kako ćeš kad mene ne bude?

Ne znam kako napisati sve te silne strahove, koje nosim duboko zaključane u sebi. Gadan je to osjećaj, želiš se suočiti s njima, želiš ih podijeliti s bliskim ljudima, a s druge strane držiš ih samo za sebe, da ne bi pokazao strah pred istim tim bliskim ljudima, pred svojom djecom (jer ne želiš da te vide takvog, želiš da u tebi vide neustrašivog borca, super junaka, super mamu i super tatu). Kako tom malenom biću kojem si uzor i sve na svijetu pokazati da se bojiš? Želiš da to maleno biće pamti samo sretne dane, da ima u meni sreću, zaštitu, snagu… Često se pitam je li problem u meni? Brinem li se previše, pretjerujem li? Zavisi od dana do dana, od raspoloženja i trenutka. Nekad se uvjerim da…