zbog jedne odluke više se ne budim s knedlom u grlu

Prije točno deset godina napravila sam nešto što se u to vrijeme (a ni danas nije puno drugačije) nije radilo. Dala sam otkaz. Na poslu u struci. Nisam bila nimalo zadovoljna. Nisam imala stalni ugovor i nisam vidjela nikakvu mogućnost za napredak. Radno vrijeme nije bilo fiksno, radilo se kad god zatreba. Sve se to još nekako i pregrmi kad dobiješ plaću kakvu zaslužuješ, ali plaća ovdje nije bila nikako u skladu s količinom posla. Na posao sam išla s knedlom u grlu, a ta knedla je svakog dana postajala sve veća i veća. Jednog dana odlučila sam da je dosta. Ako se ja sama ne brinem za sebe, zašto bi se brinuo itko drugi? Nije to bila lagana odluka. Bojala sam se. Nisam imala drugi posao koji me čeka….