STRAH OD OBITELJSKOG ŽIVOTA

Oni koji su me već čitali na mom blogu, upoznati su s mojim neobjašnjivim strahom od imanja djece. Da, čini se presmiješno – ja koja stojim iz jednog netipičnom ‘mamećeg bloga’, ona koju na ulici prvenstveno prepoznaju zbog ‘najšarmantije curice’ koju vodam sa sobom, ja se i sa cijelim živim genijalnim djetetom iza sebe i dalje bojim djece. Read More

RADNI DNEVNIK JEDNE NEMAJKE

Pronašla sam posao. I to ne bilo kakav! Ispalo je da sam jedan od onih sretnika koji su u stranoj zemlji uspjeli dobiti posao u struci, i to na materinjem jeziku. I prvi puta u životu neću biti skromna i ispravit ću se – nisam dobila posao u struci, posao u struci je pronašao mene. Prvi puta u životu dogodila mi se nevjerojatna stvar, sav trud koji sam uložila u sebe i svoj posao isplatio se. Netko je prepoznao to što radim, pratio me i ponudio mi priliku kakva se ne propušta. Mojoj sreći nema kraja i još uvijek dolazim na posao na oblačiću euforije, iako mi nije prvi dan.Read More

SJEDALICA KOJA ŽIVOT ZNAČI

Moj brat bio je ona generacija kada su kod nas napokon krenule auto-sjedalice. Sjećam se da je baka iz Njemačke (tko drugi?!) dovukla tu sjedalicu koja je koštala kao suho zlato i bila šarena kao papiga. I sada se znamo šaliti kako je moj mali brat odrastao u auto-sjedalici; u tom periodu živjeli smo u Zagrebu, a moja mama je provodila dane dovozeći me i odvozeći na razne aktivnosti kako se njeno prvorođeno zlato ne bi osjećalo zapostavjeno sada kad ima brata, a ostatk vremena nas je razvažala po Rebru, Šalati, Zarazi i sličnim bolnicama jer mi smo ona djeca koja ‘to tako vole’. Simpatična anegdota koju s ponosom ističem je i ta da smo bili među prvima koji su se odvezli autoputom do Broda kada su ga otvorili. Sjećam se da neki dijelovi Slavonije još nisu bili oslobođeni i da je ‘tuđa’ vojska stajala na nadvožnjacima. Mama, Petar i ja i prazan autoput. Nitko na svijetu se nije naspavao u toj sjedalici kao Petar.Read More

ZAPOSTAVLJAM LI SVOJE DIJETE?

Standardni dan. Ujutro smo išli u vrtić, u tih pet sati ‘slobode’ sam otišla u gym, kuhala ručak, pospremala što mi je ostalo za pospremiti i nešto malo piskarala. I dok sam otišla po Moranu, sjetila sam se da mi je ostao još neki zadatak za riješiti prije predavanja, tako da sam se bavila time nakon što je ona došla kući. Jele smo zajedno, ali ostatak vremena zvonio mi je mob par puta, onda sam odgovarala na neke poruke, pa rješavala suđe od ručka, pa pripremala što mi treba za predavanje, pročitala članak, dva na netu… I znam da sam u jednom trenutku pomislila ‘dobro je da pada kiša jer danas nemam kad na igralište’. I nastavila sam dalje.Read More

SUPER-LOŠA-MAMA

Dijete je otpremljeno u vrtić, ja sam odradila trening i tek sada sam spremna za progledati. Pravim si drugu kavu i sjedam za stol, spremna učiniti ono što sve radimo najbolje tih 12 minuta mira, dok je kava još uvijek vruća i mirisna. (Poslije će mi ostati pola zaboravljene pa ću joj se obradovati kada ju gucnem u jednom cugu, ledenu, oko dva popodne). Scrollam. Najdraži moj instagram, facebook informativnog karaktera, odgovaram na poruke u svih sedam aplikacija za dopisivanje i, kao gotovo svakog dana, i ovaj me dočeka pljuska po pola lica.Read More