mom tijelu

Skinuti odjeću sa sebe i pokazati svoje tijelo. Kod doktora, na plaži pred nepoznatim ljudima, u garderobi pred kolegicama, u sobi pred djecom, u sobi pred mužem, u sobi pred ogledalom, sebi. Jedno tijelo u različitim situacijama i tako različito poimanje tijela. Ponekad je tako lako biti u tom tijelu, a ponekad… Gledam svoje tijelo i razmišljam koliko smo daleko došli i što smo sve prošli. Razne preglede, razne plaže i puno nepoznatih ljudi. Mnogo predstava. Dva poroda. Dvoje djece. Tridesetičetiri godine. Puno padova, jedan napuknuti zub, tri polomljene kosti, jedan potres mozga. Odstranjivanje madeža, tetovažu, farbanje, šminkanje, debljanje, mršavljenje, dojenje, debljanje, mršavljenje, dojenje. Puno suza, puno zagrljaja, puno poljubaca, dodira. Osjećaja. Tijelo. Mala riječ za toliko toga. Koliko podsmjehivanja, toliko hvaljenja. Koliko energije, umora, boli. Previše sumnjanja. Kako te…

već četiri godine čekam da moje dijete prespava noć

Kada bi spavanje bilo osoba, za mene bi to bio nekakav nevidljivi čarobnjak koji se pojavljuje jednom ili možda dva put godišnje, ostavljajući mi na krevetu čarobni poklon poznat u narodu kao miran san. Lovim tog čarobnjaka već četiri godine, a vi? Jeste ga ulovili i možda zadržali kod sebe? Šalim se malo, dodajem malo drame kao prava glumica,  ali jedno vrijeme je zaista bilo tako.  „Jel’ spavaš?“ , pitanje je  koje dobijem svaki dan unazad dva mjeseca jer ljudi koji me sreću  znaju koliko sam  nenaspavana  bila  s Koranom. A kad kažem kako se Edita, moja bebica od dva i pol mjeseca, budi otprilike tri puta po noći zbog papanja, ali to traje par minuta nakon čega ona odmah zaspi, a i ja naravno s njom, naiđem na dvije…

mojih 40 dana

Moram priznati da sam za značenje pojma „babinje“ saznala tek nekoliko mjeseci nakon što sam prvi put rodila. Riječ „babinjača“? Pa mislila sam da se netko sprda na račun nekih starijih žena, eto toliko sam bila neuka u svemu. Nisam ni znala da postoji to vrijeme nakon poroda, tih 40 dana, kada se organi vraćaju na svoje staro mjesto, kada hormoni nastavljaju divljati ali nekim drugim tokom, kada riječi dnevni i ritam potpuno izgube smisao i jednostavno više ne žele stajati jedno pored drugog. Pod tim pojmom ne mislim na goste koji dolaze s poklonima za bebu, nego na vrijeme kada se majka oporavlja, ponovno pronalazi sebe i otkriva svoj novi dio.  U zadnje se vrijeme tek počelo malo više govoriti o tom periodu. Ali još puno žena samo odmahne rukom,…

šalter preko prozora

“Dobar dan. Došli smo prijaviti rođenje djeteta”, rekli smo prije dva i pol tjedna moj dragi i ja gospođi u matičnom uredu. Utipkala je naša imena. “Kad je dijete rođeno?” “17.3.” “Još uvijek nismo dobili obavijest od bolnice da je dijete rođeno, odnosno od općine. To je sigurno zbog cijele ove situacije. Nazovite me sutra da provjerite je li stigla prijava”, odgovorila nam je. Nazvali smo sutra. I prekosutra. Zvali smo više od dva tjedna. Tek tri tjedna poslije njenog rođenja, stigla je u matični ured obavijest iz bolnice i općine da je Edita rođena. No kako sad? Matični ured više ne prima stranke. Papire je popunila gospođa koja tamo radi dok sam joj ja diktirala naše podatke preko telefona. Zatim smo dragi i ja sjeli s curama u auto…

pozitivna priča o porodu

Bila je nedjelja ujutro. Peđa i Korana još su spavali dok nam je sunce polako ulazilo u sobu. Pogledala sam na sat koji je pokazivao 9. I tada mi je prošla misao kroz glavu da bi danas mogao biti taj dan. Ne znam zašto, nije bilo nekog posebnog razloga. Beba se micala i trbuh mi je bio malo drukčije napet nego inače, ali ništa drugo nisam osjećala. Još. Kada se ostatak moje ekipe probudio, inzistirala sam da odemo na rijeku. Htjela sam provesti s njima ovo vrijeme zbog tog osjećaja da nam je ovo možda zadnje prijepodne u troje. Poslušali su me. Otišli smo na Mrežnicu, na mjesto gdje smo znali da neće biti nikoga. Korana je trčala, pronalazila štapove pa su ona i tata „pecali“, bacali smo kamenčiće i…

trudnoća u doba koronavirusa

U zadnjih nekoliko dana sve je – odgođeno. Kod nas u kazalištu odgođene su sve predstave do daljnjega, nema ni jedne probe idući tjedan, nema plesa, nema dramskog studija. Ne samo kod nas, svugdje su odgođeni koncerti, sajmovi, bilo kakva okupljanja i sve to iz svima poznatog razloga. Više su to mjere opreza sada, što je u redu. Ali neke se stvari ne mogu odgoditi. Činjenicu da sam u trideset i devetom tjednu trudnoće ne mogu sakriti, zanemariti, niti odgoditi. A po tome koliko divlja mala bebica u meni i traži si mjesta, čini mi se kako će uskoro, vrlo uskoro, htjeti izaći van u novi svijet. Trudnoća sama po sebi nosi puno toga nepoznatog. Mi trudnice, koje nas je sada uhvatilo ovo specifično vrijeme, susrećemo se s raznim prijetnjama…

trudnička depresija

Postoji li takvo što? Evo, iskreno, sad sam prvi put guglala taj pojam. I, opa, bome ima puno o tome. Jako puno žena to prolazi, ali još uvijek je to nekakav tabu jer je danas sreća kao nekakav must-have. Ako nisi zadovoljna s onim što imaš, onda nisi okej, nešto ne valja. U čemu je problem, pa imaš sve što želiš? Ja sam po prirodi dosta vesela osoba. Pozitivna, optimistična i vedra, no to ne znači da nemam tužne dane. A u ovoj trudnoći sam ih imala puno. Stvarno puno. Nešto od toga je izazvano vanjskim utjecajima, kao smrt drage osobe i bolest poznanice, ali većina mojih tužnih momenata dogodili su se onako, iz – ničega. Samo bih sjedila i plakala. Ništa se u tom trenutku značajno nije dogodilo, nije…

roditeljski rječnik: mamitis

Mamitis – pojava između majke i djeteta koja traje određeni period djetetova života (čitaj: jako dugi period, na prvi pogled beskrajno dugi period). Prepoznaje se po mnogim simptomima, nemoguće ih je sve nabrojati, ali potrudit ćemo se prikazati neke od njih.

pismo novim i budućim mamama

Prije nekoliko dana srela sam kolegicu glumicu, mamu dvogodišnjeg sina. Bile smo obje svečano obučene, sređene od glave do pete, okružene kolegama i kolegicama, a sve o čemu smo pričale bila su, naravno, naša djeca. Ona me, tako predivna, u srebrno-crnoj haljini, upitala: “Jesi li spremna za sve ono što te čeka? Sada znaš kroz šta ćeš prolaziti.” Rekla sam joj iskreno da je dio mene spreman, ali veliki dio mene je još uvijek na “godišnjem”, jer je istina da su, otkako je Korana napunila tri godine, stvari postale stvarno super, lakše. Bolje spavamo, više putujemo, više imam vremena za svoje neke želje i slično. Stigli su neki novi izazovi, ali lakši. A sada idem sve ispočetka. Na to mi ona kaže: “Da sam barem znala neke stvari, možda bi…

‘ajde pozdravi!

Već neko vrijeme se borim s jednom Koraninom karakteristikom. Još kao mala beba nije voljela strance. Sve one znatiželjne ljude koji promijene svoje glasove kad dođu u susret s djecom ona je gledala nepovjerljivo, praktički si joj mogao čuti misli: “Koji je tebi vrag? Daj normalno pričaj! ”. Nije se puno promijenilo ni sada. Čim joj se netko obrati, netko koga nikad nije vidjela, ona automatski podigne veliki kineski zid oko sebe, pogleda tu osobu tako mrko da gotovo svi iskomentiraju “Joj što je ozbiljna.” U početku sam joj govorila da pozdravi, da mahne pa-pa, “Pa to je susjeda od susjedine susjede, zašto ju nećeš pozdraviti?” Onda sam ju prestala nagovarati, ali sam se počela ispričavati u njeno ime. “Ma znate, loš dan”, ili “Ma ona vam je takva, neće…