dječji svijet mindfulnessa

Ako želite kod djeteta unaprijediti vještine koncentracije i pažnje, regulacije emocija, umirivanja, empatije i samoprihvaćanja, tada je mindfulness odličan izbor. Što je uopće mindfulness? Kao što sam napisala u prethodnoj kolumni, biti mindful znači biti svjestan. Biti potpuno svjestan (mindful) znači obratiti pažnju na sadašnji trenutak i sve što se primjećuje je ovdje i sada, bilo oko nas, bilo u nama samima. Osim što nam omogućava da bogatije proživljavamo životne trenutke (pa i one najmanje među njima koji često prođu nezamijećeno), mindfulness nam pomaže umiriti se, sabrati svoje misli i reagirati svjesnije u stresnim životnim situacijama. Prestajemo biti “marionete” vlastitih misli i raspoloženja ili vanjskih okolnosti. Također, mindfulness nam omogućuje da prema sebi i prema drugima razvijemo otvoren i empatičan stav. S takvim stavom postajemo manje kritični prema samima sebi…

mindfulness i dobrobiti svjesnijeg života

Naši dani sve češće izgledaju kao dugačak popis obaveza s kojeg kvačicom skidamo one riješene, a stisnuti rokovima, najčešće potpuno nesvjesno, jurcamo okolo kao da smo na autopilotu. Koliko puta vam se dogodilo da negdje dođete, a da ne znate kojim ste putem došli? Ili da jedete u žurbi dok razgovarate telefonom? Da „planete“ na dijete ili supruga, a da nisu nimalo krivi? Sve su ove automatske radnje suprotne potpunoj svjesnosti: iskustva koja živimo nesvjesno. Biti mindful znači biti svjestan. Prakticiranje svjesnosti može značiti jesti i usredotočiti se na svoja osjetila dok kušate hranu. To može značiti biti usklađen sa svojim dahom, osluškivati svoje tjelesne senzacije ili drugo. Možete dopustiti emocijama i mislima koje vas „muče“ da dođu i prođu, nježno ih prihvaćajući. Biti potpuno svjestan (mindful) znači obratiti pažnju…

strahovi s kojima se ne suočimo postanu naš zatvor

Zbog važnosti i veličine problema, mentalni poremećaji u Hrvatskoj, kao i globalno, predstavljaju jedan od prioritetnih zdravstvenih izazova. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, mentalni poremećaji na 3. su mjestu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih bolesti, s udjelom od 11,7%. U okviru skupine mentalnih poremećaja, daleko najveći postotak pripada depresiji (43,1%), slijede poremećaji uzrokovani alkoholom (18,7%) i anksiozni poremećaji (13,7%). Anksioznost je dakle vrlo uobičajen problem. Otprilike jedna od deset osoba u Hrvatskoj potražila je ili će potražiti pomoć zbog osjećaja napetosti, anksioznosti ili stalne zabrinutosti. No, nemojte da vas riječ anksioznost zbuni. Anksioznost je normalna i zdrava reakcija. Svatko je doživljava u zahtjevnim, zabrinjavajućim ili opasnim situacijama. Kada smo anksiozni, svi procesi u našem tijelu se ubrzaju i izazovu neke promjene: osjećamo strah, paniku, napetost ili zabrinutost. Naši mišići postanu napeti, znojimo se, drhtimo, dišemo ubrzano, osjećamo…

kako emocionalna inteligencija može pomoći nama i našoj djeci da živimo bolje

Emocije daju boju našim životima. Zahvaljujući njima učimo i pamtimo. Biramo poslove. Osnujemo obitelji. Borimo se iz dana u dan za neke više ciljeve. Naši najdublji osjećaji su naši temeljni vodiči i naša vrsta duguje svoje postojanje upravo našim emocijama. Evolucija je emocijama pridala tako važnu ulogu u ljudskim životima iz razloga što je za neke odluke razum nedovoljan – u suočavanju s nevoljama i zahtjevnim zadaćama poput – opasnih situacija gdje je potrebno reagirati odmah, bolnog gubitka, kad je potrebno ustrajati prema cilju unatoč preprekama, ostvarivanju bliskosti s nekime, osnivanju obitelji i još mnogo primjera gdje su emocije odlučujuće za odluku. Unatoč tome, do cca. osamdesetih godina prošlog stoljeća, znanost je „držala emocije po strani“ i posvećivala svoja istraživanja IQ (kvocijent inteligencije) smatrajući kako nam je životna sudbina uvelike…

hrabrost nije odsutnost straha već suočavanje s njime

Već satima razmišljam s kojom rečenicom započeti ovaj tekst. Nekako mi se niti jedna ne čini dovoljno snažna, ohrabrujuća, motivirajuća, umirujuća…onakva kakvu bi se od jedne psihologinje očekivalo. Prava istina je da je ova situacija i za nas psihologe veoma zahtjevna: dok se trsimo očuvati mentalno zdravlje drugih istovremeno se borimo i sa vlastitim strahovima, unutarnjim previranjima i raznoraznim neugodnim osjećajima. Da, i mi psiholozi smo ljudi. Usporedila bih to sa onim očekivanjima koje majke svakodnevno doživljavaju. Dobro znate o čemu pričam: budi nasmijana i strpljiva; uvijek puna ljubavi i razumijevanja za svoje dijete; upoznata sa najnovijim informacijama o „zdravom“ odgoju; u stalnoj potrazi za eko, bio, organskim super zdravim namirnicama sa pregršt finih recepata od 15 minuta koji ti ispadaju iz rukava; u odličnim odnosima sa svekrvom; poslovno uspješna…