JEDNODNEVNI IZLETI PO ISTRI (PRIKLADNI I ZA DJECU)

Onda kad su dani lijepi i topli, vikend je, a vi biste se negdje malo maknuli i promijenili sredinu. Barem na par sati zaboraviti na svakodnevicu i opustiti se koliko je to moguće. Od malena s roditeljima i sestrama obišla sam veći dio Istre, pa sam jednostavno nastavila tradiciju kratkih izleta. Zasad ću napisati o tri izleta kojima se uvijek rado vraćamo. Uvijek gledam da su ti izleti zanimljivi i prilagođeni i djeci, jer naš T. uvijek putuje s nama, zato su ovo kratki izleti idealni za obitelji s djecom.Read More

JOŠ JEDNA PRIČA O PENJANJU, ŠETANJU, ĆEVAPIMA I POROĐAJU

Ponedjeljak. Pola pet ujutro, budi me bol u leđima. Znala sam to je to. Početak trudova, barem po pričama. Krenuli su i lagani trudovi. Pokrenula sam se i ja, onako nonšalantno iz kreveta, ali misleći kako možda i nije ništa. Muža sam to jutro otpratila na posao, a ja sam ipak išla provjeriti imam li sve spremno, provjeriti još jednom popis za bolnicu, za mamu i za bebu. Onda sam išla u kupaonicu, istuširati se i oprati kosu, urediti se ako ipak nešto krene. Trudovi sve jače stišću i dolaze. U 13 sati imala sam naručeno kod ginekologa, ali tek je bilo 9 ujutro, a meni trudovi sve jači.Read More

#SPASIME

Sinoć sam rano zaspala, ali sam se brzo probudila. Misli oko mene samo su letjele, a nisam ih mogla kontrolirati. Pitanja se vrte oko moje glave, glavne vijesti sa ekrana viču mi na uši. Pitanja: Što mogu učiniti kao pojedinac da naše društvo postane bolje? Može li se promijeniti? Ili jednostavno živimo u društvo gdje svatko od nas okreće glavu ako nešto i vidi, a ako i vidi pravi se da ne vidi. Jesmo li mi odgovorno društvo ili izgubljeno društvo? Učimo našu djecu u školi da budu odgovorni građani koji znaju svoja prava, no znamo li mi to? Što bi jedan odgovoran građanin učinio ako bi vidio da se netko sukobljava na ulici, ili ako vidi da je nekome potrebna pomoć na cesti? Hoće li pomoći ili zatvoriti oči?Read More

U JEDNOJ RUCI DIPLOMA, A U DRUGOJ RUCI DIJETE

Subota je. Skoro podne. Ručak je u pećnici. Stan je skoro pa uredan, a ja imam malo vremena za pisanje. Pisanjem oslobađam svoje misli koje najčešće nastaju kad čistim i pospremam, tada sam najproduktivnija. Ne gledam vijesti, jedino ako u prolazu nešto uhvatim. Ali sam čula kako su posljednjih dana jedna od tema u Hrvatskoj lažne diplome i provjera diploma u svim obrazovnim ustanovama. Tako da će i moja diploma doći na provjeru. Ali neću sad o lažnim ili kupljenim diplomama, ispričat ću vam svoj put do diplome.Read More

MAMA, KUPI MI TO!

Koliko puta dnevno čujete ovu uskličnu rečenicu? Koliko puta tjedno čujete ovu rečenicu? Vaš odgovor je vjerojatno često, odnosno svakodnevno. Barem je tako u mom slučaju kad smo zajedno u trgovini, tada je to njegova jedina rečenica. Ako izađemo iz trgovine samo s kupljenim kinder jajetom ili čokoladicom, to je za mene uspjeh. Zašto? Uspjeh je odvratiti njegovu pažnju s polica punih igračka, police koje kao da viču samo njegovo ime i govore mu: „Kupi me!“ „Uzmi me, trebaš me!“Read More

SEDAM GODINA BRAKA ILI KAKO USKLADITI LJUBAV I BRAK

Ovo nije još jedna priča o ljubavi, ovo je naša priča. Ovo je priča u kojem nema happy end-a, jer završetka nema, ono još uvijek traje. Ovo nije priča o tome kako ljubav pobjeđuje sve, već o tome kako naučiti balansirati između ljubavi, posla, obaveza, roditeljstva, kućanskih poslova i ostalih takozvanih nebitnih sitnica koje nam upotpunjuju svakodnevicu i čine život slađim. Recimo to tako: ono što te izbaci iz takta stoput dnevno. Znaš ono poput odbačenih čarapa nasred spavaće sobe, prljave šalice na stolu, mrvice po podu i kauču iako si tek usisala sve, i sl. Mislim da su sve to male kušnje ili kako ostati stabilan u tom trenutku iako bi sve to lijepo bacila u smeće ili kroz prozor.Read More

ODGOJILA SAM RAZMAŽENO DIJETE

Da, dobro ste pročitali, odgojila sam razmaženo dijete. Priznajem, kriva sam. Kriva sam za svu ljubav koju mu pružam svakog dana i kriva sam što mu svaki dan govorim koliko ga volim čak i kad me dovede do ludila. Koliko puta dnevno čujemo rečenice poput: „Baš si ga razmazila!“ ili „Nemoj mu popustiti, razmazila si ga previše, sve mu dopuštaš!“ A u meni iskrice sijevaju, čime sam ga ja to razmazila, pitam se pitam.Read More

VRIJEME ZA MENE

Dugooo sam čekala taj trenutak, taj osjećaj kad ću napokon reći imam vremena za sebe i vremena za posvetiti se samoj sebi. Vrijeme u kojem ću bezbrižno lutati po stanu, tražeći si posla, kojeg uvijek imaš ili jednostavno sjesti na kauč i samo predahnuti. Zadnjih šest godina mog života proletjele su u trenu. Istina je kad kažu da kad si stariji godine sve brže idu, iako bih ja otkad sam rodila htjela da vrijeme uspori. Da upijem svaku trenutak proveden s njim, jer neću se ni okrenuti a moje malo čudo odlepršat će iz kuće. A do tada, uživam, uživam u svakoj minuti provedenim s njim i svakoj minuti kad sam bez njega. Jer sad je napokon došlo moje vrijeme.Read More

ŽIVOT NA VJETROMETINI PROMJENA

Već neko vrijeme razmišljam napisati tekst o ovoj temi, ali uvijek bi me nešto spriječilo, kombinacija nedovoljne inspiracije i vremena. Ipak mislim da je sad najbolje vrijeme za to. Sad kad su ljetne pustolovine gotove, sad kad je prijelaz godišnjih doba, sad kad se priroda mijenja, ali i mi se mijenjamo. Često u ovoj vjetrometini promjena razmišljam o prolaznosti života. Život je prepun isprepletenih neponovljivih trenutaka. No, jesmo li mi doista svjesni svakog proživljenog trenutka? Jesmo li svjesni da ono što radimo danas, utječe na nas i na ljude oko nas već sutra.Read More

CIJENA PRIJATELJSTVA

Pročitala sam puno mudrih izreka o prijateljima i prijateljstvu, ali istaknula bih izreku Elberta Hubbarda koji kaže: “Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.” Ima li u tome istine? Znaju li uistinu prijatelji sve o nama, dopuštamo li da nas vide u svim situacijama i stanjima? Nisam sigurna u to, znam samo da imati približno takve prijatelje je danas rijetkost.Read More