kako emocionalna inteligencija može pomoći nama i našoj djeci da živimo bolje

Emocije daju boju našim životima. Zahvaljujući njima učimo i pamtimo. Biramo poslove. Osnujemo obitelji. Borimo se iz dana u dan za neke više ciljeve. Naši najdublji osjećaji su naši temeljni vodiči i naša vrsta duguje svoje postojanje upravo našim emocijama. Evolucija je emocijama pridala tako važnu ulogu u ljudskim životima iz razloga što je za neke odluke razum nedovoljan – u suočavanju s nevoljama i zahtjevnim zadaćama poput – opasnih situacija gdje je potrebno reagirati odmah, bolnog gubitka, kad je potrebno ustrajati prema cilju unatoč preprekama, ostvarivanju bliskosti s nekime, osnivanju obitelji i još mnogo primjera gdje su emocije odlučujuće za odluku. Unatoč tome, do cca. osamdesetih godina prošlog stoljeća, znanost je „držala emocije po strani“ i posvećivala svoja istraživanja IQ (kvocijent inteligencije) smatrajući kako nam je životna sudbina uvelike…

hrabrost nije odsutnost straha već suočavanje s njime

Već satima razmišljam s kojom rečenicom započeti ovaj tekst. Nekako mi se niti jedna ne čini dovoljno snažna, ohrabrujuća, motivirajuća, umirujuća…onakva kakvu bi se od jedne psihologinje očekivalo. Prava istina je da je ova situacija i za nas psihologe veoma zahtjevna: dok se trsimo očuvati mentalno zdravlje drugih istovremeno se borimo i sa vlastitim strahovima, unutarnjim previranjima i raznoraznim neugodnim osjećajima. Da, i mi psiholozi smo ljudi. Usporedila bih to sa onim očekivanjima koje majke svakodnevno doživljavaju. Dobro znate o čemu pričam: budi nasmijana i strpljiva; uvijek puna ljubavi i razumijevanja za svoje dijete; upoznata sa najnovijim informacijama o „zdravom“ odgoju; u stalnoj potrazi za eko, bio, organskim super zdravim namirnicama sa pregršt finih recepata od 15 minuta koji ti ispadaju iz rukava; u odličnim odnosima sa svekrvom; poslovno uspješna…