što očekujem dok iščekujem drugo

Neki dan kad mi je ginekologica rekla da je ovo naš zadnji susret prije poroda i da se sad javim u bolnicu u kojoj planiram porođaj…malne me strefilo. Kud prije? To je sažeta atmosfera moje druge trudnoće -prošla je brzo, da se nisam ni snašla. Nisam stigla istraživati svaku kraticu na nalazu, nemam niti jednu uokvirenu sličicu s ultrazvuka, zastajala sam i računala kad bi me netko pitao u kojem sam tjednu. Ljudi, pobogu, imam dva (evo i brojkom 2) bodija broj 50. Jednostavno, uz starije dijete i posao ova trudnoća mi je proletjela. Sad kad se termin približava, stalno si ponavljam da uživam u trudnoći još malo jer je možda zadnja koju ću imati prilike iskusiti (kad bi bar ista misao tješilica palila i za iskustvo porođaja). Da budem…

NEKOLIKO O ODGOJU

Kad se među roditeljima (pogotovo onih u međugeneracijskoj razlici) započne priča o odgoju, krene borba trojanskih razmjera. Svi imaju neke svoje teorije i strategije, iznose ratničke dnevnike, položaje vojnika u rovovima, odgovore na što ako…procjenu svake borbene situacije i potencijalne ishode bitke. Moj pogled tada često odluta u daljinu, smješkam se kao blažena i…isključim. Jer, ja nemam zasad nikakav plan. Ili je to neimanje plana isto svojevrstan plan?

U POMOĆ, POČINJEM RADITI!

Kada osvijestim činjenicu da sam skoro 14 mjeseci bila u ulozi kućanice, prvo što mi dođe napraviti je potapšati se po ramenu, srčano stisnuti ruku, pogledati u ogledalo i reći: Stara, svaka ti čast! Održala si na životu dijete, sebe, muža, a prilikom toga nije pala nijedna kolateralna žrtva, nije zapaljen niti jedan stan, nije tvoj stres popila niti jedna blagajnica u lokalnom Konzumu ili teta na šalteru HZZO-a. Istinabog, zagorio je pokoji ručak, pukao je pokoji živac, bilo je ponekog ridanja što mojeg što djetetovog (ponekad i u duetu), ALI svi smo živi i zdravi i sve je dobro. Zapravo, jako dobro. Harmonija je zavladala našim obiteljskim gnijezdom. Mali korak za čovjeka, veliki za našu novonastalu zajednicu. I sad dolazi on. Taj datum koji sam ponekad tako priželjkivala, a sada…

BEZ VIKANJA, MOLIM!

Sve je počelo smirenom rečenicom moga muža: “Što se dereš tako nervozno?“. Rečenica koju svaka supruga voli čuti, rečenica-okidač, zar ne? I da nisam nervozna, kad ju čujem – poludim načisto. Međutim, ovaj put je djelovala drukčije jer biće na koje sam podigla glas bila je naša kći, a moj muž mi je postavio pitanje koje je ovaj put djelovalo kao okidač za osjećaj srama. Ne želim biti majka koja viče!

SVAKO DIJETE MOŽE NAUČITI SPAVATI (ILI KAKO JE SIKA IZAŠLA IZ RAJA)

Može li Hartmutu Morgenrothu i Annetteo Kast-Zahn?! Uistinu?! Cijelu noć?! Jer ako može, ja ću vam podići spomenik veličine Kule babilonske, Burja khalifa i Taipeija zajedno. S obzirom da se s nespavanjem bebe borimo od njezina rođenja (pa i u trbuhu je Mica imala noćne ludorije i nije dala spavati), naučiti ju prospavati barem dio noći zvučalo je kao rješenje za naš (zasad) najveći problem u kući. Neispavana beba, neispavana majka na ivici strpljenja, smanjene energije koja nema snage za igru i ono najljepše s bebom. Zapravo, naš problem nije nespavanje nego česta buđenja koja prekidaju san, a nisam od onih sretnica koje samo turnu bebi siku u usta ili ušuškaju čedo i svi mirno nastave spavati. Ja se, nažalost, razbudim pa mi treba čitava vječnost da se opet uljuljam…

DANSKI ODGOJ NA HRVATSKI NAČIN

Danski odgoj djece  knjiga je koja je izazvala veliki hajp kod roditelja. Tko još nije čuo za razvikanu navadu danskih roditelja da ostave dijete ispred restorana dok oni bezbrižno uživaju u svom obroku ili pak onu da se roditelji ne miješaju u svađe klinaca u dječjim parkićima? Kao novopečena majka, odmah sam kupila knjigu i bacila se na podvlačenje ključnih informacija. I ostala ugodno iznenađena koliko su zdravorazumskih savjeta dale autorice Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl.