novi član obitelji

Jedne večeri, dok smo ležale u krevetu i čitale priču za laku noć, kaže meni Korana: „Gle mama, Bidi je tu!“ i rukom pokaže lijevo od kreveta. Pogledam, a tamo nema ništa, osim praznog dijela između kreveta i zida. „Bidi?“, pitam ja pomalo sumnjičavo. „Da, da. Bok Bidi!“, pozdravi ona veselo i nastavi gledati u knjigu kao da se ništa nije dogodilo. „Tko je Bidi, ljubavi?“ „Bidi je Bidi“, odgovori ona nonšalantno. „Okeeeeej“, pomislim ja, „očito imamo imaginarnog prijatelja. Juhu.“

TA DIVNA MALA BIĆA

Već neko vrijeme moje dijete ima svoju bebu –  lutkicu koju oblači, uspavljuje, gura u kolicima, tušira, pere joj zube. Kad beba zaspi, ona ju pokrije dekicom i govori nam da budemo tiho jer „Bebe nina-nana.“ Tada dragi i ja hodamo po stanu na prstima i govorimo šaptom. Beba se često budi (baš čudno, to je njezina „mama“ radila!) pa ju moja curica uzme u svoje naručje i lagano ju ljuljuška dok ona ponovno ne utone u san.

MAJKE I TIJELO

Prošlo ljeto na plaži čula sam jednu djevojku kako komentira moje tijelo. Nije se trudila biti diskretna. Buljila je u mene neko vrijeme, zatim svojim prijateljima rekla: “Da, to je ona. Gle ju, celulitasta i ravna ko daska.” Da se razumijemo, u to vrijeme sam dojila i bila presretna veličinom svojih grudi, hahah. (Što bi tek rekla da me vidjela ovo ljeto u kupaćem!??)

POSLOVNI PUT/ODMOR

Sestra mi je ispričala super anegdotu s kojom sam se nedavno povezala. Bila je pet dana na farmaceutskom skupu na Lošinju. Dijelila je sobu s djevojkom koju je tada prvi put upoznala. Prvo jutro, sestrin alarm zvoni u 8 ujutro kako bi stigla na doručak i predavanje u 9. Sestra se ustaje 15 minuta poslije, sprema se, a njena cimerica ne trza. Ne pojavljuje se na doručku, a bome ni na predavanju. Idući dan, opet isti scenarij. Treći dan, alarm ponovno zvoni u isto vrijeme, moja sestra odmah iskače iz kreveta (jer ne želi ostati bez prefinih palačinki kao dan prije) ali sada ju već brine ponašanje njene cimerice.

ZABORAVLJANJE

Često čujem onu staru : Da ti nije glava pričvršćena za ramena, i nju bi zaboravila. To je vjerojatno istina. Zaboravljanje je počelo u trudnoći. Ali tada je bilo simpatično. Trudna plavuša nazove prijateljicu da joj kaže nešto važno, ali čim se poziv uspostavi, ona zaboravi što je htjela reći. Ili – trudna plavuša je opet zaboravila gdje je stavila ključ pa par minuta prevrće sve sastojke svoje torbice (a taj dan je uzela malu torbicu!) dok njen muž stoji pored nje s pet vrećica iz trgovine, ili trudna plavuša sjedne u restoran s prijateljima i naruči Margharitu, a kad pizza stigne ona se skoro rasplače jer je zapravo htjela 4 vrste sira, a zaboravila je da nije to naručila.

POSLOŽENI ŽIVOT

Prije nekoliko godina mislila sam da se nikad neću udati niti imati djecu. Mislila sam da nisam “taj tip”. Nisam nikad maštala o svom vjenčanju, djecu sam voljela, ali nisam žudila za svojom. Čak me nedavno jedna prijateljica s faxa na to i podsjetila. Rekla mi je da ja baš nisam bila “majčinski tip” i da se jako iznenadila kad sam rodila. Valjda me zato i pitala “Vama se Korana dogodila, jel da?” Svi koji znaju mog dragog i mene pretpostavljaju da nam se zalomilo jer smo u tom trenutku bili jako malo zajedno. Točnije, 6 mjeseci. Ali ne, nije nam se zalomilo. Već nakon dva mjeseca veze, opijeni zaljubljenošću, počeli smo maštati o našem djetetu, a ja nisam mogla vjerovati da mi se rađaju takvi osjećaji. Tada nam se…

“NE, NE, NE” OLIMPIJADA

Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“

JOŠ JEDNA METODA ODGOJA

Bila sam sedmi razred osnovne škole kad mi je tata ušao u sobu i rekao: “Evo ti malo  glazbe uz koju sam ja odrastao, možda ti se svidi.” Ja sam se u to vrijeme priklonila većini, slušali smo što je bilo aktualno, a čini mi se da je Magazin bio hit u to vrijeme. Tata mi je dao Beatlese, Talking Headse, Led Zeppelin i Jimi Hendrixa. “Sve je to rock’n’roll, samo ih nijanse jačine razlikuju.” Poslušala sam ih i zavoljela ih sve. Svakog od tih izvođača kasnije sam slušala u raznim životnim fazama i svi su mi na neki način oblikovali život.

SUPER(UMORNE) MAME

Moje tri prijateljice i ja imamo grupu na Viberu, (kao valjda i svaka druga ženska osoba na svijetu) u kojoj smo nas tri mame i jedna koja će to tek postati jednog dana. To je klasična ženska grupa za dogovore za kavu, za slanje blesavih gifova i slika lijepih haljina, iako u zadnje dvije godine ta grupa sadrži više snimki naše djece nego lijepih cipela i haljina. Isto tako, sadrži i puno poruka u kojima se nas tri mame žalimo na neprospavane noći, na umor, na bolna leđa  i na to kako žudimo za velikom čašom vina (cčtaj: bocom). Nije ni čudo da je jednog dana ova prijateljica bez djece napisala: “Kad čitam ove vaše poruke, mislim da cu imati djecu — nikad!” ???.

METODA ODGOJA

“Kojom metodom odgajate dijete?”, pitala me jedna mama neki dan. Pored mene nije bilo mog dragog da baci neku foru i time izbjegne konkretan odgovor. Morala sam se sama snaći. Ali nisam. “Metodom?”, pitala sam da kupim vrijeme, no nije mi pomoglo. “Paaa, metodom ljubaviii”, rekla sam sa smješkom i laganim upitnikom na kraju, ali za odgovor sam dobila samo kiseli osmijeh. Očito nisam pročitala svu literaturu, pomislila sam. I tako sam izgubila još jednu mamu za razgovor.