mama dvojice dječaka

Iako nemam još dugi staž kao mama dvojice dječaka, tek pet mjeseci, odmah sam se susrela s predrasudama i žaljenjem. Znate onaj pogled iz žalosti, onaj u kojem kao da govore „Zar opet dečko???“  kad im kažete novosti. Ili njihovi odgovori na to pitanje – sada morate odmah na treće da bude curica. Mislim da su rijetki ljudi koji su mi onako iskreno čestitali ili koji nisu imali na to komentara, mogu ih nabrojati na prste jedne ruke. Nekako je kod nas normalno da kad imaš jedno dijete, moraš kad tad na drugo, ali ne na treće dijete. Isto tako je sa spolom, ako imaš dečka moraš imati curicu ili obratno. To se nekako podrazumijeva, kao da možeš birati. View this post on Instagram Subotom. #ovosmomi #thisisus #thisisallineed #justusthree #photooftheday…

jednodnevni izleti po Istri (prikladni i za djecu)

Onda kad su dani lijepi i topli, vikend je, a vi biste se negdje malo maknuli i promijenili sredinu. Barem na par sati zaboraviti na svakodnevicu i opustili se koliko je to moguće. Od malena sam s roditeljima i sestrama obilazila Istru, pa sam jednostavno nastavila tradiciju kratkih izleta. Ovo su tri izleta kojima se uvijek rado vraćamo. Uvijek gledam da su ti izleti zanimljivi i prilagođeni i djeci, jer naš T. uvijek putuje s nama, zato su ovo kratki izleti idealni za obitelji s djecom. savudrijski svjetionik Nama najbliže i najdraže mjesto u našoj okolici. Mjesto na koje odlazimo bacati kamenčiće u more, a mi pijemo kavu iz termosice, mjesto koje je atrakcija i zimi i ljeti. Mi najčešće odlazimo u zimskim i proljetnim periodima, jer ljeti je veća…

mama s felerima

Biti mama, to već svi dobro znamo, postaješ onog trenutka kad rodiš to prekrasno klupko sreće i za to ti nije potrebna nikakva škola. Iako unaprijed nije potrebno nikakvo znanje, potrebno je puno vremena, znanja, strpljenja i ljubavi kako bi obavljala najvažniji posao na svijetu. I neću sad pisati kakva mama bih trebala biti ili bih željela biti. Pisat ću o tome kakva sam mama, odnosno pisat ću o tome kakva nisam mama. Ja sam mama koja ljubi svoje dijete stoput dnevno i koja bezobrazno puno pokazuje koliko voli svoje dijete. Ali sam i mama koja zna povisiti glas i koja nakon svakog povika zna reći koliko je pogriješila i traži oprost. Ja nisam mama koja smišlja dnevne aktivnosti, ali se rado igra. Slaganje staza, vlakova, autića, trčanje i igranje…

nadam se da vaše dijete ne spava s vama u krevetu

Koliko ste puta čuli tu rečenicu? Koliko ste puta čuli tu rečenicu od osoba koje nisu vaši bližnji? Moj odgovor je previše puta. Pitala me to i medicinska sestra, i baka s tržnice, i teta iz trgovine, i mamina susjeda, i susjeda moje svekrve, i baba koju sam jednom upoznala. Kad bolje razmislim, pitali su me svi kojih se to pitanje ne samo ne tiče, nego ne znam kako se udostoje to pitati. Ovo pitanje je jedno od onih koje se novopečenim roditeljima ili mamama ne postavlja. Možda treba izraditi plakat s jasnim pravilima što se ne smije pitati: Dojiš li? Imaš li dovoljno mlijeka? Gdje beba spava? Nadam se da ne spava s vama u krevetu. Spava li po noći? Zašto ju stalno nosiš? I taj plakat objesiti ispred…

naši prvi dani

Iako je tek prošlo 23 dana, čini mi se kao da smo oduvijek zajedno, i više se ni ne sjećam života prije tebe. Dječače moj, koliko si nam samo veselja i sreće unio u našu malu obitelj. Ponekad mi se čini da sanjam, jer je sve nekako magično i nestvarno. Da si ti sad tu, dišeš pored mene, plačeš kad si gladan, promatraš svijet, stišćeš svoje male rukice i nogice. Toliko nestvarno, a opet tako stvarno. Čekali smo te dugih devet mjeseci, zamišljali kakav ćeš biti i kako ćemo se snaći u novoj ulozi. Nestvarno je i to da sam ja sada mama dvoje djece, iako kad ih vidim zajedno znam da imam najveće bogatstvo pored sebe. View this post on Instagram Tek si 20 dana s nama, a ja…

za tebe, dječače moj!

Ponoć je prošla. Vikend je iza nas. Ponedjeljak je stigao. Nije važno koji je dan, koliko je sati, kakvo je vrijeme, jer osjećam da nas dijele samo sati od upoznavanja. Dijele nas sati iščekivanja i strepnje, ali sve to vrijedi samo da tebe upoznam. Želim ti u ove kasne noćne sate napisati o čemu razmišljam kad već ne mogu spavati. Osjećam da se moje tijelo priprema na tvoj dolazak. Osjećam kako mi ti svakim svojim pokretom pokazuješ kako će uskoro biti vrijeme, jer tvoji su pokretni snažni, kao i tvoje srce koje čujem svaki put na pregledu. Osjećam kako me ohrabruješ, jer mi je to potrebno. Ne znam hoću li biti posve spremna na sve što me čeka, ne znam kako će moje tijelo sve to doživjeti, ali znam da…

kako je biti jedina mama u društvu

Da, to sam ja. Jedina mama u krugu svojih prijateljica. Svoj majčinski staž odrađujem evo već skoro osam godina, i znate što prilično mi dobro ide. Imam više majčinskog staža, nego radnog staža u radnoj knjižnici. Uskoro ću biti i jedina mama s dvoje djece u društvu. Kako ću se u tome snaći, to ćemo tek vidjeti, ali sad bih htjela reći kako je to zaista biti jedina mama u društvu svojih bliskih prijateljica. U početku sam se jako trudila biti u toku sa svime, odnosno biti u doticaju s dotad svojim normalnim, nemajčinskim životom. Moj trud bio je vidljiv na svim razinama, u slanju poruka, zvanju prijateljica, viđanju s njima kad god bih stigla. Ali ubrzo sam shvatila da je to jako iscrpljujuće i nešto što mi oduzima previše…

5 savjeta za sve trudnice od trudnice

Pročitaj, upamti i samo diši: 1. Ne slušaj što ti ostali govore o trudnoći. Neka ti kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. Jer nitko ne zna kako je tebi, nitko nije u tvojoj koži i nitko ne poznaje tvoje tijelo bolje od tebe. Zato samo slušaj svoje tijelo. 2. Ne slušaj strašne priče o bolnici ili rađaonici. Kad sam prvi put bila trudna, svašta sam se naslušala. O tome kako u bolnici nema dovoljno hrane, ni vode, kako su uvjeti loši itd. Kad na kraju, meni je bilo i više nego zadovoljavajuće. Zašto? Zato što sam donijela zdravo dijete na svijet, trebam li išta više reći? Sve ostalo pada u drugi plan. 3. Nemoj misliti da moraš imati sve što druge mame imaju. To je podsjetnik važan i…

trudničke zavrzlame

Trudnoća. Drugo stanje. Blaženo stanje. Trudnoća jest stanje na koje te ništa i nitko ne može pripremiti, ma koliko o tome slušala ili čitala. To je nešto neopisivo, nešto neočekivano, vulkan emocija koji te neprestano prati. Od neprestanog straha i strepnje, do neopisive sreće kada osjetiš prve trzaje i udarce svoje male bebice koja u tebi raste. Teško je to i riječima opisati, to se mora doživjeti. Kako bolje opisati trudnoću, nego reći da je to iskustvo koje te potpuno promijeni. Izokrene tvoj život naglavačke, jako te protrese i ostavi bez daha svaki dan. Kao i kod većine stvari u životu, odnosno promjena i stanja, nažalost i u ovom tvom blaženom stanju doživiš neke vrlo neugodne situacije. Na početku su to pitanja: „Što čekaš? Kako još ne znaš? Radiš još?…

pismo tebi

Tebi koji me nasmijavaš, tebi koji me živciraš. Tebi koji me jednim pogledom razumiješ, tebi koji mi nosiš čaj u krevet. Ti koji otvaraš moje srce, Ti koji mi nedostaješ nakon radnog dana. Ti kojeg sam odabrala, Ti kojeg bih ponovno izabrala. Jer ti si moja najbolja odluka. S tobom sve je moguće, S tobom je život lakši. Zbog tebe svijet je ljepše mjesto za živjeti. S tobom se svijet čini jednostavan, čak i kad nije, čak kad smo ljuti. Ljuti smo zbog umora, posla, nervoze, stresa, načina života, ali i tada smo ljuti zajedno. Jer smo tako odlučili. Ima dana kad mi od jutra ideš na živce i jedva čekam izjuriti na posao. Ima dana kad ne želim ići raditi, samo kako bih mogla piti kavu s tobom. Svašta…