ZAŠTO NAŠA ISKUSTVA NIKADA NEĆE BITI ISTA

Nedavno sam na jednom profilu popratila odličnu anketu u kojoj su žene raspravljale što bi sve radile ‘da muškarci imaju zabranjen izlaz nakon 9 navečer’. Nije se radilo o ničem ekstremnom, samo na iznošenju onoga što bi žene voljele raditi ‘po noći’, a sada se baš i ne usuđuju zbog brige za vlastitu sigurnost. I dok sam čitala banalne odgovore, srce mi se paralo jer je bilo vrlo očito da žene i muškarci nikada neće živjeti u istom svijetu. I prečesto se čini da smo mi samo gosti u njihovom.Read More

ŽIVOT PRIJE DJECE ILI PARTY-MAMA

Krenula sam izlaziti u srednjoj školi. Bila sam gimnazijalka s odličnom, zaštitnički nastrojenom, pretežno muškom ekipom i moja mama im je vjerovala. Vjerovala je i meni pa sam tako mogla izlaziti redovno – ne predugo, ali redovno. Granica se pomicala nekim prirodnim tokom i nikad se nisam mogla žaliti da mi netko nešto brani, da mi se ograničava sloboda ili što već. Ali ja sam svoje izlaske temeljito odradila. Mislim da kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje ne mogu nabrojati sveukupno pet vikenda da nisam bila vani. I petak i subotu. Odradila sam parkiće i u snijegu do koljena i na plus trideset u ponoć. Najsmješnije, iz ove perspektive, je činjenica da nisam probala alkohol do osamnaeste. Ali sam se družila.
Read More

VRAĆANJE NA TVORNIČKE POSTAVKE

I evo ga opet. Došli smo s dugačkog godišnjeg. Tri tjedna smo imali turneju po rodnoj grudi, obišli sedam gradova, pet država, dvjesto rođaka i popili nebrojeno mnogo kava. Bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je okrepljujuće i na kraju je taman bilo – dosta. Naravno, najviše je profitirala Morana, najdruštvenije dijete u povijesti čovječanstva. Nekog bi umorila komunikacija s minimalno deset novih ljudi dnevno, ali ne i moje dijete. Ona je cvala sa svakim šaltanjem od bake do bake, od sladoleda do kave, od centra do parka i, natrag, od bake do bake. Ja sam se, s druge strane, osjećala kao na kolodvoru. Ali ona je bila sretna i ja sam bila sretna.

Read More

BIT ĆE LAKŠE, OBEĆAVAM

Morana i ja završile smo s tjednim šopingom i prolazimo kraj nekog velikog (skupog) Volva. I tu moje dijete konstatira kako nam treba veliki auto. Jer ovom se samom zatvara gepek, zašto se nama ne zatvara gepek?! (Ne znam ni ja, srećo, zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!) I dok joj ja objašnjavam da ćemo imati i mi veliki auto (nekad) i da će onda mama lakše zatvoriti gepek (tko uopće kaže prtljažnik, ikad?!), ona se sama uspela u sjedalicu, namjestila, provukla ruke i ja sam samo učinila zadnji ‘klik’. Read More

KAKO SAM POSTALA SRETNICA

Vedran Ćorluka unio se u kameru i rekao: ‘Franka, nisam se zdrobio, na kavi sam!’ A zatim nastavio otkidati na Ima li nade za nas. Kao i većina nacije, krepala sam od smijeha, a onda proslijedila video mužu uz ohrabrujuću konstataciju. Vidiš da se svako pravo muško boji svoje žene i mora javljati stanje stvari dok je ‘na kavi’. Vedran Ćorluka upravo je postao heroj svakog uparenog mužjaka koji između rundi šalje poruku ‘živ sam, sve je ok, neću dugo’. Junak svakog onog koji se izvlači da mu žena ne da van kad mu se zapravo ne da. Idol svakog onog koji zna da nosi hlače u vezi, ali se istovremeno malo boji vlastite žene. Jer dobro je poznato da u svakoj ženi viri vrag pa ne treba tjerati mak na konac.Read More

JEDNA ŽENA JE POLA VRAGA, DVIJE SU ŽENE DESET VRAGOVA

Moram biti otvorena i priznati. Ja sam jedna od onih žena koje je voljela naglašavati kako ‘nije tipično žensko’. Znaš, ja sam ti cool žensko. Ja sam ti ne-previše-plitko žensko. ‘Ne znam što je highlighter, ali znam što je zaleđe’ žensko. U svoju obranu ću reći dvije stvari. Prvo, zaista sam imala uglavnom muške prijatelje. Drugo, bila sam balava i blesava. Read More

DURICA – SPECIAL EDITION

Sjećate li se onog stripa o malenoj čupavoj djevojčici Durici? Poprilično je jasno iz imena koja joj je bila dominantna osobina. Meni je ostala negdje u pozadini mozga, u lijepom sjećanju. Ali pozitivna konotacija nestala je zadnjih tjedana i mislim da se nikada neće vratit. Zašto? Jer kod kuće imam vlastitu Duricu i, da vam budem iskrena, malo mi je preko glave.Read More

KLINCI IZ ULICE VIŠE NE POSTOJE

Muči me jedna stvar. Imam osjećaj da sprječavam svoje dijete u socijalnom razvoju. Vidite, ja sam introvert. I kako vrijeme prolazi, sve sam zatvorenija. Nemam potrebe pričati s ljudima u parku. Mogu stajati u liftu kraj poznanika i šutjeti. Ne libim se završiti pristojno razgovor i staviti slušalice dalje u uši. Uznemiruje me kada mi se ljudi nameću i ne ostavljaju mi vlastiti protor. Ali moje dijete je izrazito društveno. Da se nju pita – bile bismo vani, među ekipom, od jutra do mraka.

A mene na tu pomisao prolazi jeza.  Read More

JE LI MANJE VIŠE – U MAJČINSTVU?

Ne znam jeste li gledali komediju Forgetting Sarah Marshall? Meni je jedna od dražih (općenito volim takav humor) tako da sam je gledala nekoliko tisuća puta (ne pitajte, ja sam jedna od ‘tih’) i znam ju napamet. Tako da ću vam samo malo zamjeriti ako se ne sjećate scene u kojoj lik Chuck, napušeni instruktor surfanja, objašnjava Peteru, glavnom liku, kako je jako bitno da ‘radi manje’. Ili doslovno ‘do less’. I dok Peter ostaje zbunjen i pokušava skočiti na dasku tako da ‘radi manje’, kad napokon odustane i ne napravi ništa, Chuck kaže: ‘pa moraš ipak napraviti više! Mislim, sada samo ležiš tu.’Read More