žena je najviši oblik života

Žena je najviši oblik života. U svojoj je ranjivosti upravo toliko snažna da su svi današnji nametnuti prioriteti kroz prizmu onoga što kao ljudsko biće “mora”, predmet suvišne rasprave između različitih mišljenja koja biologija, snažnija od ljudskog mišljenja i znanja, neprestano pobija. I tada, boreći se sa majkom prirodom, žena doživljava lom između stvarnosti u kojoj se snalazi i onoga što joj unutrašnjost svakog trenutka šapuće. Prije nekoliko dana ležala sam u bolničkoj sobi zbog trudničkih mučnina i ono što sam promatrala toga dana i cijelu noć, nije mi dalo da spavam još nekoliko. Iako i sama prolazim kroz određenu bolnu fazu koja je, iako prirodna, iscrpljujuća i mučna u ovom periodu moga života, ovo nije priča o osobnoj frustraciji, negativnom iskustvu ili ljutnji. Ovo je priča o senzornom iskustvu promatranja…

moja borba s napadajima panike

Sjećam se prvog. Bio je kao katastrofa. Velik, strašan, došao je naglo i za sobom ostavio milijardu pitanja, straha i osjećaja da ti život izmiče smislu i kontroli. Napadaji panike bili su nešto što sam vidjela samo na filmu. Nisam čula, vidjela ili slušala o tome više od rečenice “imam napadaje panike, pijem lijekove”. Dublje i dalje od takvih izjava ne ideš, ne pitaš, ne želiš nikome kopati tamo gdje ne znaš pomoći. Ono što je važno znati je da to nije ništa neobično i da se događa mnogim ljudima. Ja to nisam ni znala ni prepoznala, a kasnije se ispostavilo da je razgovor, znanje i razumijevanje ključno. Također, ako se osjetite toliko loše da ne možete funkcionirati i bojite se da nećete uspjeti sami, postoji liječnička pomoć, i da,…