moje drugo stanje

Kako biti spreman na sve izazove koje te očekuju? Hoću li sada biti spremnija i opuštenija kad znam što me sve čeka ili upravo suprotno? Hoću li ja to znati? Ipak je prošlo skoro osam godina od moje posljednje trudnoće. Hoću li imati jednako strpljenja kao i tada? Hoću li biti opuštena tijekom prvih nekoliko tjedana nakon poroda ili van sebe? Hoću li? Mogu li? Ne znam odgovore na ta pitanja, vrijeme će pokazati svoje. Iskreno, panika me hvata kad se sjetim poroda, iako sam imala relativno brz i ugodan porod, koliko porod može uopće biti ugodan, reći ću podnošljiv. Neku večer sanjala sam upravo porod, koji je u snu završio carskim, pa sam se probudila sva u šoku. Ne znam, možda se već nesvjesno pripremam na sve što me…

godišnji odmor ili umor?

Fjaka je. Vrijeme nakon ručka. On spava pored mene. A ja sam sretna što je tišina i mogu slušati tišinu. Ovo vrijeme nakon ručka je sve. Vrijeme za malo odmora od odmora na godišnjem, zar ne? Jer na godišnjem ne ustajemo rano, ne kuhamo ručak, ne spremamo i ne čistimo, na godišnjem se sve to odradi samo. Eh, kad bi to barem tako bilo. Neću sad kukati kako je teško na godišnjem, kako imam više robe za prati, više obroka za skuhati, više stvari za pospremiti, neću to reći. Već ću reći da meni pravi godišnji počinje kad se maknem iz našeg stana i negdje otputujem. Bilo gdje. Na dan-dva, na tjedan dana, ma svejedno, samo da se malo maknem iz svakodnevice. Iako bi idealan godišnji bio odlazak u hotel,…

sve što radim, radim zbog tebe

Uistinu je tako! Sve što radim otkada sam mama radim zbog  njega. On je moje središte kružnice. On je moj početak i kraj. On je moje najljepše buđenje i moje najranije buđenje. Zbog njega ne skidam osmijeh s lica i/ili gubim živce. Svi znamo kako je biti mama najljepši i najstresniji posao na svijetu. Zbog njega činim dobre i loše stvari. Zbog njega postajem bolja osoba ili lošija osoba. Kad malo rezoniram stvari uistinu je tako! Sve što radim ili ne radim je zbog njega. Zbog njega se smijem, plačem, psujem, ljutim, vrištim, negodujem… Zbog njega postajem supermama koja spašava nemoguće misije, primjerice kako spasiti omiljenu majicu prolivenu gustim sokom, kako spasiti omiljenu igračku, kako pronaći najsitnije Lego kockice usred gomile kockica. Zbog njega postajem (ne)kreativna kuharica. Kuham slična glavna…

pre(mlada) mama

Premlada mama za što? Kad shvatiš da si spremna biti mama? Jesi li ikada spremna na novu životnu ulogu? Jesu li zaista bitne godine? To su pitanja s kojima sam se neprestano susretala otkada sam saznala da sam trudna. Od početka trudnoće do mene su, na svakom koraku, stizala razna pitanja i potpitanja. Najčešće u obliku čuđenja i nekakvog neodobravanja i nezadovoljstva. U svakom sam se pitanju gotovo gušila, a u svakom sam se svom odgovoru utapala razlozima zašto sam trudna. Govorili su mi da sam neiskusna, premlada, da imam još cijeli život pred sobom, da nismo trebali toliko požuriti, da neću ili kako ću završiti fakultet!? Uglavnom, pored čestitke za trudnoću, u paketu su stizala i pitanja koja nisu bila ugodna. „Morala“ sam se pravdati, jer nije dovoljno što…

JEDNODNEVNI IZLETI PO ISTRI (PRIKLADNI I ZA DJECU)

Onda kad su dani lijepi i topli, vikend je, a vi biste se negdje malo maknuli i promijenili sredinu. Barem na par sati zaboraviti na svakodnevicu i opustiti se koliko je to moguće. Od malena s roditeljima i sestrama obišla sam veći dio Istre, pa sam jednostavno nastavila tradiciju kratkih izleta. Zasad ću napisati o tri izleta kojima se uvijek rado vraćamo. Uvijek gledam da su ti izleti zanimljivi i prilagođeni i djeci, jer naš T. uvijek putuje s nama, zato su ovo kratki izleti idealni za obitelji s djecom.

JOŠ JEDNA PRIČA O PENJANJU, ŠETANJU, ĆEVAPIMA I POROĐAJU

Ponedjeljak. Pola pet ujutro, budi me bol u leđima. Znala sam to je to. Početak trudova, barem po pričama. Krenuli su i lagani trudovi. Pokrenula sam se i ja, onako nonšalantno iz kreveta, ali misleći kako možda i nije ništa. Muža sam to jutro otpratila na posao, a ja sam ipak išla provjeriti imam li sve spremno, provjeriti još jednom popis za bolnicu, za mamu i za bebu. Onda sam išla u kupaonicu, istuširati se i oprati kosu, urediti se ako ipak nešto krene. Trudovi sve jače stišću i dolaze. U 13 sati imala sam naručeno kod ginekologa, ali tek je bilo 9 ujutro, a meni trudovi sve jači.

#SPASIME

Sinoć sam rano zaspala, ali sam se brzo probudila. Misli oko mene samo su letjele, a nisam ih mogla kontrolirati. Pitanja se vrte oko moje glave, glavne vijesti sa ekrana viču mi na uši. Pitanja: Što mogu učiniti kao pojedinac da naše društvo postane bolje? Može li se promijeniti? Ili jednostavno živimo u društvo gdje svatko od nas okreće glavu ako nešto i vidi, a ako i vidi pravi se da ne vidi. Jesmo li mi odgovorno društvo ili izgubljeno društvo? Učimo našu djecu u školi da budu odgovorni građani koji znaju svoja prava, no znamo li mi to? Što bi jedan odgovoran građanin učinio ako bi vidio da se netko sukobljava na ulici, ili ako vidi da je nekome potrebna pomoć na cesti? Hoće li pomoći ili zatvoriti oči?

U JEDNOJ RUCI DIPLOMA, A U DRUGOJ RUCI DIJETE

Subota je. Skoro podne. Ručak je u pećnici. Stan je skoro pa uredan, a ja imam malo vremena za pisanje. Pisanjem oslobađam svoje misli koje najčešće nastaju kad čistim i pospremam, tada sam najproduktivnija. Ne gledam vijesti, jedino ako u prolazu nešto uhvatim. Ali sam čula kako su posljednjih dana jedna od tema u Hrvatskoj lažne diplome i provjera diploma u svim obrazovnim ustanovama. Tako da će i moja diploma doći na provjeru. Ali neću sad o lažnim ili kupljenim diplomama, ispričat ću vam svoj put do diplome.

MAMA, KUPI MI TO!

Koliko puta dnevno čujete ovu uskličnu rečenicu? Koliko puta tjedno čujete ovu rečenicu? Vaš odgovor je vjerojatno često, odnosno svakodnevno. Barem je tako u mom slučaju kad smo zajedno u trgovini, tada je to njegova jedina rečenica. Ako izađemo iz trgovine samo s kupljenim kinder jajetom ili čokoladicom, to je za mene uspjeh. Zašto? Uspjeh je odvratiti njegovu pažnju s polica punih igračka, police koje kao da viču samo njegovo ime i govore mu: „Kupi me!“ „Uzmi me, trebaš me!“

SEDAM GODINA BRAKA ILI KAKO USKLADITI LJUBAV I BRAK

Ovo nije još jedna priča o ljubavi, ovo je naša priča. Ovo je priča u kojem nema happy end-a, jer završetka nema, ono još uvijek traje. Ovo nije priča o tome kako ljubav pobjeđuje sve, već o tome kako naučiti balansirati između ljubavi, posla, obaveza, roditeljstva, kućanskih poslova i ostalih takozvanih nebitnih sitnica koje nam upotpunjuju svakodnevicu i čine život slađim. Recimo to tako: ono što te izbaci iz takta stoput dnevno. Znaš ono poput odbačenih čarapa nasred spavaće sobe, prljave šalice na stolu, mrvice po podu i kauču iako si tek usisala sve, i sl. Mislim da su sve to male kušnje ili kako ostati stabilan u tom trenutku iako bi sve to lijepo bacila u smeće ili kroz prozor.