kalendar dobrih djela

U zraku se već osjeti miris cimeta i kuhanog vina, lampice vise po gradu, stigao nam je najočekivaniji mjesec u godini. Prosinac. Mjesec u kojem svi užurbano jure po trgovinama tražeći najljepše ukrase i poklone za pod bor. Danas živimo u užurbanom svijetu, gdje sve mora biti nekako savršeno posloženo, reklo bi se instagramski posloženo, kako bi zadovoljili taj neki nametnuti tempo koji nas okružuje ovih dana. Jer ako već 1.12. nisi ukrasio svoj dom božićnim ukrasima, izgleda da se nisi na vrijeme pripremio i nisi u trendu. Danas je važno da sve bude ukrašeno i svjetlucavo, a nekako se zaboravlja sama srž božićnog duha, i što nam ono predstavlja. Možemo li ove godine učiniti Božić još boljim? Možemo li naučiti svoju djecu kako je i najmanje dobro djelo važno?…

kad je vrijeme za drugo dijete?

Koliko godina slušate ovu upitnu rečenicu? Ja ju slušam zadnjih nekoliko godina, barem jednom dnevno. No krenimo redom. Ova dilema može biti ista i za prvo, treće ili četvrto dijete, svejedno. Dilema je uvijek ista. Kada je idealno vrijeme za dijete, odnosno postoji li idealno vrijeme i hoće li ikad to biti? Ispričat ću vam svoju priču. Kad sam ostala trudna prvi put kao studentica, naravno da nitko to nije očekivao, tako da sam se barem tada poštedjela takvih pitanja. Sve sam iznenadila. Postala sam majka u ranim dvadesetim godinama, neočekivano i nestvarno, a opet tako jednostavno i posloženo. Sve je brzo došlo na svoje, kao da smo oduvijek zajedno. Tada u vrtlogu majčinstva, obaveza na fakultetu kao redovna studentica i kućanskih obaveza, nisam ni pomišljala na još jedno dijete….

o mamama za sve mame

Dugo razmišljam napisati ovaj tekst, ali nikako da riječi same krenu. Toliko bih toga htjela reći, odnosno napisati. Otkud krenuti, od samog korijena riječi mama. Jedna riječ, četiri slova. Tako jednostavna, a tako snažna. U njoj se krije sva ljubav svijeta. U njoj spava najveći strah. U njoj se nalazi najveća potpora i razumijevanje. U toj riječi, krhkoj i moćnoj, nalazi se sva snaga koja nadilazi sve ljudske granice. MAMA. Jer samo je jedna riječ za mamu, NEZAMJENJIVA. Divim se, divim se svim mamama. Svim mamama koje vode svoju borbu, vode svoj put. Divim se svojoj mami, koja je odgojila troje djece. Divim se kako je sve uspjela tijekom života, unatoč brojnim preprekama i teškoćama. Nikad nije rekla kako ne može, kako joj je teško. Nikad nije tražila pomoć, a…

moje drugo stanje

Kako biti spreman na sve izazove koje te očekuju? Hoću li sada biti spremnija i opuštenija kad znam što me sve čeka ili upravo suprotno? Hoću li ja to znati? Ipak je prošlo skoro osam godina od moje posljednje trudnoće. Hoću li imati jednako strpljenja kao i tada? Hoću li biti opuštena tijekom prvih nekoliko tjedana nakon poroda ili van sebe? Hoću li? Mogu li? Ne znam odgovore na ta pitanja, vrijeme će pokazati svoje. Iskreno, panika me hvata kad se sjetim poroda, iako sam imala relativno brz i ugodan porod, koliko porod može uopće biti ugodan, reći ću podnošljiv. Neku večer sanjala sam upravo porod, koji je u snu završio carskim, pa sam se probudila sva u šoku. Ne znam, možda se već nesvjesno pripremam na sve što me…

godišnji odmor ili umor?

Fjaka je. Vrijeme nakon ručka. On spava pored mene. A ja sam sretna što je tišina i mogu slušati tišinu. Ovo vrijeme nakon ručka je sve. Vrijeme za malo odmora od odmora na godišnjem, zar ne? Jer na godišnjem ne ustajemo rano, ne kuhamo ručak, ne spremamo i ne čistimo, na godišnjem se sve to odradi samo. Eh, kad bi to barem tako bilo. Neću sad kukati kako je teško na godišnjem, kako imam više robe za prati, više obroka za skuhati, više stvari za pospremiti, neću to reći. Već ću reći da meni pravi godišnji počinje kad se maknem iz našeg stana i negdje otputujem. Bilo gdje. Na dan-dva, na tjedan dana, ma svejedno, samo da se malo maknem iz svakodnevice. Iako bi idealan godišnji bio odlazak u hotel,…

sve što radim, radim zbog tebe

Uistinu je tako! Sve što radim otkada sam mama radim zbog  njega. On je moje središte kružnice. On je moj početak i kraj. On je moje najljepše buđenje i moje najranije buđenje. Zbog njega ne skidam osmijeh s lica i/ili gubim živce. Svi znamo kako je biti mama najljepši i najstresniji posao na svijetu. Zbog njega činim dobre i loše stvari. Zbog njega postajem bolja osoba ili lošija osoba. Kad malo rezoniram stvari uistinu je tako! Sve što radim ili ne radim je zbog njega. Zbog njega se smijem, plačem, psujem, ljutim, vrištim, negodujem… Zbog njega postajem supermama koja spašava nemoguće misije, primjerice kako spasiti omiljenu majicu prolivenu gustim sokom, kako spasiti omiljenu igračku, kako pronaći najsitnije Lego kockice usred gomile kockica. Zbog njega postajem (ne)kreativna kuharica. Kuham slična glavna…

pre(mlada) mama

Premlada mama za što? Kad shvatiš da si spremna biti mama? Jesi li ikada spremna na novu životnu ulogu? Jesu li zaista bitne godine? To su pitanja s kojima sam se neprestano susretala otkada sam saznala da sam trudna. Od početka trudnoće do mene su, na svakom koraku, stizala razna pitanja i potpitanja. Najčešće u obliku čuđenja i nekakvog neodobravanja i nezadovoljstva. U svakom sam se pitanju gotovo gušila, a u svakom sam se svom odgovoru utapala razlozima zašto sam trudna. Govorili su mi da sam neiskusna, premlada, da imam još cijeli život pred sobom, da nismo trebali toliko požuriti, da neću ili kako ću završiti fakultet!? Uglavnom, pored čestitke za trudnoću, u paketu su stizala i pitanja koja nisu bila ugodna. „Morala“ sam se pravdati, jer nije dovoljno što…

JEDNODNEVNI IZLETI PO ISTRI (PRIKLADNI I ZA DJECU)

Onda kad su dani lijepi i topli, vikend je, a vi biste se negdje malo maknuli i promijenili sredinu. Barem na par sati zaboraviti na svakodnevicu i opustiti se koliko je to moguće. Od malena s roditeljima i sestrama obišla sam veći dio Istre, pa sam jednostavno nastavila tradiciju kratkih izleta. Zasad ću napisati o tri izleta kojima se uvijek rado vraćamo. Uvijek gledam da su ti izleti zanimljivi i prilagođeni i djeci, jer naš T. uvijek putuje s nama, zato su ovo kratki izleti idealni za obitelji s djecom.

JOŠ JEDNA PRIČA O PENJANJU, ŠETANJU, ĆEVAPIMA I POROĐAJU

Ponedjeljak. Pola pet ujutro, budi me bol u leđima. Znala sam to je to. Početak trudova, barem po pričama. Krenuli su i lagani trudovi. Pokrenula sam se i ja, onako nonšalantno iz kreveta, ali misleći kako možda i nije ništa. Muža sam to jutro otpratila na posao, a ja sam ipak išla provjeriti imam li sve spremno, provjeriti još jednom popis za bolnicu, za mamu i za bebu. Onda sam išla u kupaonicu, istuširati se i oprati kosu, urediti se ako ipak nešto krene. Trudovi sve jače stišću i dolaze. U 13 sati imala sam naručeno kod ginekologa, ali tek je bilo 9 ujutro, a meni trudovi sve jači.

#SPASIME

Sinoć sam rano zaspala, ali sam se brzo probudila. Misli oko mene samo su letjele, a nisam ih mogla kontrolirati. Pitanja se vrte oko moje glave, glavne vijesti sa ekrana viču mi na uši. Pitanja: Što mogu učiniti kao pojedinac da naše društvo postane bolje? Može li se promijeniti? Ili jednostavno živimo u društvo gdje svatko od nas okreće glavu ako nešto i vidi, a ako i vidi pravi se da ne vidi. Jesmo li mi odgovorno društvo ili izgubljeno društvo? Učimo našu djecu u školi da budu odgovorni građani koji znaju svoja prava, no znamo li mi to? Što bi jedan odgovoran građanin učinio ako bi vidio da se netko sukobljava na ulici, ili ako vidi da je nekome potrebna pomoć na cesti? Hoće li pomoći ili zatvoriti oči?