o yogi ili kako sam prestala nalaziti izgovore za nevježbanje

Drage mame, već i ptice na grani znaju o važnosti tjelovježbe kao važnoj komponenti holističkog pristupa zdravom životu uopće, pa neću o tome puno širiti. Ono na što bih se osvrnula je zapravo dobrobit vježbanja bilo kakvog, a znamo da je spektar širok, od brzog hodanja pa do cross fit-a. Ja slobodno mogu reći da vježbam dugi niz godina. Međutim, u tom dugom nizu godina sam koketirala pomalo sa svime da bih našla uopće ono što mi odgovara. Bilo je tu u mom stažu aerobika, pilatesa, fitnessa, hard core fitnessa, trčanja, trbušnog plesa, vježbanja od doma uz YouTube…kao što vidite svega osim zumbe (svaka čast zumbi, al’ to sam odmah nekako znala da nije za mene). Vježbala sam čak i pola trudnoće, negdje do 6. mjeseca, uz naravno prilagođen tempo…

kako sam shvatila da multitasking nije dobar za mene

Asocira li i vas multitasking na nešto što bi svakako trebalo znati, na nešto bez čega ne možeš isplivati u svakodnevnim obvezama? Ja sam donedavno bila isto tog mišljenja, to je za mene bila stavka kojom sam se hvalila, koju sam stavljala u svoj CV, kao ono dobra sam u multitaskingu, morate me zaposliti. No mišljenje mi se malo promijenilo, zato jer sam došla to točke gdje sam shvatila da je multitasking bespotrebno natovarivanje sto stvari koje obavljaš odjedanput i niti jednu ne obaviš kako treba. Recimo, nemali broj puta stavim kuhati vodu za kavu ili tjesteninu, i onda rekoh dok voda prokuha ja još mogu stavit robu prati, obrisati prašinu i odgovoriti na koji e-mail. I sve tako dok sva voda iz lonca ne ispari. Multitasking je fenomen koji…

10 principa ispunjenog života

Prije par dana slušala sam predavanje pokojnog doktora Wayne Dyer-a, američkog autora samopomoći i motivacijskog govornika za kojeg je vjerojatno većina vas čula. U tom predavanju koje traje skoro 4 sata između ostalog je govorio o 10 principa života koja su me zaista potaknula na duboko razmišljanje i reviziju svog života i dosadašnjih stajališta do te mjere da sam ih napisala na list papira i držim ih na frižideru da me svako malo podsjete kada se onako osjetim bezvoljno i bez motivacije za dalje. Donosim ih vama ovdje s mojom slobodnom interpretacijom svakog od njih. Pa krenimo. „Otvori um za sve, a ne vezuj se za ništa“ Ovaj princip sam zapravo shvatila davno prije  – vezivanje za bilo što ili bilo koga u životu nije dobro. Znate ono kada žene…

drage žene, mi smo velike face

Žene, ni vi se sa mnom ne bi složile da smo mi nježniji spol, jel tako? Možda samo izgledamo nježnije, makar ako bi zapustile redovne tretmane i depilacije na koje odlazimo i to bi bilo upitno. Dugi niz godina se borimo za ravnopravnost spolova, da nas ima jednako na takozvanim muškim poslovima, da budemo jednako plaćene, da nas se gleda u oči, a ne u sise, ovaj grudi, da nas se na razgovorima za posao ne pita kada planiramo rađati itd. Ovo s rađanjem me podsjetilo na jedan razgovor za posao na koji sam otišla onako sva nadobudna i pita mene “šef”, imaš li ti muža, ja kažem, pa ovaj, imam zaručnika. Kaže on meni, ajde šta te boli briga, pa ti ćeš se udati dobro, ne treba tebi posao…ok,…

prestanak dojenja i poludjeli hormoni

Drage moje mame, možda će se u ovom tekstu pronaći mame koje su dojile malo duže kao ja, no bilo da ste dojile 10 dana ili 3 godine, dojenje u svakom slučaju nije lako i tema je o kojoj se malo priča. Ja se ovdje želim dotaknuti teme prestanka dojenja, koje je trajalo u mom slučaju dvije godine i 4 mjeseca i možda bi trajalo i duže da me malac nije počeo gristi, doslovno kao da grize komad mesa. Kod mene je uspostava dojenja išla lako, mlijeka je bilo na izvoz, dijete je super napredovalo, formulu nismo trebali, paralelno je jeo i svu drugu hranu, težinom i visinom debelo iznad krivulje rasta. Dakle, stvarno školski. Iako, imala sam dva gadna mastitisa, izgrižene bradavice s gnojnim ranama, a svaka mama zna…

malo o dijetama ili kako sam naučila hraniti se zdravo

Drage moje mame, vjerojatno vas je većina ovdje uključujući i mene bila i pokušavala skinuti višak kilograma nekim dijetama s pompoznim nazivima „Dukan“, „Keto“, „Mesna“, „Chrono“ itd. Ima ih još mnoštvo. Ono što je zajedničko svim tim dijetama je odricanje od neke skupine namirnica da bi se postigao gubitak kilograma. Međutim, takav gubitak kilograma je teško za održati i nije zdrav prije svega. Ja sam iz vlastitog interesa završila starter tečaja o nutricionizmu kod jedne mlade nutricionistice, i odabrala sam baš nju jer se ona kao i ja osobno protivi izbacivanju bilo koje skupine namirnica iz prehrane. Dakle, ono što sam naučila i sada dijelim s vama je da su nam za naš organizam i zdravlje potrebne sve skupine namirnica i da je bit u balansu, a ne izbacivanju. Ono…

malo o mozgu ili kako sam naučila komunicirati

Malo mi je bilo teško naći prikladan naslov ovom tekstu, a i ne znam u kojem će me smjeru odvesti, jer mozak kao što i već znamo je jedan fantastičan alat koji imamo. Jedini problemčić koji se javlja jest da ga ne znamo koristiti kako treba. Ne mislim da smo glupi i neobrazovani, već mislim da nemamo pojma, bar većina nas, kako mozak zaista funkcionira i što sve može. Da se malo nahvalim (to svi vole, dok se sami hvalimo), ja sam srednju školu sve razrede prošla sa odličnim, fakultet isto tako, završila 5 godina ekonomije, smjera financije u rekordnom roku, ispite polagala i prije roka, uvijek lako nalazila poslove, šefovi uglavnom bili zadovoljni, reklo bi se, ja znam sve i nema mi kraja. No, uvijek je tu nešto falilo,…

ljubav prema sebi – sebičnost ili nužna potreba?

Znate ljudi što ja mislim, kao netko tko tek sada s 34 godine uči kako voljeti sebe?! Ja mislim da ljubav prema sebi, ili kako ja volim reći “sebeljublje”, treba biti jedan od predmeta u osnovnoj i srednjoj školi, osim ako niste jedan od onih sretnika kojeg su roditelji to učili od malena. Zašto to mislim? E, pa zato jer ako ne voliš sebe, ne poštuješ se i nisi sebi na prvom mjestu, nema te nigdje, pojest će te sustav. Ja dakle, kao što rekoh, tek sada s 34 godine učim kako sebe staviti na prvo mjesto. Rečenica koja me je prosvijetlila bila je: „U avionu prvo masku stavite sebi, da bi mogli pomoći drugima.“ A ja sam ta koja će, gušeći se i dalje prvo pomagati dijete, muža, roditelja…

važnost svjesnog roditeljstva

Nedavno sam pročitala knjigu „Biologija vjerovanja“ od gospodina Bruce Lipton-a, koji je inače stanični biolog i došao je znanstvenim dokazima do činjenice da genetika i geni ne utječu na našu osobnost, karakter, bolesti i slično. Knjiga je zaista odlična i preporučam ju svima. No, ono što je mene ošamarilo u toj knjizi je činjenica da roditelji svojoj djeci do 7. godine zapravo oblikuju čitav njihov život i ponašanje. Kako gospodin Lipton kaže – svi smo mi do 7. godine života u takozvanom „theta“ stanju – to je inače i stanje u kojem se izvodi hipnoza. Što sad ovo znači na hrvatskom? To na hrvatskom i svim drugim jezicima znači jednu šokantnu činjenicu, da zapravo do 7. godine života naš mozak snima, upija, i radi sve ono što i kako nam…

voljela bih da sam znala istinu o majčinstvu

“Sve je dobro i bit će bolje, nije to ništa, bit će toga još, budi zahvalna jer ste svi zdravi i imate krov nad glavom…” “Joj, jesam da, stvarno sam nezahvalna i blesava.” “Pa to je samo dijete, pa ne može malo dijete upravljati tobom, kako misliš tako dalje i kroz sve druge faze koje te čekaju proći, na tabletama za smirenje možda, ajde, ajde, glavu gore i ne daj se…” I tako otprilike svaki dan vodim monologe i diskusije u glavi. Mama sam dječaka od dvije i pol godine (terrible two – svi već znate), vodim privatan posao i živim jedno 500 km daleko od obitelji i prijateljica, kuma i ostalih. Mislim, sama sam si tako složila rekla bi mi moja mama koja nas je imala petoro i gdje…