“NE, NE, NE” OLIMPIJADA

Kod nas je u tijeku veliko natjecanje – tko će više puta u danu reći Ne!, Ne to! ili Neću. U igri smo moj dragi i ja protiv naše Korane. Dosta je napeto, iako je Korana zadnjih par dana preuzela vodstvo. U samo sat vremena 22 puta izrekla je (vrlo glasno i sa stavom) NE !! A dobila je i dodatna dva boda jer je, nakon mog upozorenja, zastala, pogledala me duboko u oči i tiho, s malim smiješkom rekla „E neću.“Read More

JOŠ JEDNA METODA ODGOJA

Bila sam sedmi razred osnovne škole kad mi je tata ušao u sobu i rekao: “Evo ti malo  glazbe uz koju sam ja odrastao, možda ti se svidi.” Ja sam se u to vrijeme priklonila većini, slušali smo što je bilo aktualno, a čini mi se da je Magazin bio hit u to vrijeme. Tata mi je dao Beatlese, Talking Headse, Led Zeppelin i Jimi Hendrixa. “Sve je to rock’n’roll, samo ih nijanse jačine razlikuju.” Poslušala sam ih i zavoljela ih sve. Svakog od tih izvođača kasnije sam slušala u raznim životnim fazama i svi su mi na neki način oblikovali život.Read More

SUPER(UMORNE) MAME

Moje tri prijateljice i ja imamo grupu na Viberu, (kao valjda i svaka druga ženska osoba na svijetu) u kojoj smo nas tri mame i jedna koja će to tek postati jednog dana. To je klasična ženska grupa za dogovore za kavu, za slanje blesavih gifova i slika lijepih haljina, iako u zadnje dvije godine ta grupa sadrži više snimki naše djece nego lijepih cipela i haljina. Isto tako, sadrži i puno poruka u kojima se nas tri mame žalimo na neprospavane noći, na umor, na bolna leđa  i na to kako žudimo za velikom čašom vina (cčtaj: bocom). Nije ni čudo da je jednog dana ova prijateljica bez djece napisala: “Kad čitam ove vaše poruke, mislim da cu imati djecu — nikad!” 😂😂😂.Read More

METODA ODGOJA

“Kojom metodom odgajate dijete?”, pitala me jedna mama neki dan. Pored mene nije bilo mog dragog da baci neku foru i time izbjegne konkretan odgovor. Morala sam se sama snaći. Ali nisam. “Metodom?”, pitala sam da kupim vrijeme, no nije mi pomoglo. “Paaa, metodom ljubaviii”, rekla sam sa smješkom i laganim upitnikom na kraju, ali za odgovor sam dobila samo kiseli osmijeh. Očito nisam pročitala svu literaturu, pomislila sam. I tako sam izgubila još jednu mamu za razgovor. Read More

LAVICA

Imam prijateljicu koja je, igrom života, u sekundi postala samohrana majka. Muž joj je umro kada je bila točno na pola trudnoće. Grozno, vjerojatno ste pomislili. I je, stvarno je grozno. U jednom trenutku imaš sve, a u drugom ne znaš kamo bi od boli koja te ubija. Kada biste ju upoznali, ne biste nikad rekli da je proživjela (i još uvijek proživljava) nešto tako. To je žena čiji osmijeh obara s nogu. Nježne je pojave, a britkog jezika i izuzetno je duhovita. Ali najviše od svega, ona je lavica. Ona je izuzetno jaka žena. Nemojte zamijeniti ranjivost s njenom snagom. Ona će se slomiti, ona će plakati i biti tužna, ali će svakog dana iznova pronaći makar djelić snage da svojoj curici pruži najveću moguću ljubav i da joj predstavi svijet oko sebe u najboljem svijetlu.Read More

LIJEK ZA DUŠU

Najveća radost je čuti svoje dijete kako se smije. To je možda najljepši zvuk na svijetu. Čak i kad ne znaš zbog čega se dijete smije, kad ti zvonki zvuci ispune prostoriju, ne možeš ostati ravnodušan. Dječji smijeh je najveći lijek za dušu. I baš zbog toga, roditelji će učiniti SVE da ga čuju. Stotridesetisedam puta ću pasti s istim intenzitetom na pod ili ću beskrajno puno ponavljati jednu te istu riječ koja ju toliko nasmijava. Cijelo popodne ću joj govoriti “Ku-ku!” i praviti se da ju ne vidim, glasat ću se bolno visokim tonovima, glumit ću joj tu žirafu koju toliko voli, ma visit ću sa stropa ako treba, samo da ju čujem kako se smije. Read More

KILOGRAM NJEŽNOSTI

Prvi tjedan u vrtiću u mojoj je curici ponovno probudio mamitis, ali ovaj put, osim što me pratila u toalet i stalno vikala “mama, mama”, nije me prestala ljubiti. Navečer, kad bi legle u krevet, ona bi položila svoje male, tople dlanove na moje obraze i svojim bi usnicama izljubila cijelo moje lice. Prvu noć kad je to napravila, plakala sam dok nisam zaspala. Toliko nježnosti jednostavno me slomilo.Read More

PRVI ODLAZAK U VRTIĆ

Vrata su se zatvorila, a jecaj “MAMA!!”, iako prigušen, ušao je u moje tijelo poput hladne jeze. Kolao je mojim krvnim žilama stvarajući hladnoću na koži. Zatvorila sam vrata auta, glazba je zabrujala u zvučnicima, ali taj tužni povik još uvijek je odzvanjao oko mene.

Prvo ostavljanje djeteta u vrtiću etapa je odrastanja kako bebe, tako i majke, ali kao da još nisam bila spremna na to. Read More