TKO SE ŽELI VRATITI NA POSAO JOŠ!?

Koliko samo puta sam tijekom svog porodiljnog dopusta govorila kako jedva čekam vratiti se na posao. Žudila sam za jutarnjim spremanjem uz kavu čiju šalicu redovito ostavim u kupaonici, riskirajući ranojutarnje svađe s mužem koji dobije napadaj bjesnoće kad ugleda taj sveti napitak „tamo gdje mu nije mjesto.„  Odlazak na posao bio je popraćen odličnom glazbom u autu koja bi se jedva čula od mog pokušaja pjevanja najglasnijim tonovima toliko da bi se stakla pomicala od straha i želje za bijegom od mog solističkog nastupa svako jutro. U uredu je bio jedan od razloga zbog čega se želim vratiti: ONE. Moja skupina kolegica koje su odavno prestale biti samo to. Prijateljice koje su u tom istom uredu dijelile najintimnije stvari, smijale se i plakale. Svađale se (Bok Gudinjo, volim te) i mirile se svaki dan ispočetka. Bodrile na vjenčanjima i kršenjima. Ne onako kako ideš kolegi reda radi. Nego kako ideš prijatelju, da budeš s njim u najbitnijim trenucima. O Bože, kako mi samo fale! I nakon toga, dolazak u kaos. Svakodnevno natjecanje s vremenom, mnoštvo kreative koja kruži mojim žilama poput droge. Droge koja me ispunjavala svakog dana. Željela sam se odjenuti. Svu silu one odjeće koja me vjerno čekala u garderobi, cipele s potpeticama s kojima sam na dnevnoj bazi prekinula ljubavnu vezu onda kad sam ju započela s tenisicama za šetnju. Jesam to ja upravo rekla tenisicama?! JA?Read More

SAMO OZDRAVI MI TI. I NASPAVAJ SE JA.

Osim standardnog pitanja što to moj muž radi pa hoda po bijelom svijetu od nemila do nedraga, ljude zanima kako naš brak opstaje na toliku udaljenost i je li mi naporno samoj. Na prvo pitanje obično odgovaram da živi zahvaljujući ogromnom povjerenju bez kojeg bi cijela priča i avantura zvana #braknadvakontinenta bila nemoguća za izvesti. Srećom, nismo ljubomorni ni jedno ni drugo, pa ne paničarimo kad se onaj drugi ne javlja u pojedinim satima u svom kutku ove kuglice koju nazivaju svijetom. Zato bi se o naporu sad već dalo govoriti!Read More

TEBI UMJESTO ROĐENDANSKE ČESTITKE

Pišem ti dok spavaš, onako predivan i savršen sa svakim udisajem. Još savršeniji dok skupljaš gornju usnicu prilikom izdisaja. Napokon mirno dišeš, za razliku od proteklih dana kad ti čak ni zločesti laringitis i još poganiji bronhitis ipak nisu uspjeli skloniti taj osmijeh s lica. Najljepšeg na svijetu. Konačno sam i ja prodisala. Tvoja mama, koja unatoč liječničkom podrijetlu, za iste nikad nije marila niti ih obilazila, nije se pridržavala terapija jer „sve su to gluposti, ništa mi nije“, koja je uvijek bila glas razuma i prva osoba na koju pomisle pri riječi „hrabrost“. Ona koja je prošla operaciju koja je krenula po zlu i osjetila na sebi svaki komadić metala i svaki pokret precizne liječničke ruke, a danas to prepričava sa smiješkom kao da je otišla kod frizera koji joj je zamiješao krivu boju. Ona koja je rodila kao pod zakletvom scijentologije, bez ijednog glasa, samo sa smiješkom na licu dok su se žene iz ostalih bokseva iščuđavale rađa li to čudovište ikako ili samo glumi?! Ta’ će Katie Holmes!Read More

ZAŠTO TI NEĆEŠ DOBITI POKLON ZA BOŽIĆ

Dragi moj sine,

Dolazi tvoj prvi Božić. Moj najdraži ikad.

Želim ti pokloniti onu božićnu čaroliju koja se događa samo jednom godišnje u toj prosinačkoj zimi, uljepša ti život i pospe svoj vilinski prah na svakodnevicu. Želim ti pokloniti Božić kao s reklame, svjetlucav i sretan. Crven, veseo i mirišljav na cimet. Sretan i sit.

Dosad si uspio shvatiti uloge u našoj kući. Znam da jesi, pametan si ti dječak. Zato i iskorištavaš činjenicu da si tatina slaba točka i tjeraš ga da radi sve što poželiš kad mama ne gleda. Da, znam za svako nošenje na rukama i usputno guranje kolica, gospodine. Zaboravljaš da mama ima oči i na leđima? Tako je, znam i za svako hranjenje na rukama umjesto u hranilici. Nemoj se lukavo i pobjedonosno smiješiti. Oo da, znam i za svaki komadić čokoladice kojeg si slasno i bez grižnje savjesti maznuo tati iz usta. Stvarno si mislio da neću saznati, ti mali prevarantu?!Read More

JESAM LI SEBIČNA?

Bilo je to već u poodmaklom stadiju moje trudnoće. Uživala sam u posjeti obitelji u Hercegovini, najdražem konzervativnom mjestu na svijetu u koji često nisam sigurna pripadam li još uvijek po mnogim svojim stajalištima. Zapravo, nisam ni sigurna jesam li ikada u suštini i pripadala ičim osim srcem. Cijelim srcem ostavljenim dolje negdje ispod Grabovine.Read More

JA IMAM NAS

Kad smo tek započinjali svoju vezu on je živio u Londonu, a ja sam radila u Zagrebu sa stalnim odlascima u Mostar u kojem sam paralelno završavala svoj master studij. Bilo je gusto i tijesno u jedan mali i nemilosrdni kalendarčić koji ti škrto odredi koliko mjesec ima dana, ugurati i one u kojima se trebamo vidjeti, ali usavršili smo organizacijske sposobnosti do te mjere da nikad nisu prošla dva tjedna da se ne vidimo. Postali smo stručnjaci u varanju vremena tehnikom koju smo vježbom doveli do savršenstva. Kako, danas ne znam ni sama. Vjerojatno zato znaju brojne milje skupljene u aviokompanijama, poneko trčanje na boarding i skupina parfema s najraznovrsnijih djutića svijeta.Read More

DOGODILA SE LJUBAV

Sjećam se dana kad sam saznala da sam trudna. Nije bilo neočekivano, ali svejedno se valjda nikad ne možeš dovoljno naviknuti na tu vijest niti istrenirati kako ćeš reagirati. Isto kao što možeš pročitati stotinu knjiga i priručnika o roditeljstvu, no nijedan te ne može pripremiti na koktel ljubavi, nesanice i brige koja te čeka. Neke se stvari jednostavno moraju iskusiti. Ne postoji knjiga koja će ti pružiti osjećaj, ma kako dobro napisana bila.Read More