam se uvijek prodaje čarolija. Ispadaju zvjezdice, šljokice, uvijek snijeg pada i uvijek pada na dobar način, čak i kad su likovi u priči zameteni snijegom to je čista romantika, najčešće mama peče 100 vrsta…

dvije sestre i brat

Postoje u životu neke gorke priče koje ne znaš kako bi shvatio, obradio i pospremio u glavi. Priče koje je teško spoznati kako su se uopće dogodile. I što da o njima misliš. Stoje tako u memoriji, ponekad naviru nanoseći ti tjeskobu. Ti ih nazad pospremiš jer su apsurdne i bolne. Jedna takva koja se smjestila u mojim sjećanjima ide otprilike ovako…. Prije nekoliko godina radila sam u jednoj službi koja je susjedna Centru za socijalnu skrb. Pogled kroz moje prozore obuhvaćao je čitavo njihovo predvorje gdje su ljudi čekali. Jednog jutro tamo je došla žena s troje malene djece. Jedno još u kolicima. Plišanci u njihovim rukama. Musavi, raščupani i gladni… ali ne hrane. Svaki puta kada bih izašla iz sobe, okružili bi me i postavljali pitanja. “Teta, možemo…

6 tipova mama u božićnom shoppingu

Kažu da nas uranjeno postavljanje božićnih dekoracija čini sretnijima, no što je s kupnjom božićnih poklona? Iako većina nas obožava prosinac, ovo je mjesec koji mnogi povezuju i s predblagdanskim stresom. Naravno, sve to ovisi i kojem tipu pripadate kad je kupovina božićnih poklona u pitanju, a mi vam ovdje donosimo par najčešćih kategorija. mama s popisom poklona spremnim nekoliko mjeseci unaprijed Ova mama ne voli gubiti vrijeme, velika je obožavateljica Marie Condo, dobra organizacija njezina je najjača strana. Njezin spisak božićnih poklona spreman je već s prvim danom jeseni. Ona zna točno ono što želi i strogo se drži svoje liste. Nikako ne kupuje poklone u zadnji tren. Kako bi izbjegla gužve svoje poklone kupuje već u studenom, ako ne i prije. Vrlo je vjerojatno da su u ovom…

jesam li ja vakula? ne, ja sam mama.

Ako u današnje vrijeme želiš dobiti to što si naručio- bio to dobar proizvod, zdravstvena usluga, kava s hladnim mlijekom ili jednostavno termin kod doktora, e onda moraš znati sve o svemu da te ne bi mogli preveslati. Da, to je jedna od lekcija koje sam naučila na vlastitoj koži. Za sve što ti slijedi, pripremi se najviše što možeš i nadaj se najboljem. Ne očekuj da ljudi znaju svoj posao jer očekivanje je majka *ajeba. Najbolje učimo na vlastitim greškama, samo što iskreno, meni je već dosadilo i pitam se stalno: ok, može li sad netko drugi zeznuti pa da ja od njega naučim? Sjećam se kad mi je prijateljica nedavno pričala kako je radila novu kuhinju, sva uzbuđena, uštedjela lovu, pozvala super majstora (po preporuci, nego kako drugačije)…

beba i pas u stanu od 62 kvadrata: treba li dijete odrastati uz kućnog ljubimca?

Da. Hvala na pažnji i do čitanja. Šalim se, idemo ponovo. Loki je član naše male obitelji već duge 2 i pol godine. Kada je došao u naš topli dom, bio je veličine mog dlana. Danas ima 7 i pol kila. Mali je, ali za****n. Zavoljeli smo ga odmah pri prvom upoznavanju. Od tog dana, naš stan malo češće i temeljitije čistimo, ali nikada nam nije smetala prljava šapa na laminatu ili koja dlaka na kauču. Doduše izabrali smo malu pasminu koja ne pušta baš previše dlaka, ne slini i ne smrdi. On je Shih Tzu, a to znači da je lud k’o kupus, i da za sebe misli da je veći od argentinske doge. Često je opasniji od bilo koje takozvane ”opasne pasmine” iako nema opasnih pasmina, već samo…

‘ajde pozdravi!

Već neko vrijeme se borim s jednom Koraninom karakteristikom. Još kao mala beba nije voljela strance. Sve one znatiželjne ljude koji promijene svoje glasove kad dođu u susret s djecom ona je gledala nepovjerljivo, praktički si joj mogao čuti misli: “Koji je tebi vrag? Daj normalno pričaj! ”. Nije se puno promijenilo ni sada. Čim joj se netko obrati, netko koga nikad nije vidjela, ona automatski podigne veliki kineski zid oko sebe, pogleda tu osobu tako mrko da gotovo svi iskomentiraju “Joj što je ozbiljna.” U početku sam joj govorila da pozdravi, da mahne pa-pa, “Pa to je susjeda od susjedine susjede, zašto ju nećeš pozdraviti?” Onda sam ju prestala nagovarati, ali sam se počela ispričavati u njeno ime. “Ma znate, loš dan”, ili “Ma ona vam je takva, neće…

inspirativne žene oko mene

Vječita polemika oko izjave: „Žena je ženi vuk„ uzela je maha. Zašto? Stoljeće koje je u znaku feminizma i pokreta za jačanje ravnopravnosti spolova neminovno je sa sobom povuklo žar natjecateljstva i zavisti. Dok se s jedne strane kolektivno borimo za jačanje i poštivanje nekih osnovnih načela u kulturi življenja, sa druge strane potkopavamo jedna drugu. Naizgled žene skupa rade na sve više projekata, u mnogim stvarima se podupiru i javno obznanjuju kako su jake kada su složne. Koliko god to bilo bajno u teoriji, u praksi ako zadirete malo dublje, svakako ćete čuti i vidjeti svašta. Sa ovim tekstom želim otići u drugu krajnost, onu pozitivnu i inspirativnu. Vrijednu življenja, pisanja i čitanja. Počnimo sa primjerima iz svakodnevnice: „ Težak je dan iza mene, još jedan od onih mamećih…