tata, volim te

Znao sam da to dolazi, znao sam da me to čeka. Dosta unaprijed je sve bilo organizirano i znao sam da će doći taj tjedan. Tjedan kada će Una imati doula obuku, a ja ću čuvati Zrina cijeli dan. Ne bi to bilo ništa preuzbudljivo, niti prvi put, da se nije radilo ne o jednom, nego 4 cijela dana, i ok, nema problema, ili ipak ima. Obuka je u Trogiru, jako daleko od Zagreba i pomoći neke od baka, daleko od sigurnosti našeg stana, poznavanja našeg kvarta, prijatelja, svega. Mnogi od vas se sa ovim susretnu puno ranije, od samog starta i rođenja djeteta, tako da ovaj moj dramatični uvod u priču se čini “over the top”, realno i je, namjerno sam ga malo “pojačao” da vam zaokupim pažnju, ali…

je li ta budućnost i moja?

Sjedio sam na kavi, sam, pušeći tko zna koju cigaretu za redom i pijući 2. ili 3. šalicu kave u nekom kafiću u Zagrebu, ne sjećam se više kojem. Ne volim osjećaj chain-smokinga, ali to mi je u tom trenutku bila jedina stvar koja mi je smanjivala stres i smirivala me. U tom trenutku, u meni se urušavao cijeli svijet, cijeli svijet kojeg sam gradio zajedno sa obitelji preko 20 godina. Svijet koji mi je bio izvor snage, inspiracije, svijet koji me gurao naprijed, svijet ambicije, svijet mira, i naposljetku, svijet bezgranične ljubavi.